DEA (Drug Enforcement Administration) je napokon poklekula pred nezanemarivom poplavom istraživanja i podataka koji sugeriraju da je MDMA, dakle ne njegovi zagađeni i prljavi nadomjesci koje će vam uvaliti neki sumnjvi tip, legitimna psihoaktivna supstanca koja bi uvelike mogla unaprijediti učinkovitost interakcije psihoterapeta i pacijenta.
MDMA je i nastala kao lijek koji je trebao pomoći psihoanalitičaru da sruši barijere i zaliječe kognitivne poremećaje poput PTSP-ja. No kako je s psihijatrijskih kožnih kauča prešla među betonske zidove raveova, 1985. je kalsificirana kao “Scheduele 1 Narcotic” i time je njeno korištenje postalo potpuno ilegalnim.
Ovo je ujedno i tema filma, MDMA: The Movie” čiji cilj je podsjetiti ljude kako je sve započelo, prije no što se slika zamutila akumuliranjem incidenata povezanih s njenim nadomjestcima.
Odobrenje je stiglo nakon što je MAPS (Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies) završio drugu fazu svojih kliničkih istraživanja:
“2010. malo USA istraživanje terapije potpomognute MDMA-om u liječenju PTSP-ja zaključilo je da 83% onih koji su liječeni ovim lijekom nije više pokazivalo simptome PTSP-ja. Studiju je proveo MAPS. Istražvanje koje je uslijedilo, objavljeno 2012., pokazalo je da je većina subjekata trajno ostala slobodna od simptoma i nitko od njih nije prijavio nikakve štetne učinke po inicijalnom uzimanju MDMA. Istraživaći su objavili da ovi rezultati potvrđuju tvrdnju da MDMA-om potpomognuta psihoterapija može imati trajne učinke nakon samo nekoliko tretmana.”
Strah i zabrinutost onih koji se ne slažu potaknut je nerazumijevanjem samog procesa. Pretpostavljaju da će se MDMA koristiti kao klasični antipsihotik ili antidepresiv, ali ona će služiti samo za pojačavanje interakcije s terapeutom, pacijent neće nositi kući nikakve količine niti imati pristup lijeku izvan terapije.
Još jedna zabluda je da studiji može pristupiti bilo tko, no realnost je da je proces selekcije rigorozan i da su prihvaćeni samo oni kandidati kod kojih su se ostali tretmani i lijekovi pokazali neučinkovitima i koji zaista više nemaju izbora.
Supstance uvrštene pod Scheduele 1 smatraju se onima koji nemaju nikakv benefite i “i uzrokuju snažnu psihičku i fizičku ovisnost”. No čini se da medicinska uporaba MDMA, baš kao i medicinska marihuana, sve više počinju stvarati pukotine u zakonskoj crno-bijeloj klasifikaciji supstanci i da se zbog nerazumijevanja i straha veliki broj oboljelih pljačka za mnogo sretnije i lakše sudbine. No neki novi vjetrovi pušu izgleda da se na horizontu ipak razdanjuje.
