Dubrovački hod po žici pod elektroničkim naponom!
Hod po žici delikatni je čin balansa, samokontrole, kombinacije mišićnih vlakana, mentalne spreme, sposobnosti ignoriranja okoline i fokusa uz savršeno povjerenje u onoga koji je žicu postavio.
Postoje li jednostavniji načini za doći od A do B? Svakako. No tko se ikada zabavio u običnoj priči. Cirkuski čin napete elektroničke žice stavlja te visoko iznad zemlje, tamo gdje nit spaja multižanrovski oblak na razmeđu techna, tech housea i progresivnih beatova. Srce u oblacima, glava bliže zemlji recept je za dug sretan život optimista, akrobata kroz život koji zna ili ne zna što čeka na drugom kraju žice. Pa dođeš na Wire Walk. Gdje?
Na jednoj dubrovačkoj plaži imena Komarda stoje Lazareti. Da si u bilo kojoj od prethodnih inkarnacija bio moreplovac koji svoje tajne šapuće samo pučini, ako si želio nešto od gospi i gospara jedne slobodne republike pristao si pričekati mjesec dana u karanteni 300 metara od zidina. Ovo mjesto žudnje prema tako bliskim zidinama danas više nije mjesto odvajanja već inkluzije svih kroz glazbu, dodir i ples dabelo nakon što su srednjovjekovne kočije odzvketale svoje. Ovo su Lazareti.
Pa na ovoj žici između svega što je bilo, što jest i što će biti, između stvari koje si već čuo i u koje si zaljubljen i radikalnosti novih tek iskopanih ploča, između neba i zemlje, kamena i mora, tvoja visinska glazbena stremljenja pod paskom su jednog plamenog Ognjena iz Podgorice aka AudioStorma, jednog pola domaćeg ti Technotica teama, gospodina kojeg već dobro poznaješ s krive strane ponoći, Jolly Jokea i Matta Butta.
Kako kamenje nema otkucaje srca simuliramo ga ovoga ljeta topotom stopala. Idi pa vidi, dođi i pleši. Žica je već razapeta!
