U nešto manje od 10 godina djelovanja, kolektiv je probudio kosovsku klupsku scenu, a njene aktere usmjerava prema širem društvenom angažmanu i izgradnji kulturnog identiteta Prištine
Odrasli u relativno siromašnoj zemlji kojoj još uvijek nije potpuno priznata neovisnost, prištinski lokalni dj Uran Badivuku (Uran B) i promotor Arbnor Dragaj prepoznali su važnost izgradnje nezavisne scene koja će mladima ponuditi prostor slobode i zajedništva.
Kosovo se s kvalitetnom elektronikom upoznalo još 80-ih g. kada su mnogi mladi Kosovari išli živjeti u London pa su od tamo donosili ploče i kazete. Kažu kako je tada situacija bila povoljnija jer za putovanje u ostatak Europe nije bila potrebna viza, dok je danas mobilnost dj-eva znatno otežana – kako za dolazak stranih izvođača u Kosovo, tako i za odlazak lokalnih vani.
Ranih 2000-ih, nakon rata, underground scena se ubrzano razvijala u kultnim klubovima Underground 2000 i Spray-u. U maloj i siromašnoj zemlji postojanje alternativne i nezavisne kulturne scene bilo je od izrazite važnosti jer je ona pružala utočište mladima koji su se u svakodnevnom životu borili za zaposlenje i ostale egzistencijalne potrebe. Nakon zatvaranja Spraya, underground scena je zamrla, a ljubitelji elektroničke glazbe nisu imali prostor za okupljanje.
Situacija se mijenja 2015.g. kada Dragaj, bivši promotor Spraya, i Uran B počinju s aktivnim djelovanjem kroz Hapësira kolektiv čiji se projekti danas ubrajaju u neke od najvažnijih kulturnih inicijativa na Kosovu. Oni su prepoznali logistički potencijal propale jugoslavenske tiskare Rilindje, svojedobno jedne od najvećih na tom prostoru, a za Kosovo izrazito važne zbog tiskanja novina na albanskom, zbog čega je i danas jedna od kulturno i povijesno najznačajnijih građevina u zemlji.
Foto: Anyla Ademaj
Foto: Anyla Ademaj
Nakon zatvaranja 2002.g., osim velikog broja nezaposlenih, ostao je i zapušteni prostor koji kasnije postaje mjesto za Hapësirine techno partije. Tako je nastao projekt Rilindja Warehouse, najpoznatije skladište na Kosovu pretvoreno u pravi postindustrijski rave hangar koji je ugostio imena poput Daniela Averyja, Etappa Kylea i Stephanie Sykes.
Foto: Anyla Ademaj
Entuzijastični dvojac nije stao samo na glazbi, već ju je iskoristio kao poveznicu za alternativnu scenu i njene aktere u Prištini, usmjeravajući se prema tome da upravo elektronička glazba povrati perspektivu u živote generacija odraslih u zemlji u kojoj je otprilike polovica mladih bez posla. S tim ciljem su 2016.g. osnovali „Social Responsibility Fund“ kojim potiču posjetitelje da u zamjenu za sniženu cijenu ulaznice donesu 1 kg hrane za najsiromašnija područja Prištine. Iako su mnogi bili skeptični oko povezivanja partijanera i ove vrste društvenog aktivizma, fond po eventu uspijeva skupiti i po nekoliko stotina kila hrane.
Foto: Anyla Ademaj
Foto Elmedina Arapi
Zbog nedostatka klubova u kojima se dj-evi i producenti mogu razvijati, članovi kolektiva kao cilj ističu i stvaranje prostora koji će im dozvoliti da pokažu svoje talente. Sam naziv Hapësira na albanskom znači „prostor“, a ne odnosi se samo na klupski prostor, već i na kulturni prostor u kojem se kreativci iz različitih područja mogu izraziti.
Rilindja pak znači „ponovno rođenje“, a postala je simbol nade za izgradnjom kulturnog identiteta grada. Rilindja Warehouse partiji se održavaju svaka dva do tri mjeseca, a projekt je bio odskočna daska za realizaciju festivala Visions of Beyond. Smješten u srednjovjekovnoj utvrdi, festival podiže svijest o važnosti kulturnog naslijeđa i potiče razvoj turizma i kulturnih aktivnosti u ruralnim područjima.
