Baner
Derrick May
DJ profili
D

Derrick May (USA)

Petak, 09 Lipanj 2006

Rođen 06. travnja 1963. godine u Detroitu (MI, USA) jedan je od trojice najzaslužnijih ljudi svjetskog techno pokreta koji su isprobavali granice duha elektronske plesne glazbe te istoj dali novi oblik i ime. Njegov ugled, kao začetnika, ostao je vrlo visok unatoč višegodišnjoj neaktivnosti što se tiče produciranja novih stvari. Dok se na Juana Atkinsa s pravom gledalo kao na čovjeka koji je technu dao ime ('godfather of techno'), počevši svoju snimateljsku karijeru ranih osamdesetih u doba electro scene, kada je stvorio neke od najinspirativnijih stvari elektronske plesne glazbe danas, a na Kevina Saundersona kao na detroitskog producenta koji je postigao najveći 'mainstream' uspjeh surađujući sa vokalisticom Paris Gray na projektu 'Inner City' (najveći hitovi: 'Big Fun' i 'Good Life'), Derrickov položaj producenta u devedesetima pomalo pada zahvaljujući neobjašnjivom pomanjkanju aktivnosti. Koliko god utjecaj vrijedi kao dio izjednačavanja sa drugima, May snima pjesme koje su najbolji producenti plesne glazbe ocjenili kao najutjecajnije i najizvornije. Klasičan zvuk Derricka Maya je pametna ravnoteža između prirodnih zvukova udaraljki (percussion), teških zvučnih kaskada sa sampleovima žičanih instrumenata (strings), topline zvuka koju je dobio za vremena provedenog u Chicagu te izbrazdanosti neophodnim 'grooveom' DJ-a poput Rona Hardya i Frankiea Knucklesa.

Derrickov 'Transmat Records' label bio je polazna točka njegovog najboljeg materijala ('Nude Photo', 'Strings Of Life', 'Kaos' i 'It Is What It Is') od kojeg je većina producirana između 1987. i 1989. godine pod pseudonimom 'Rhythim Is Rhythim'. Premda je planirano izdavao nova izdanja, malo je zastao s produkcijom tijekom devedesetih kada je nastavio DJ-ati po svijetu te je time uzdigao 'Transmat' u jedan od najrespektabilnijih labela u svijetu. Rođen je u Detroitu, a sa 13 godina pohađa školu u predgrađu Belleville gdje upoznaje Juana Atkinsa te njih dvojica počinju sa izmjenjivanjem mix-tapeova, čime je Atkins uvjetovao Derrickov ulazak u svijet Parliamenta, Kraftwerka i Garya Numana. Kada mu se majka preselila u Chicago, on ostaje u Detroitu sa prijateljem, Kevinom Saundersonom, kako bi završio školu. Do 1981., Juan je Derricka i Kevina uveo u osnove DJ-anja te njih trojica osnivaju 'Deep Space Soundworks', zajednicu koja postoji da bi prezentirala njihovu omiljenu glazbu na partijima i u klubovima. May i Atkins također počinju suradnju sa lokalnim DJ-em Electrifyin' Mojoem (čovjekom koji je prvi predstavio Atkinsu ranu synth-pop glazbu i Kraftwerk) radeći mikseve za njegovu radio emisiju.

Nakon završene srednje škole, Derrick pohađa nogometno sveučilište što mu dosađuje te se vraća u Detroit. Tijekom čestih posjeta majci u Chicago, zarazio se tamošnjom poznatom house scenom koja je tada tek bila u nastajanju. Bio je očaran toplinom i zajedničkim 'feelingom' ljudi koji su se okupljali u klubovima 'Power Plant' i 'Music Box' gdje su DJ-i Frankie Knuckles i Ron Hardy koristili razrađene setove na gramofonima i 'reel-to-reel' mašinama kako bi stvarali mastermikseve koji su vraćali duh disco glazbe istovremeno gurajući glazbene stilove prema naprijed. May je nekoliko puta vodio Saundersona po klubovima te je znao ostajati u Chicagu i po godinu dana. Kada se vratio u Detroit, pojavila se potreba za osnivanjem kluba kojeg bi smatrao svojim pa tako 'Deep Space' obitelj otvara 'Music Institute', koji vrlo brzo postaje središte okupljanja detroitske underground scene i ljudi vezanih uz nju pa su tako uz čuveni trojac tamo imali svoje setove i ljudi poput Eddiea 'Flashin' Fowlkesa i Blakea Baxtera. Klub je vratio onaj prelomljeni osjećaj zajednice kod ljudi koji su tamo živjeli te promjenio živote 'technokratima' drugog vala poput Carla Craiga, Staceya Pullena, Kennya Larkina i Richia Hawtina. Iako je posjedovao Rolandov TR-909 sintisajzer, May je vrlo malo snimao ranih osamdesetih sve dok Atkins nije postigao pun pogodak sa svojom grupom 'Cybotron', što je nagnalo Derricka da počne raditi ozbiljnije te je uskoro debitirao sa singlom 'Let's go' koji je bio trece izdanje za Atkinsov 'Metroplex Records' pa nakon toga osniva vlastiti label 'Transmat' nazvan po Atkinsovoj stvari 'Night Drive (Time, Space, Transmat)'.

Derrick predstavlja 'Rhythim Is Rhythim' i single 'Nude Photo', a time i svoj stil kao producenta. Uskoro slijede i budući klasici ovog stila: 'Freestyle', 'Strings Of Life', 'It Is What It Is' i 'Kaos'. Među tim prvim singlovima, 'Strings Of Life' narocito je pogodio Veliku Britaniju tijekom njezine house eksplozije (1987-88) i May postaje jedan od prvih američkih techno izvođača koji radi turneju po Engleskoj. Također ga uzimaju i za remiksera pop-bandova te teško gradi ugled na klubskoj sceni i među kolegama. Niz setova krajem osamdesetih odredili su Derrickovu sudbinu.

Plodna Britanska rave scena, koja je ojačala između 1986. i 1990., zasuta je sve luđom i bržom glazbom ne bi li se uspjela suprotstaviti povećanju priticanja droge na sceni. Vrlo uskoro, mnoge uspješnice britanske plesne glazbe bile su native-hardcore ili rave-pop grupe (Altern-8, Sunscreem, The Prodigy) dok se potpuno zaboravilo na američke uzore dajući naklonost neobičnim pjesmama vezanima za top-liste. 1991. godine, Derrick je napokon bio spreman za veliki povratak te je u jednom trenutku razmišljao o osnivanju prvorazredne grupe 'Intelex' sa Atkinsom i Saundersonom, a koja bi se bazirala na Kraftwerk-techno stilu glazbe. Iako su pregovori, o potpisivanju za Trevor Hornov 'ZZT Records', izgledali obećavajuće, dogovor je ipak propao pa je nakon toga odbio jos nekoliko ponuda velikih izdavačkih kuća. Ustvari, prestao je raditi glazbu većim dijelom kasne '91. (mada su se čule i drugačije glasine), no ipak je surađivao s pionirom ambienta Steveom Hillageom na njegovom prvom albumu projekta 'System 7'.

Derrick je nastavio DJ-ati po svijetu čime je održao stečeni status u očima top-producenata, a njegov 'Transmat' je i dalje ostao polazna točka najboljih techno singlova uključujući tu Stacey Pullenov 'Silent Phase', Juan Atkinsov 'Model 500', Joeya Beltrama, K-Alexia, Carl Craigov 'Psyche' i Kenny Larkinov 'Dark Comedy'. Napokon, 1995. godine Sony Japan sakuplja njegove najinovativnije stvari i stavlja ih na retrospektivni single-disc 'Innovator', a May sudjeluje pri izradi soundtracka za Sonyevu video igricu 'Ghost In A Shell'. Obećao je i novi LP prije kraja 20. stoljeća.

Web adresa: www.derrickmay.com

Derrick May (USA)