Popularni engleski bend The Prodigy je na vrhuncu karijere s aktualnim hit albumom „Invaders Must Die“ iz veljače ove godine. Istoimeni singl prethodio je albumu krajem prošle godine (2008), a trenutno je aktualan „top 5“ singl „Omen“. Zanimljivo je da se Dave Grohl dobrovoljno javio bendu i gostovao kao bubnjar u pjesmi „Run With the Wolves“. Novi album osvanuo je na prvom mjestu top liste s blizu 100.000 prodanih primjeraka u prvom tjednu. Prodigy je jedan od rijetkih bendova kojima je to uspjelo s čak četiri albuma zaredom! „Brutalni i vješti, brži, tvrđi i življi nego ikad, rasipni sinovi se vraćaju u velikom stilu“ – ovako je engleski list „Daily Star“ opisao njihov nedavni koncert. Prodigy su se vratili s turneje po Australiji i Japanu i odsvirali već pola europske turneje, da bi je prekinuli s tri nastupa u Torontu, New Yorku i Miamiu gdje su bili zvijezde ovogodišnjeg Ultra Music festivala. Ponovo su u Europi, a ovog vikenda sviraju tri uzastopna rasprodana koncerta u Londonu, dva u Wembley Areni i jedan na Brixton Academy. Početkom svibnja kreću na američku turneju gdje sviraju u poznatim dvoranama Hollywood Paladium, The Filmore u Detroitu, House of Blues u Bostonu i Congress Theathre u Chicagu!
Krajnje euforični Prodigy do kraja ljeta vidjet će i publika najvećih europskih festivala kao što su Isle of Wight, Download festival, Global Gathering, Rock Werchter, Eurockennees, Reading, Leeds, Frequency, Live in the Park, Rock Am Ring, Rock Im Park i, naravno, Exit Festival. „Vjerujem da imamo najtežu publiku za bilo koga drugog tko bi svirao s nama. Ako ste naša predgrupa, čovječe, neka vam je sa srećom!“ ovako je Keith Flint prokomentirao različitost generacija i ukusa u publici koja dolazi na njihove koncerte. Fenomen Prodigy kreira tada 17-godišnji Liam Howllet koji 1988. producira glazbu u improviziranom studiju svoje spavaće sobe na istoku Engleske. Isprva samo kao pseudonim, ime uzima sa svog sintisajzera „Moog Prodigy“ za potrebe debitanskog maksi singla „What Evil Lurks“ koji 1991. godine objavljuje tada još nepoznata izdavačka kuća „XL Recordings“.
U to vrijeme Liamu se pridružuju današnji frontmen benda Keith Flint i plesač Leeroy Thorhill koji je bend napustio 2000. godine. Uspjeh dolazi iste godine sa singlom „Charly“, koji dospijeva na neočekivano visoko 3. mjesto top liste, što je bila odlična uvertira za debi album „Experience“ na kojem se prvi put pojavljuje i MC Maxim Reality. Album završava u „top 10“ i dostiže prvu zlatnu tiražu benda. Ključni trenutak dolazi s kultnim albumom „Music for the Jilted Generation“ iz 1994. godine koji zauzima vrhove brojnih top lista i lansira himne „One Love“, „No Good“, „Voodoo People“, „Poison“ i „Their Law“. Kod publike i kritike jednoglasno, album je bio jasno markiran kao odgovor na „Criminal Justice Bill“, zakon kojim je britanska vlast pokušala uništiti tadašnju rave scenu. Na albumu je posebno istaknut sample kao poruka cijeloj britanskoj mladeži: „Fuck them and their law“. Prodigy stječe ogromnu podršku fanova i medijsku eksponiranost, ali i do danas ostaju, kako ih je nazvao kolumnist Haans-Christian Psaar – „anti-zvijezde koji definiraju sebe kroz odbijanje i suprotstavljanje“. Vrlo jasan i sasvim autentičan punk stav uveo je dotad neviđen upliv gitarskih rifova u elektronsku glazbu, a Prodigy zauvijek etablirao kao crossover bend što čak i tvrdolinijaški rock magazin „Kerrang“ s uzbuđenjem nedavno primjećuje: „Nijedan bend nije takva crossover atrakcija kao Prodigy“.
Prodigy otad redovito imaju jednog gitaristu na koncertima, a 1996. nastupaju kao headlineri Lollapalooze, inače festivala izrazite alter-rock orijentacije. Iste godine singlovi „Firestarter“ i „Breathe“ najavljuju album „Fat of the Land“ koji nadmašuje prethodni uspjeh i debitira na 1. mjestu britanske, ali ovaj put i američke top liste, što je tada izazvalo šok na tamošnjoj sceni. Kontroverzu je samo pojačao euforični hit „Smack My Bitch Up“ u kojem se izmjenjuju semplirani stihovi repera Kool Keitha s elegičnim vokalom Shahin Badar. Prodigy je uspio ponovo uzburkati javnost, ali istovremeno još snažnije učvrstiti svoju jedinstvenu poziciju suvremenih anti-heroja i osigurati sebi status neprikosnovenog benda za dolazeće novo tisućljeće. Odgovor na takvo mjesto na sceni daje naslov albuma „Always Outnumbered, Never Outgunned“ iz 2004. godine koji opet stiže do vrha top lista. Pored već redovitog Kool Keitha, na albumu gostuju Juliette Lewis te Liam i Noel Galagher, a izdvajaju se singlovi „Girls“, „Hotride“ i „Spitfire“. Ubrzo izlazi i kompilacija „Their Law“ koja kroz remikse Penduluma i Audio Bullys, ali brojnih drugih lako oživljava vječne „Voodoo People“ i „Out of Space“.
Nakon intenzivne turneje, tijekom koje su 2007. na Exitu napravili koncert koji je nemoguće vjerno prepričati, Liam se vraća u studio gdje priprema aktualan album i dovodi Prodigy u sam centar svjetske pažnje. Kritika je jednoglasno zadovoljna rezultatom, svi festivali žele baš njih ove godine, a publika pokazuje vjernost o kakvoj mogu sanjati i najveći stadionski bendovi.
Web adresa: www.theprodigy.com
Krajnje euforični Prodigy do kraja ljeta vidjet će i publika najvećih europskih festivala kao što su Isle of Wight, Download festival, Global Gathering, Rock Werchter, Eurockennees, Reading, Leeds, Frequency, Live in the Park, Rock Am Ring, Rock Im Park i, naravno, Exit Festival. „Vjerujem da imamo najtežu publiku za bilo koga drugog tko bi svirao s nama. Ako ste naša predgrupa, čovječe, neka vam je sa srećom!“ ovako je Keith Flint prokomentirao različitost generacija i ukusa u publici koja dolazi na njihove koncerte. Fenomen Prodigy kreira tada 17-godišnji Liam Howllet koji 1988. producira glazbu u improviziranom studiju svoje spavaće sobe na istoku Engleske. Isprva samo kao pseudonim, ime uzima sa svog sintisajzera „Moog Prodigy“ za potrebe debitanskog maksi singla „What Evil Lurks“ koji 1991. godine objavljuje tada još nepoznata izdavačka kuća „XL Recordings“.
U to vrijeme Liamu se pridružuju današnji frontmen benda Keith Flint i plesač Leeroy Thorhill koji je bend napustio 2000. godine. Uspjeh dolazi iste godine sa singlom „Charly“, koji dospijeva na neočekivano visoko 3. mjesto top liste, što je bila odlična uvertira za debi album „Experience“ na kojem se prvi put pojavljuje i MC Maxim Reality. Album završava u „top 10“ i dostiže prvu zlatnu tiražu benda. Ključni trenutak dolazi s kultnim albumom „Music for the Jilted Generation“ iz 1994. godine koji zauzima vrhove brojnih top lista i lansira himne „One Love“, „No Good“, „Voodoo People“, „Poison“ i „Their Law“. Kod publike i kritike jednoglasno, album je bio jasno markiran kao odgovor na „Criminal Justice Bill“, zakon kojim je britanska vlast pokušala uništiti tadašnju rave scenu. Na albumu je posebno istaknut sample kao poruka cijeloj britanskoj mladeži: „Fuck them and their law“. Prodigy stječe ogromnu podršku fanova i medijsku eksponiranost, ali i do danas ostaju, kako ih je nazvao kolumnist Haans-Christian Psaar – „anti-zvijezde koji definiraju sebe kroz odbijanje i suprotstavljanje“. Vrlo jasan i sasvim autentičan punk stav uveo je dotad neviđen upliv gitarskih rifova u elektronsku glazbu, a Prodigy zauvijek etablirao kao crossover bend što čak i tvrdolinijaški rock magazin „Kerrang“ s uzbuđenjem nedavno primjećuje: „Nijedan bend nije takva crossover atrakcija kao Prodigy“.
Prodigy otad redovito imaju jednog gitaristu na koncertima, a 1996. nastupaju kao headlineri Lollapalooze, inače festivala izrazite alter-rock orijentacije. Iste godine singlovi „Firestarter“ i „Breathe“ najavljuju album „Fat of the Land“ koji nadmašuje prethodni uspjeh i debitira na 1. mjestu britanske, ali ovaj put i američke top liste, što je tada izazvalo šok na tamošnjoj sceni. Kontroverzu je samo pojačao euforični hit „Smack My Bitch Up“ u kojem se izmjenjuju semplirani stihovi repera Kool Keitha s elegičnim vokalom Shahin Badar. Prodigy je uspio ponovo uzburkati javnost, ali istovremeno još snažnije učvrstiti svoju jedinstvenu poziciju suvremenih anti-heroja i osigurati sebi status neprikosnovenog benda za dolazeće novo tisućljeće. Odgovor na takvo mjesto na sceni daje naslov albuma „Always Outnumbered, Never Outgunned“ iz 2004. godine koji opet stiže do vrha top lista. Pored već redovitog Kool Keitha, na albumu gostuju Juliette Lewis te Liam i Noel Galagher, a izdvajaju se singlovi „Girls“, „Hotride“ i „Spitfire“. Ubrzo izlazi i kompilacija „Their Law“ koja kroz remikse Penduluma i Audio Bullys, ali brojnih drugih lako oživljava vječne „Voodoo People“ i „Out of Space“.
Nakon intenzivne turneje, tijekom koje su 2007. na Exitu napravili koncert koji je nemoguće vjerno prepričati, Liam se vraća u studio gdje priprema aktualan album i dovodi Prodigy u sam centar svjetske pažnje. Kritika je jednoglasno zadovoljna rezultatom, svi festivali žele baš njih ove godine, a publika pokazuje vjernost o kakvoj mogu sanjati i najveći stadionski bendovi.
Web adresa: www.theprodigy.com
