Ana Antonova: Tražim groove, bez obzira na žanr, neki catchy momenat

Srijeda, 18 Siječanj 2017

Svako od nas stiže sa svojom pričom ovdje u elektronički sliv, neke su komedije, neke tragedije, neke drame, a neke pak mjuzikli kao ona koje se hvatamo danas uz Anu nam Antonovu u Sceninom Intervju stolcu.

 
Iz obitelji glazbenika, iz doma kojom je prodefilirala glazbena krema Juge, s vještinom prebiranja po strunama u rukama i golemom ljubavlju spram svega onoga glasnoga i na struju, za pokoji disonantni melodiozni kaos povrh strukture beata, Ana nakon pobjede na CFSN-ovu Nucomer natječaju i Ambasadora na kaminu velikim koracima grabi dalje, nastavljajući staru obiteljsku glazbenu tradiciju u 21. stoljeću. Pa se stoga fino zavali i uživaj u intervju naracji iz prve ruke.
 
1. Bok Ana. Dobro došla na stranice Scene. Pa kada smo se ispozdravljali da odmah uskočimo. Kako je za tebe sve započelo i kako je izgledalo djetinjstvo ispunjeno glazbom?
 
Bok bok! Jeeei intervju!!!
Vrlo interesantno. Djed je bio skladatelj i dirigent, glazba je bila svuda oko mene, 24/7. Ne znam koliko imam vremena i prostora, mogla bih satima o tome, ali evo kratke crtice. Stalno se pjevalo, imali smo kviz opernih aria, netko otpjeva ti moraš pogoditi iz koje je opere, koncerti, kuća puna glazbenika, solista iz cijele ex Juge pa i svijeta, tako sam se već s 3 godine uspjela zaljubiti u Stefana Milenkovića. Hahaha. Majka u prvom redu zbora sa sopranima, jedan ujak u tenorima, drugi u orkestru na trubi, djed dirigira, ludnica... Tek sad kužim koliko fora i zabavno bilo. Nedjeljom smo nakon ručka znali slušati ploče (klasične glazbe), na metre smo ih imali, sjećam se i Michael Jacksonovog Bad-a i Breakdancing OST ploče iz 1984., to je valjda bilo od ovog ujaka što je u tenorima. To s djedom nismo slušali. Majka se udala za glazbenika, taj glazbenik je bubnjar, a taj bubnjar moj otac. Ja se iskreno nadam da su se ti geni dobro zamiješali i da će nešto biti i od mene! 

 
2. Kako je žice gitare zamijenila elektronika? Koje su bile prve trake i izvođači koji su ti privukli pažnju? Koliko je teško bilo nabavljati glazbu sredinom 90-ih naspram današnje dostupnosti?
 
Ja iskreno ne znam... Sviram i dan danas kada želim malo discipline u svom životu. Uzmem partituru pa lijepo red po red prolazim par sati, malo vježbaš kičmu - pravilno se držiš, vježbaš mozak, moraš razmišljati, pamtiti, kombinirati... Ali evo najdalje što se mogu sjetiti je nekako album Jestofunk - Love in a Black Dimension iz 1995. To je došlo do mene iz jednog odličnog birca u Krku, gdje je vlasnik svako malo znao otići do Trsta kupit 10-tak CD-ova, dofurati duple Ministryje, Cafe Del Marove znala bi cijelu kavu prelistavati booklete, okretati box, pregledavati svako slovo. To mi je bio jedini izvor takve vrste glazbe. Onda je Megi '98 (ove godine slavimo 20 godina družbe, napravit ćemo party, haha) otišla u Beč raditi i onda su krenuli Kruder & Dorfmeister, Dzihan & Kamien, Tosca, Jazzanova, Vikter Duplaix, Kyoto Jazz Massive, Atjazz, Mo' Horizons.. neću nabrajati više, tko je onda slušao glazbu točno zna gdje to vodi... Danas je toliko lagano nabaviti glazbu i toliko svaki set želimo drugačije, bolje, posebnije, "ovo nitko nema". Sve je hiper dostupno, možda i ne cijenimo dovoljno, jer za 1.49$ kupiš traku, odvrtiš je i ćao.. prije samo što ne bi CD pod jastuk stavila, samo da mi je čim bliže. 

 
3. Kojim žanrovima se krećeš u setovima i što te može privući traci? Što tražiš u njoj i slažeš li setove unaprijed i gdje te sve možemo loviti ove zime?
 
S žanrovima danas nikako na kraj, kao ni s trakama. Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer stvarno znam vrtjeti u raznim prostorima, recimo na otvorenju izložbe ću vrtjeti nešto što sam gore nabrojala, jer je takva atmosfera i volim se prilagoditi prostoru. Što ne znači da ću se prilagoditi nečijim željama. Volim stvarati ugodnu pozadinsku buku, na tim "nježnim" eventima. Dok s druge strane dobijem poziv iz Crkve ili od Leboša to će biti sigurno techno, pa da sad to tako generalno ne zvuči nabrojat ću par labelova koje pratim: Afterlife, Drumcode, Mobilee, Noir Music, Monkeytown Records, Feel my Bicep, Diynamic, AUS, ima toga.. U Rijeci u Životu dio seta posvetim Italo Discu, electru iz 80-tih, Moroder, ljudi odlično reagiraju. Stvarno nema pravila. Flow, ekipa, vrijeme, mjesto, organizator -  to mi nekako najviše odredi set. Ako ćemo što mi je najdraže, e onda nek to bude dobar techno i minimal, ne prebrz, dubok, mračan, onaj u kojem gotovo nalazim poveznicu s klasičnom glazbom. Mix koji sam spremila za vas je recimo minimal, bilo je jako jugo, kiša udarala u prozore, taman za to

 
Što se izbora traka tiče ako je dobra u prvih 5 sekundi, ostaje... 2-3 puta je preskočim na brzaka po wave formi ako se zakači dobro je, ako ne idem dalje... Tražim groove, bez obzira na žanr, neki catchy momenat, ne mora to nužno biti neka lako pamtljiva melodija, naprotiv, mogu to biti neke varijacije ili 2-3 disonantna tona od kojih te možda na početku zaboli uho, ali kasnije shvatiš kako apsolutno imaju smisla i zašto se ja toga nisam sjetila i napisala baš takvu traku. Pripremam se u svakom slučaju, ne idem na blef, imam jako veliki respect prema sceni, a i prema kolegama s lineupa, volim da je to sve lijepo upakirano, želim kvalitetno iskoristiti tih nekih 90-120 minuta, ne želim švrljati, tako da, da, pripremam se slažem set, ne možda cijeli, ali glavninu, znam danima tražiti opening traku. Tako da ne mogu reći da radim na blef. 
 
Ulovit ćete me sigurno u Rijeci i u Zagrebu, Rijeka uvijek na 2 mjesta: Crkva i Život, Zagreb kako tko zove. U siječnju imam 2 svirke u Zagrebu, nadam se da će ih biti i u ostatku godine. A u Rijeci standardno, rekla bih prosječno jednom mjesečno, sad traju neki pregovori s Crkvom, veselim se jako onome što smo naumili. 
 
4. Kako si postala dio Kvir'n'Bass ekipe?  
 
Drago mi je da ste spomenuli Kvir'n'Bass jer baš danas, ranije, sam komunicirala s kolegom iz Udruge po pitanju KNB2017. KNB je projekt udruge Kreativni Krk u kojoj djelujem i koja je zaista aktivna i sreća da je imamo jer Krk bi bio mrtav grad što se mladih tiče. Svi su bili uzbuđeni radi nominacije za najbolji Bass festival iako smo znali da nemamo šanse, ali svejedno hvala što ste nas se sjetili. Da se vratim na temu.
 
Uz mnogobrojne projekte koje udruga radi, pokazalo se da ima prostora i za elektroniku pa se 2012. krenulo s tim projektom. 2013. u razgovoru s frendovima na kavi oko KNB došli smo na ideju da bi mogla zavrtjeti set prije EKSTRAKTA koji je gostovao te godine u punom sastavu i tako je sve krenulo. Učlanila sam se u Udrugu i od onda radim i na organizaciji samog eventa s kolegom Adrianom, s kojim radim i program po imenu "fitness!". 

 
Ono što bih htjela napomenuti, iako opet malo skrećem s teme, jest da Krk nema adekvatan klupski prostor i da je vrlo teško organizirati nešto tog tipa - uvijek je nekome buka, uvijek neki problemi radi par sati muzike jednom godišnje. I zapravo kad dođeš do momenta da si zreo imati nekakvu rezidenciju, ti u svom gradu nemaš gdje to napraviti. Možda baš zbog Ambasadora mi ove godine bude malo lakše u samoj organizaciji i komunikaciji sa gradom/vlastima. 
 
5. što ti znači Ambasador nagrada i nedostaje li našoj sceni manifestacija koja slave postignuća domaćih umjetnika? Kako vidiš status žene kao DJ-a u Hrvatskoj?
 
Nagrada me jako iznenadila, uopće nisam računala na nju, pogotovo u onoj konkurenciji, bilo mi je simpatično dok je glasanje trajalo, frendovi su glasali kao ludi, ali opet, stvarno se nisam nadala. Nagrada je super poticaj za dalje, a i otvara neka vrata. Recimo, vrlo vjerojatno mi sad ne bi razgovarali da ja tu nagradu nisam osvojila. Ne znam, meni se sve tako nekako zavrtjelo od 2015. do danas, da mogu stvarno biti sretna i zadovoljna, ne znam sad trenutno što bi bio korak više. Strani booking? Produkcija? Ne treba biti pretenciozan, skromno naprijed, pa ćemo vidjeti. Ja se zaista ne mogu žaliti, gdje god dođem odlično sam primljena, ali lineup je u 99% slučajeva, muški + ja. Možda to i nije tako loše jer nas je malo i svaka od nas možda ima veće šanse pokazati se, predstaviti ljudima i ostati upamćena. Stvarno ne znam puno DJ-ica, nisam ih još stigla upoznati i nisam imala prilike razmijeniti iskustva. Ali evo poznam Karamarko već nekih 10-tak godina, nismo u nekom osobitom kontaktu, ali možda je ona dokaz da se može uspjeti. Njezina podrška na mom putu iz gledališta do pozornice po Ambasadora je svakako bila lijepi moment. 
 
Iskreno, ne znam da li u Hrvatskoj ima prostora za još jednu manifestaciju ili nagradu ovog tipa, činjenica je da nisam primijetila da Porin ima kategorije koje bi pokrile našu scenu tako da u svakom slučaju pozdravljam ovaj projekt i nadam se da će dugo dugo živjeti, da ću možda za nekih 5 godina dobit neki Ambasador za najbolji single/remix ili jednostavno za 20 godina reći sama sebi: "...gle Ambasador je na TV-u, ja sam dobila nagradu prve godine kad je krenuo."

 
6. Wild Card pitanje: Da dobiješ priliku krenuti iznova bi li išta mijenjala?
 
Ne bih ništa mijenjala, niti bih krenula iznova. Krenula sam iznova 2013. na ranije spomenutom KNBu. Nakon zasićenja puštanja glazbe po nekim bircevima/beach barovima, gdje zapravo nitko ne kuži što radiš, niti vlasnik cijeni tvoj trud, nego eto to je vidio na internetu pa bi i on tako, prekrila sam plahtom playere negdje 2009. i sve do tog Kvir'n'Bassa 2013. ih nisam dirala. Mjesec dana sam se spremala i vježbala za 90 minutni set, za kužere, na prastarim CDJ 500s MK2, ako ikome treba za muzej, imam 2 komada! 2015. gostovali su CFSNovci, kroz priču su spomenuli da imaju Nucomer Contest i da se prijavim i da ne odustajem kakav god ishod bio. Pobijedila sam, vrata su se počela otvarati, evo završila 2016. s Ambasadorom u rukama, ja mislim da ispočetka kretati nema smisla.
 
Ana Antonova: Tražim groove, bez obzira na žanr, neki catchy momenat