Skip to main content
  • Hernan Cattaneo
  • 8.08.2008.

Intervju: Hernan Cattaneo (ARG)

Čuveni argentinski DJ, maestro, jedan od najboljih i najtraženijih na svijetu… Voli puštati muziku u Istočnoj Europi, zadovoljstvo mu je iznova vraćati se na prostore bivše Jugoslavije… Ovog ljeta bit će gost Refresh festivala u Crnoj Gori, gdje će nastupiti u petak, 8. kolovoza. A kako je došao dotle…

Piše: 

Naslovna foto

Hernán Cattaneo

Kakvu muziku si slušao kada si bio dijete, tinejdžer… i koliko je ta muzika imala utjecaja na tvoj kasniji rad?
– Slušao sam muziku koju je slušala moja starija sestra! Neki rock, soul, funk… Moja majka je slušala velike bendove, melodičnu muziku… To je, naravno imalo utjecaja na mene.

Koliko ti je bilo teško da pronađeš „svoj zvuk“?
– Naravno, trebalo mi je vremena… Negdje oko petnaeste godine počeo sam slušati različite vrste klupske muzike, elektronske muzike. Sviđa mi se ta energija. Do tada sam bio više u soul fazi, i tu ima melodije i emocije, ali fali energije. U klupskoj muzici je sve to objedinjeno. Onda je sredinom osamdesetih godina počela nastajati house muzika, to je sve što volim objedinjeno u jednoj vrsti muzike.

Kako biraš pesme koje remiksiraš?
– Danas vam tehnologija daje mnogo elemenata od kojih možete izabrati. Ja volim muziku koja je melodična, groovie, i ne volim previše brzu ili tvrdu muziku. Od rocka sam uvijek više volio progressive rock nego recimo heavy metal, Uvijek sam više volio melodične i deep pjesme.

Značenje Frankie Knucklesa u tvom životu…?
– On je skoro izumio house muziku, a house muzika je bila moja prva velika ljubav u klupskoj muzici, tako da je naravno imao velikog utjecaja na mene i kao producent i kao DJ. Putovao sam u New York iz Argentine samo da bih njega čuo. To je za mene bilo kao da idem u školu!

Koliko ti je bilo teško da se probiješ u svijetu, s obzirom na to da dolaziš iz Argentine? Da li ti je bilo teže ili lakše?
– Na neki način, bilo je teško, jer Argentina je daleko, ne dobijaš informacije, muziku, ploče… Bilo je jako teško doći do toga. Ali imao sam sreće da 1998.godine u Argentini puštam muziku prije Pola Oakenfolda, koji me je čuo, svidilo mu se kako radim, i pozvao me je da radim s njim po cijelom svijetu. To su bila velika vrata za mene za svjetsku scenu. Onda sam se preselio u Englesku, i stvari su se uvijek promjenile…

S kojim DJ-ima najviše voliš raditi?
– Teško je izabrati jednog, jer ima toliko sjajnih ljudi s kojima sam radio… Bio sam privilegiran u posljednjih desetak godina da radim s većinom vodećih iz cijelog svijeta – Sashom, Satoshi Tommy-em… s mnogima kojima sam se uvijek divio, i bilo je dobro za mene što sam imao prilike raditi s njima.

Gdje vidiš progressive zvuk kroz nekoliko godina?
– Muzika se stalno mijenja… Progressive danas potpuno je drugačiji od onog  prije deset godina, pet godina, prije dvije godine i biće potpuno drugačiji za dvije godine! Srećom, svi ti različiti stilovi se, čini mi se vrte oko house muzike. Imate progressive house, tech house, minimal house ili deep house… ja sve to volim. Kada puštam muziku, pokušavam miksati sve što mogu od svih tih žanrova, jer ne mislim da je pametno vezivati se za jedan stil kada imate sjajne muzike u različitim žanrovima.

Da li pratiš trendove u muzici ili jednostavno radiš ono što ti se sviđa?
– Volim puštati sve ono što mislim da je interesantno. Ne obraćam pažnju na žanr i da li je trendi ili nije. Sada recimo mnogi DJ-i puštaju samo minimal, cijeli set. Ja pustim i nešto od toga, jer je super, ali ne mislim da je minimal najbolja stvar ikada, kao što je prije neku godinu bio elektro ili nešto drugo… Mislim da uvijek ima dobre muzike koja je u trendu, ali isto tako ima jako dobrih klasičnih stvari… Zato volim kazati da je house glavna struja u muzici i sve što se vrti oko njega je za mene dobro.

Sada te očekuje nastup u Crnoj Gori, na Refresh festivalu, šta možemo očekivati od tog seta?
– Uvijek set volim početi lagano pa da se razvijam u toku seta, zavisno od toga koliko traje… Čuo sam zaista sjajne stvari o Kotoru, o Crnoj Gori, tako da se zaista radujem toj noći, znam da će biti super, i sretan sam što ću biti dio tog festivala.

Da li više voliš nastupati u klubovima ili na festivalima?
– Ja, zapravo, volim i jedno i drugo! Volim napraviti balans, pokušavam da kada sa menadžerima planiram turneju, isplaniram tako da bude i jednih i drugih nastupa. Potpuno je drugačije puštati muziku na festivalima za 50000 ljudi, u klubu za 2000 ljudi, a onda u nekom malom klubu za 200 ljudi! Sve je to dobro i interesantno, i različito. Na velikim festivalima imate nevjerovatnu količinu energije, što je fenomenalno, a onda u nekom malom klubu imate malo ljudi ali dobru atmosferu, vidite lica ljudi na samo par metara od vas i to je također jako dobro!

Da li voliš upoznati grad u kome nastupaš, ili samo odradiš set i ideš dalje? Da li uopće imaš vremena da se bolje upoznaš sa mjestom, sa ljudima…?
– Zavisi… Leti je to teško, jer obično dođeš u neko mjesto, a već slijedećeg dana radiš negdje drugdje. Recimo, dan nakon nastupa u Crnoj Gori puštam muziku u jednom mjestu u Španiji i nemam vremena ostati. Ali kada puštam muziku u klubovima u neko drugo doba godine, ostanem po nekoliko dana, volim upoznati mjesta, ljude… To zaista zavisi od doba godine, ljeti je to zaista teško..
 

Šta je ono što je najbitnije u tvom životu kada ne radiš, kako provodiš vrijeme?
– Moja žena, naša mala beba… Moja porodica, naravno, je najbitnija stvar!

Intervju by www.nadlanu.com

 

brejcha 1
Vezani članci
Pariška koncertna dvorana za dvije tisuće posjetitelja – L’Olympia – u 131 godinu dugoj povijesti ugostila je i Paul Kalkbrennera
sonus 1
Pariška koncertna dvorana za dvije tisuće posjetitelja – L’Olympia – u 131 godinu dugoj povijesti ugostila je i Paul Kalkbrennera
defected zg desk