Baner
alt

Intervju: Petar Dundov

Petak, 07 Studeni 2014

Preko dva desetljeća na sceni, osnivač Perfectiona, stalni gost monstrozno velikih svjetskih klubova, jedan od najproduktivnijih hrvatskih DJ s pedesetak singlova i tri samostalna albuma...

 
Starosjedioc pulteva i vibrirajućih podova, glazbeni val jaše od 1993. kada se publici predstavljao pod pseudonimom i zatim s bratom Šimunom osniva projekt Brother's Yard kojim je techno želio pretvoriti u metaforičke legiće, rastaviti ga na sastavne djelove i ponovo sklopiti na nov način.

alt
 
Nakon prvog izdanja na "Formaldehyd Records" bilo je jasno da je ovaj momak ovdje da ostane i uslijedlia su izdanja na "Absense" i "PV" (Pascal F.E.O.S.)", "Federation Of Drums", "Delirium Red", Millsov label "Tomorrow", belgijski "Music Man", "Danza Electronica", "Bedrock Records"... 
 
Pošto je u glazbenom vakumu već plutalo nekoliko naramaka singlova prvi album "Escapements" dočekan je s respektom branše i poduprt od predvodnika krda kao što su Timo Maas, Sasha, Dubfire i Ben Clock. 2010. je bila velika godina kada su si njegovi zvuci kao adresu pripisali chartove Guy J-a, Laurent Garniera i Svena Vätha. 

 
Godine puze a čini se da Petar postaje sve bolji. Ništa ne može zamijeniti iskustvo. Petar si je uzeo nekoliko minuta kako bi popričao s nama uoči novog Stereotip partyja koji će vas ove nedjelje dočekati u Kinu Mosor. Pa dosta naše priče, spotlight prepuštamo gospodinu Dundovu.

alt
 
Pozdrav Petre od svih na Sceni i naših digitalnih zaljubljenika u elektroniku. Velike si stvari već prekržio sa životne to do liste i velike stvari su još pred tobom. Kakav je osjećaj živjeti od onoga što voliš? Možeš li uopće zamisliti nakon dvadeset i kusur godina iza pulta da radiš nešto drugo? Da glazba nije zauzela toliki dio srca u kojoj branši bi se još mogao vidjeti?
 
Lijep je osjećaj baviti se profesionalno s nečim što voliš. Teško mi je iz ove perspektive zamisliti da bi se bavio nečim drugim. Međutim bilo je tu mnogo odricanja i mukotrpnog rada da bi se stvari posložile baš tako. U jednom trenutku čovjek se mora opredjeliti što želi raditi i za mene je to bila glazba. Da nisam postao glazbenik vjerojatno bih nastavio studirati elektrotehniku i danas bi se bavio informatikom. 
 
 
Kako to da si karijeru započeo pod nadrealističkim pseudonimom Unreal ali ipak na poslijetku odlučio koristiti svoje ime?
 
U počecima karijere imao sam mnogo različitih pseudonima. Unreal je bio prvi i možda zbog toga i najpoznatiji. Koristio sam razne pseudonime dok sam eksperimentirao s različitim stilovima glazbe. Kako je vrijeme prolazilo sve sam se više profilirao prema stilu koji mi je najviše odgovarao. U jednom trenutku  sam pronašao nešto što bi mogao opisati kao svoj stil i tada sam odlučio početi izdavati pod vlastitim imenom.

alt
 
 
Misliš li da su usporedbe među glazbenicima legitimne ili bi se pak svaki trebao gledati kao svijet za sebe nudeći baš jednu posebnu iskru koju nema nitko drugi? Laska li tebi samome usporedba sa velikanima poput Phillipa Glassa ili Jean Michela Jarra?
 
Zašto ne uspoređivati, mislim da je to sasvim normalna stvar. Naravno da svaki autor ima svoj svijet, no nitko nije otok. Ipak dobro je paziti kod takvih stvari jer neki ljudi to ne vole. Meni to ne smeta niti ne mogu reći da mi laska. Drago mi je utoliko što ljudi koji su zaljubljenici u glazbu prepoznaju moja djela kao "bezvremenska", poput djela Philipa Glassa i sličnih autora.. To mi govori da sam na pravom putu. 
 
 
Imamo toliko pitanja za pitati ali morat ćemo se koncentrirati na ono što smo zapravo prvenstveno željeli upitati. Veseliš li se inicijalnoj večeri Sterotipa ove nedjelje u Kinu Mosor? Što možemo očekivati od tebe? Kojim žanrovima ćeš nas provesti na smireno nedjeljno predvečerje?
 
Drago mi je da se nešto novo događa u Zagrebu i veselim se što ću nastupati u nedjelju na Stereotipu. Pošto je to zadnji dan vikenda biti će to prilika za malo laganije i neobičnije zvukove. Za takve prilike obično prođem više žanrova od ambijenta, dub-a, house-a, techna itd.
 
Smatraš li da Zagreb treba više ovakvih pomalo alternativnijih događanja koji samim vremenom održavanja (nedjelja popodne, 17.00- 2.00) pomiču fokus sa generanog subotnjeg puštanja pare na glazbu samu? Smatraš li ova format boljim za privlačenje specifične profinjenije publike?
 
Ovakvi "off" događaji su meni uvijek zanimljivi. Mislim da je nedjelja opušteni dan i sve je nekako ležernije. Mislim da će ovaj event uspjeti privući i dio publike koji možda nemaju priliku izaći vikendom ili traže nešto drugačije od tipične klubske zabave. Mislim da naglasak neće biti na profinjenosti već više na druženju u ugodnom društvu uz dobru glazbu.
 
 
Na Stereotipu će se zateći još jedno veliko ime, berlinčanin Dixon. Kako plivate u istom brodu pristupaš li mu kao kolega ili se ipak, dok vrti netko od ovakvih istaknutih lica, u potpunosti povlačiš u ulogu slušatelja ili pak koristiš svaku priliku da učiš i širiš horizonte?
 
Mogao bih reći pomalo od svega što si nabrojao. Zvuk koji prezentira je jako zanimljiv i kad slušam njegove setove uvijek me ugodno iznenadi s nečim novim. Radujem se što ćemo nastupati ponovno zajedno jer je stvarno vrhunski DJ.
 
 
Vidiš li se kao stalnog člana Stereotip evenata koje ćemo moći upisivati u svoje kalendare svakih mjesec ,dva ili samo dolaziš na rezanje trake?
 
Jako mi je  drago što su me Dixon i Felver pozvali na otvaranje Stereotipa i uvijek ću  rado doći kad me budu zvali. 
 
 
Wild Card pitanje: Da možeš sam sebi odabrati potpuno savršen dan u svakom pogledu što bi u njemu radio?
 
Otišao bih na jedrenje s obitelji.
 
 
Zahvaljujemo gospodinu Dundovu što je odvojio malo vremena za Scenu i scenoljupce i želimo fantastičan party u nedjelju. Ostanite nam pozdravljeni.
Intervju: Petar Dundov