Baner

Spiller: Squatali smo u zgradi i vodili beskonačne DJ borbe. Imali smo 14, 15 godina

Subota, 01 Srpanj 2017

U popodnevu subote lagano se zavali u naslonjač i uživaj jer s nama je talijanski gospodin housea, Spiller.


Pa na priču kako je sve započelo zbog jedne djevojke (kako uvijek i započne) kada je imao 14, preko zaljubljivanja u glazbu preko sjajnih traka i njihova preslušavanja na izlizanim kazetama, jer nije bilo mogućnosti da se sazna ime trake, preko skwatanja i sviranja po napuštenim zgradama s prijateljima i 7 godina truda do prvih važnijih gaža, sve do presjeka promjena na talijanskoj sceni posljednjih 20 godina, skokni niže.

1. Koji su bili tvoji počeci? Koje su prve gaže koje si ikada odsvirao i možeš li se prisjetiti trake koja je rezultirala time da razmotriš glazbu kao karijeru?

Improvizirao sam sam kada sam imao 14. Nadao sam se da ću impresionirati djevojku koja mi se svidjela jer sam znao da je zaljubljena u drugog DJ-a. Naravno, ovo nije upalilo, ali otkrio sam strast života. Prve gaže bile su na malim kućnim partijima nakon škole, išli bi na polunapušteni otok u laguni Venecije, squatali u staroj zgradi vodili beskonačne DJ borbe. Imali smo 14, 15 godina. Neki do mojih prijatelja bili su sjajni DJ-i, posebno što se tiče scratchinga. Ja sam uvijek bio najgori, bio sam užasan, moram priznati... Samouk, s vrlo malo glazbene pozadine i bez ikakvih prirodnih vještina, ali volja je bila jaka i što me je više ljudi pokušavalo uvjeriti da nisam za to time bih se ja više trudio.

Postoje dvije trake koje su me natjerale da se zaljubim u house glazbu. Prva je "Jeanette Thomas - Shake Your Body”. I dan danas kada je slušam i pomislim da je snimljena live u studiju naježim se. 1998 odsjedao sam u stanu Jimija Poloa u Londonu na nekoliko dana i jedne večeri dok smo razgovarali o glazbi rekao sam mu koliko volim tu traku i koliko mi znači i zauvijek ću pamtiti kada mi je rekao:"Pa... znaš da sam ja snimio tu traku, je li?" Smrzao sam se, trebali ste mi vidjeti lice, moja kopija nije bila original tako da nije bilo imena, pa nisam imao pojma.


Sljedeća traka je KC Flight “Let’s Get Jazzy” (Dope Dub Mix). Imao sam kazetu poznatog talijanskog DJ-a Massima Lippolija snimljenu uživo na "Satanici", povijesnoj noći u Area City klubu: U jednoj točci je izmiksao ovo traku i to je bila čista magija. Također se čuje i talijanski vokalist Maurizio Monti koji priča povrh trake. On je bio prava zvijezda tada. Ovo je jedina snimka te trake koju sam imao i slušali smo je stalno iznova godinama! Morate uzeti u obzir da tada nije bilo Shazama i da sam bio samo klinac, nisam poznavao ove DJ-e osobno i nisam imao nikakav način kako da saznam ime trake... Trebalo mi je dvije godine raspitivanja po trgovinama ploča i napokon sam je našao u Bologni na velikom sajmu ploča. Vlasnik je shvatio koliko je želim prodao mi ju za apsurdnu cijenu od 80 eura, a sada možete za euro nabaviti opiju na Discogsu... Volio bih da ih mogu kupiti sve i da ih koristim kao tapete doma.

2. Kako je za tebe išao put? Koje su bile alternative glazbi da nije uspjelo i što se promijenilo na talijanskoj sceni u posljednjih 20 godina? Je li publika drugačija, trebaju li novi klinci drugačiji tretman i jesu li se preference žanrova promijenile?

Ah toliko pitanja. Mislim da mogu reći da sam svoje prošao kako mi je trebalo 7 godina napornog rada da bih došao do prve značajnije gaže. Svaki peni koji sam dobio trošio sam na vilnile i glazbenu opremu i sve slobodno vrijeme puštao sam ploče u bakinom spremištu. Nisam imao nikakve druge poroke osim toga. Nisam trebao ništa drugo niti me je za išta bilo previše briga. i čak iako su gaže bile male, a novac još manji, sve je ovo bilo iskustvo. Nakon ovih 7 godina bio sam najsretniji momak na svijetu, i počeo vrtjeti u sjajnim klubovima. Baš kada sam trebao prihvatiti posao činovnika, Tommy Vee i ja smo izdali svoju prvu ploču "Laguna - Spiller from Rio" koja je bila instant uspjeh i od tada nadalje snovi su mi se ostvarili i mogu živjeti isključivo od glazbe.


Što se sve promijenilo na talijanskoj sceni... ne znam od kuda bih počeo. U ranim 90-ima house glazba je bila velika u Italiji i underground dance scena bila je sjajna. Sve je bilo novo i magično. To je bila subkultura koja nije bila dostupna svima, morao si čekati vikend kako bi čuo novu house glazbu ili svoju najdražu traku. Zamislite samo kako ova jednostavna činjenica pojačava vibru u klubu. Tada bismo naredni tjedan provelii u razgovoru kako su DJ-i svirali, kao što nogometni fan priča o utakmici. imali smo ljude koji su putovali iz Barija u Veneciju samo kako bi poslušali DJ-a na jedan dan. Bili smo fokusirani na to. Sada možemo upaliti Auto Shazam i slušati stream našeg najdražeg DJ-a dok provjeravamo Facebook ili vodimo borbe na Clash of Clans.

Italija je bila najbolja u Europi u 90-ima što se tiče clubbinga. Sjećam se da su veliki američki DJ-i dolazili kao gosti i svirali su samo dobro poznate house trake koje su tada već smatrane komercijalnima, ništa originalno, ni jednu traku. Očito nisu imali pojma koliko im je kulturno obrazovana publika, a samo jedan od 100 clubbera je tada uopće govorio engleski, no kada se radilo o glazbi imali su poprilično kulture

S druge strane mnoge stvari su sada bolje. Tada je bilo previše droge, ljudi su bili deformirani ecstasyjem, ponekad je uopće bilo ružno za vidjeti na podiju. Svi su tako pretjerivali da sam se često osjećao kao outsider čaj i među svojim kolegama. Droge nisu nestale i MDMA je još uvijek istaknut no imam osjećaj da je sada ovaj fenomen puno više pod kontrolom. Također, soundystemi postaju sve bolji danas što je za mene velika stvar. Prije dvadeset godina izvan nekoliko klubova sa sjajnim sound systemom, većina klubova imala je užasnu akustiku, dizajn zvuka je često bio posljednji na listi kada se dizajnirao klub.



3. Što bi opisao kao svoj zvuk? Što traćiš u traci koja će postati dio seta i kada znaš da je produkcija dovršena?

Wow, gdje si naučila pitati toliko različitih pitanja odjednom? Vjerojatno sam poznatiji po svojim disco house stvarima, ali pogledate li diskografiju primijetit ćete da nemam neki određeni zvuk, jer se umorim od stalno istih stvari. Znatiželjan sam i eklektičan u produkcijama i DJ setovima.

To da znam kada je produkcija gotovo mi je oduvijek bila Ahilova peta.
Imam toliko neobjavljenih "gotovo dovršenih" produkcija da siđem s uma kada krenem o tome razmišljati. No nekada se oko toga sjećam sjajno. Načinio sam i glazbu u kojoj uživam i puno je slušam iako imam osjećaj da nije namijenjena da je podijelim sa svima.

4. imali smo veliko zadovoljstvo plesati s tobom na Sea Staru. Koji su tvoji dojmovi? Preferiraš li veće festivalske lokacije ili manja intimnija okupljanja?

Iskreno draži su mi intimniji klubovi, ali moram reći da sam se sjajno zabavio na Sea Staru i dobio sam odličan feedback.

5. Ljetna sezona tek pali motore. Kamo će te tvoje ljeto odvesti? Što nas čeka i jesu li na putu neke nove produkcije?

Nisam dugo vremena izdavao glazbu pod aliasom Spiller jer sam radio glazbu pod drugim aliasima i jer nisam imao ništa oko čega sam bio zaista uzbuđen, no sada napokon imam "Spiller projekt" oko kojeg sam prilično uzbuđen i koji je gotovo dovršen. Ne mogu puno govoriti o tome. Ups, jesam li opet rekao "gotovo dovršen"? Opasno.

6. Wild Card pitanje: Koje je najvažnija stvar koju si do sada naučio u životu?

Izbjegavati Wild Card pitanja!
 

Spiller: Squatali smo u zgradi i vodili beskonačne DJ borbe. Imali smo 14, 15 godina