Baner

Komercijalni hoverboard samo što nije!

Ponedjeljak, 09 Svibanj 2016

Znači li ti išta 21. listopada 2015.? Ako nisi golemi fan pustolovina Martyja McFlya i Doc-a ne bi ni trebao.

 
Ako ipak jesi jedan od onih koji je guštao u Povratku u Budućnost znaš da je ovo nadnevak na koji je Marty sletio u budućnost i provezao se na hoverboardu. Svijet (pod ovim mislimo divna geek zajednica) je držao dah da vidi hoće li život oponašati sedmu umjetnost. Uz nekoliko pokušaja, došli smo blizu, ali ne baš toliko blizu da bude legitimno. No testiran je novi hoverboard koji je posramio sve ostale.
 
Mentalno dijete jet ski šampiona Frankya Zapata postavilo je tako ovoga vikenda novi Guinessov rekord za najduži hoverboard let. Nakon inicijalnih pokušaja s hoverboardom koji je zapravo funkcionirao na principu jet skija i dizao osobu u zrak na pogon vodenog mlaza, razvila se nova ideja. Prvi Flyboard tako je funkcionirao samo ponad vodenih površina no Franky je bio odlučan osvojiti još jedan od četiri bazična elementa i nastaje Flyboard Air.
 
U pozadini spektakularnog predstavljanja spava 4 godine iscrpnog istraživanja, testiranja, prilagođavanja tehnologije i sati i sati provedenih za nacrtima. U travnju je pušten video test vožnje no kako nije bilo snimke polijetanja krenule su kružiti glasine da je video lažan. No ono što nova igračka od 4 motora sa po 240 konjskih snaga svaki, uz ruksak pun kerozina s dodacima i u svojih, ne tako krhkih 20 kilograma, može nije bilo nimalo lažno i Franky je svoju spravicu poveo u Provansu na službeni pokušaj rušenja rekorda. Zacrtana staza leta bila je preko 2 kilometra i plan je bio srušiti dosadašnji rekord Catalin Alexandru Duru koja je preletjela 275 metara.
 
No dok je Duru letjela na sporoj, dronu nalik, dasci s osam motora koja je polako zujala dok eventualno nije iscrpila bateriju, Zapata je nakrcao u svoj proizvod snagu koja će te potegnuti jače no većine najmoćnijih Ferarri motora. Sposobna za brzine od 60 milja na sat i može ići koliko visoko želite, naravno prihvatite li činjenicu da se još radi o prototipu i da ne postoji plan B pođe li nešto po krivu na velikim visinama.
 
Bilo je nekoliko glavobolja uz put svakako, stabilizacija je bila veliki problem pri ovolikoj snazi motora. No u maniri renesansnih ljudi koji probleme dočekuju sasvim drugačije no oni koji su njima poraženi, Franky je objasnio: "Dovršili smo algoritme za stabilizaciju, sastavili smo sve, prednje, stražnje, lijeve i desne stabilizatore koje smo načinili i dva ventilatora s stabilizatorima čeljusti i testirali ih. Imamo test platformu na terasi, i letjelo je! Bilo je stabilno! Bilo je nevjerojatno. Mogao sam skretati lijevo i desno. Nisam mogao vjerovati."
 
Sam let koji je debelo premašio sve prethodne pokušaje za rutu je uzeo put od plaže u blizini Carry-la-Roueta u Francuskoj pa do Luke Sausset-les-Pins, a prisutni su mogli birati hoće li let gledati s broda na početku ili ga gledati kako stiže u luku. Motori su zafučkali i zatim se pretvorili u šum nalik raketi koaj uzlijeće, Franky se popeo na visinu od oko 10 metara, savio koljenu i akcelerirao do pune brzine. Na putu do cilja pratila ga je nekoliko plovila, neki s gledateljima, neki s medicinskom pomoći, zaposlenici Zapata Racinga kao i svjedok iz Guinessove knjige rekorda (jedan od poslova snova, zar ne? ). 
 
Prešao je 2.252 km u 3 minute i 55 sekundi bez ikakve drame, gubitka visine ili nestabilnosti i nježno sletio na platformu u luku, samo da bi se još jednom uzdigao na pobjednički đir oko glava oduševljenih svjedoka.
 
Novi projekti su na pomolu, prvo čizmice, zatim možda ruksak, pa motor, pa automobil... Ograničenja su samo u glavi. No trenutno se najviše pažnje posvećuje usavršavanju Flyboard Aira i stvaranju sistema zaštite koji će se moći nositi s potencijalnim električnim ili mehaničkim kvarovima. Nakon što ovaj aspekt bude temeljito riješen i testiran kreće se u komercijalizaciju.

 
" Danas još nismo spremni za let iznad tla. Trebalo nam je četiri godine da učinimo da leti i sada leti. Tehnički moguće je natjerati je da ide 3000 metara visoko ili 200 kmh. Realnost danas je da svi sistemi dobro funkcioniraju, najveća brzina je oko 80 kmh, maksimalna visina sada je 35 metara i mogu uzletjeti i sletjeti i sa 3 od 4 motora funkcionalna. Ali još nisam spreman - i stroj nije spreman - kako bi nastavio let ako jedan od motora zakaže usred leta."
 
"Iskreno, mislim da smo na vratima nečega. Svijet se želi promijeniti. Kada vidite uspjeh našeg videa jasno vam je da ljudi žele poći tamo.Vidimo toliko medijske pažnje zato jer ljudi to žele. Koturamo se već 2000 godina, sada želimo letjeti i napokon smo sposobni za to."
 
Mnogo je elemenata još otvoreno za poboljšanje - kao recimo opcija da smanji li se otpor zraka na tijelo može se produžiti vrijeme leta i povećati brzina ili recimo ideja da je jedino ogranićenje visine zapravo mjesto na kojem zrak postaje prerijedak.
 
Eto, neki ljudi daju svijetu krila u prenesenom značenju, dok su se drugi uhvatili ove misije na ponešto pragmatičnijoj materijalno razini. Pa do zvijezda i nazad! Ikaru su možda spaljena krila jer je letio preblizu Sunca, ali Ikar nije imao 1000 konjskih snaga pod nogama!
 
 
Komercijalni hoverboard samo što nije!