Baner

Noćni strahovi i paraliza sna nakon MDMA?

Subota, 23 Srpanj 2016

Gdje je sjedište tebe, gdje živi svijest, sve ono što jesi i što želiš biti i gdje stanuje tvoja osobnost? Frontalni režanj.

 
Uzmeš li malo sintetičkog zadovoljstva, u dobroj staroj maniri svih koji su na planetu duže, obistinjava se napomena kako je svaki eksces samo posuđivanje sreće iz sutra. Za sada ti je jasno već, naginješ li sasvim hedonističkoj strani spektra i YOLO urlanju vikendima u lice, da si totalni Ikar koji spali krila leteći preblizu suncu, pa što se više popneš, trud tvoga tijela da vrati kemiju u ravnotežu će te povući na zemlju takvim treskom da ćeš vidjeti ptice oko glave poput deprimiranog katatoničnog lika iz crtanog filma. Svaka reakcija ima jednaku protureakciju i to vrijedi za čitav spektar života.
 
Znanost je već podobro dokumentirala povratnu spregu poigravanja s kemikalijama pa medicinski magazin Human Psychopharmacology iz 2001. izvještava kako je 80% korisnika ecstasyja prijavilo "depresiju i letargiju", ali zanimljivost je iskrsnula u onome što su prijavili korisnici MDMA-a - paralizu sna i noćne strahove. 

 
Noćni strah i noćna mora, iako žive na istoj adresi užasa, zapravo su vrlo različiti. Najčešći su kod djece, a stručnjaci iz Velike Britanije definiraju ih kao epizode snova koje traju oko 15 minuta tijekom kojih osoba "vrišti, viče i u panici je, a ponekad i skoči iz kreveta. Njihove oči su otvorene, ali nisu potpuno budni.". Paraliza sna ipak ima ponešto drugačije margine. Kako se tvoj mozak pobrine, jednom kada zaspeš, da ti uspava i motorički centar kako ne bi bauljao uokolo i ozlijedio se, u ovom slučaju paralize sna paraliza je već nastupila, ali još nisi u potpunosti zaspao. Svjestan si svega, ali si se nesposoban pomaknuti ili govoriti i obično se događa u rubnim područjima utonuća u san ili buđenja i traje od par sekundi do nekoliko minuta. Šanse su da te umjerena konzumacija neće pretvoriti u poremećenog insomniaka koji se boji sklopiti oči ili somnabulista ravno iz horor filma koji fura one fancy podočnjake, no duži period konstantnog korištenja MDMA bi te vrlo lako mogao pogurati u duboki dio bazena na ivici ludila.

 
Znanost bi to objasnila ovako, kako je prenio profesor Glen Hansen, neurolog koji se bavi istraživanjem neurotoksičnih utjecaja MDMA na mozak: "MDMA uzrokuje veliko fizološki neprikladno oslobađanje neurotransmitera u mozgu što rezultira prenaglašenim reakcijama u sustavima seratonina i dopamina". Ujedno napominje kako prekomjerna uporaba MDMA može oštetiti mehanizam proizvodnje serotonina u mozgu: " Mijenja se enzim  koji sintetizira serotonin u mozgu - triptofan hidroksilaza -  koji počinje nepravilno raditi. Vaši nivoi serotonina padaju, a drugi neurotransmiteri u mozgu preuzimaju. Tijekom vremena moždana kemija se od one bazirane na sustavu serotonina prebacuje na sustav baziran na dopaminu i norepinefrinu." Sve ovo djeluje kao samo prazno naklapanje velikim riječima za sve one koji nemaju na zidu diplomu biokemije ili nisu ponosni neurolozi. No čim znaš da je serotnin jedan od ključnih spojeva za regulaciju REM faze sna, stvari postaju jasnije.
 
Još jedan zanimljiv element, ove još nedovoljno istražene poveznice noćnih terora i uzimanja MDMA, je spolno uvjetovan. Naime, čini se da su žene podložnije toksičnim učincima konzumacije. Studije iz 2013. godina primijetila je da su žene mnogo češće prijavljivale probleme sa spavanjem i Global Drug Survey ujedno spominje da su tri puta češće hospitalizirane od muškaraca. Hanson je to objasnio ovako: "Recimo da imate dvoje ljudi. Oni uzmu istu količinu. Žena će najvjerojatnije biti sitnija i njen metabolizam je sporiji. Droga će imati veću koncentraciju u tijelu i duže se zadržati. Što je veća koncentracija, veći je i učinak na biološki sustav, što znači i veći psihološki i bihevioralni utjecaj." 

 
Pa kako ne postoji neki konkretni savjet koji bi stručnjaci i institucije mogli dati osim apstiniranja, možda je jedino rješenje nakon konzumacije zaspati kraj nekoga koga voliš pa će emocija i sigurnost da će onaj koji te čuva i cijeni srediti onog krvavog pantomimičara koji stoji u mračnom kutku sobe rezultirati boljim snom i izbjegavanjem noćnih strahova i šetnjom bulevarom ludila. Kod žena je tako i tako najjače pogonsko gorivo emocija. Je li jača od kemije mozga? Tko zna. Svaka stvar na temelju nečega nastala ujedno mijenja i status Q svojih gradivnih jedinica. Pa možda sigurnost ugodne emocije, iako je i sama produkt igre moždanih transmitera, poništi toksicitet kaosa koji ostavlja kemijski koktel MDMA. Vrijedno je pokušati!
 
Izvor: Vice Srbija
 
Noćni strahovi i paraliza sna nakon MDMA?