Jan Kinčl & Regis Kattie o posljednjem plesu na Dimensionsu

Srijeda, 10 Srpanj 2019

U pozdravnoj godini Dimensionsa i finalnoj fanfari koja u ljetu 2019. napušta tvrđu Punta Christo nekolicina umjetnika podijelila je svoja sjećanja na mjesto koje je Dimensions zauzeo u srcima i karijerama.


Bilo da je za plesače bio prvi puta da su na The Moat pozornici utonuli u techno koji puca kroz prsa ili plesali na brodu na domaćoj obali, bilo da su se ovdje rodila prijateljstva, suradnje i ljubavi, Dimensions i sestrinski mu Outlook postavili su novi standard europskih festivala stvarajući sasvim zasebnu granu festivalskog turizma. Prije, no što novi Dimensions ples od 28. kolovoza do 1. rujna spusti zastor tvrđe, nekoliko regularaca popričalo je sa Stamp The Wax o svome iskustvu, a među njima su i Jan Kinčl & Regis Kattie.



Momci napominju kako je prva godina svirke osobno bila jako važna jer su uhvatili slot u 3 ujutro upravo na Main stageu, ravno između Jona Hopkinsa i Avalona Emersona, a  kao nevjerojatnu čast navode i da su lineup dijelili s nekima od osobno najdražih umjetnika Marcosom Valleom i The Azymuth. Iako Jan i Regis više slijede liniju spontane energetske odluke onoga što će se puštati, za prvi Dimensions su sjeli i zaista napravili plan te također uveli i nešto nove mašinerije za najveću publiku pred kojom su ikada svirali, pokazavši svijetu da riječ "jazz" u biografiji ne znači da ne možeš napuniti golemi floor.



2018. je bila jedina godina kada su odsvirali zajedno kako je prethodne godine viša sila intervenirala i Regisov avion nije mogao sletjeti zbog oluje, te ovaj zajednički set 2018. u kojoj su odlučili plesačima nadoknaditi propušteno postaje i njihov najdraži osobni nastup, dok od tuđih setova bez dvojbe navode set Marcosa Vallea i Azymutha, napominjući da bilo prekrasno gledati neusiljenu eleganciju i stil ekipe koja svira zajedno već preko 30 godina.



Da ih pitaš koja traka za njih zauvijek obilježava Dimensions, reći će ti Tata Vega  - ‘I’ve Got My Second Wind’, koja im se u uhu zaglavila prije nekoliko godina kada ju je Theo Parish pustio na Void Stageu, ravno u izlazak sunca nakon nekoliko finih disonanci izobličenog susjedstva Chicago housea, te je ovaj funky kontrast jednostavno preokrenuo čitavo energetsko polje.



Iako bi voljeli da imaju više vremena istraživati napominju kako je jednostavno na Dimensionsu toliko sjajnih glazbenika da ne stignu uhvatiti ni sve one koje bi željeli poslušati no trude se upecati nastupe ekipe kao što su Underground Resistance, Model 500, Roy Ayers, Tony Allen, Scion & Tikiman, Mala In Cuba, Fatima, Joe Claussell, Grace Jones...


Naposljetku napominju kako je tvrđa Punta Christo sasvim specifična kombinacija glazbene politike, lokacije, stava i soundsystema te da ih rastužuje da će ovo biti posljednja godina na tvrđi i, citiramo: "Dimensionsa ćemo se sjećati i nedostajat će nam".


Pa raspored pozornica Dimensionsa uhvati ovdje, festivalske upade na linku ovdje, a za otvaranje u golemom pulskom amfiteatru Arene upravo ovdje ili pak na Pozitivan Ritam stranicama  -  za festivalke ovdje, a za otvaranje baš tu. Dobro nam došli na posljednji Dimensions u kamenju tvrđe.

Jan Kinčl & Regis Kattie o posljednjem plesu na Dimensionsu