Kratka povijest waackinga i priča o hrvatskom kolektivu koji ga vraća u klubove
Od klubova Los Angelesa do hrvatskih pozornica – istražujemo povijest waackinga i upoznajemo kolektiv koji ga predvodi kod nas
U zlatnim sedamdesetima Los Angelesa, dok su se disco kugle vrtjele iznad prepunih podija, u klubovima LGBTQ+ zajednice rodio se waacking – plesni stil pun drame, ekspresije i prkosa. Nije to bio samo način kretanja, nego prostor slobode u kojem su Afroamerikanci, Latinoamerikanci i Azijati, suočeni sa svakodnevnom diskriminacijom, stvarali vlastiti jezik tijela.
Prvotno nazvan punking, prema tada pogrdnom izrazu za gay muškarce, ovaj ples redefinirao je značenje te riječi. Kako je objasnio pionir Viktor Manoel, “punking znači učiniti nešto svojim“. Od basic pokreta whack – oštrog, rotacijskog zamaha rukom nad glavom – do dramatičnih poza inspiriranih holivudskim divama poput Marlene Dietrich i Marilyn Monroe, waacking je spajao stripovsku energiju, filmsku estetiku i sirovu klupsku improvizaciju.
Nakon što je stigao do američkog showa “Soul Train”, stil je osvanuo na mainstream pozornicama, ali je epidemija AIDS-a odnijela mnoge izvorne plesače i nakratko zaustavila njegov razvoj. Tek početkom 2000-ih plesač i koreograf Brian “Footwork” Green ponovno ga je uveo u plesne studije i započeo globalnu renesansu ovog stila, koji se i danas pleše uz disco, early house i široki spektar suvremene elektroničke glazbe.
Waacking u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je posljednjih godina waacking dobio novu, čvrstu formu kroz kolektiv Waacking Croatia – malu, ali izrazito posvećenu zajednicu koja aktivno gradi scenu. Kako kažu članovi kolektiva, ideja o njegovom osnivanju dugo se “kuhala” unutar kruga zaljubljenika u stil: “Najviše je nastao iz potrebe da se stvori platforma kroz koju bi o ovom plesu informirali prije svega plesnu zajednicu, a onda i širu javnost.”
Kolektiv čine Mateja Miković – Miki Malone, koju mnogi zovu “mamom hrvatskog waackinga”, zatim Daniela Vasiljević – Danchi, Tonja Siser i Ante Gluščević – Tuna, uz podršku Ive Hađine i Helene Ostojić koje također godinama doprinose razvoju scene.
Okupili su se spontano, nakon posjete beogradskom waacking događaju i potrebe da stvore online prostor u kojem će se dokumentirati, dijeliti i poticati rast hrvatske zajednice. Ubrzo nakon toga došla je i suradnja s brendom Dobar House, što je, kako kažu, “pokrenulo kreativnu eksploziju”.
Na Instagram profilu kolektiv redovito dijeli informacije o satovima, radionicama, disco glazbi, tehnici i naravno glamuroznim fotografijama koje su sastavni dio estetike ovog plesnog stila. “Waacking voli stage i voli pažnju”, poručuju uz smijeh.
Zašto baš waacking? Što im znači?
Svaki član kolektiva u waackingu je pronašao nešto duboko osobno. Miki Malone ističe muzikalnost i slobodu žanra: “Obožavam disco i zvuk sedamdesetih, ali waacking mi dopušta da plešem na sve što volim. Njegova muzikalnost tjera te da čuješ svaki detalj u glazbi. A dok plešem, osjećam se moćno, glamurozno i potpuno slobodno.”
Tuna, plesač s više od 20 godina iskustva, kroz waacking je otkrio svoj pravi scenski identitet: “To je apsolutna sloboda. Tek sam kroz waacking pronašao autentičnog sebe. Taj lik na pozornici siguran je 100% i zna što radi.”
Tonja je privukla mogućnost da emocije pretvori u pokret: “Svaka emocija može biti preuveličana, jer ljepota waackinga je da ispričaš svoju priču onako kako si je doživio.”
Danchi pak naglašava dramatičnost i prostor za karakter: “U waackingu nikad ne mogu biti ‘previše’. Kroz njega mogu biti potpuno svoja, najživlja, najautentičnija. I naravno – disco glazba!”
Veza s današnjom klupskom scenom
Iako je rođen u disco eri, waacking se organski nastavio razvijati kroz house i suvremenu elektroniku. Kolektiv kaže da njegova energia i filozofija savršeno odgovaraju klupskoj kulturi te da je često upravo ples ono što nedostaje modernim podijima.
“Publika je danas često okrenuta prema DJ-u, s mobitelom u ruci. Gubi se ono što je srž clubbinga – zajedničko dijeljenje prostora i energije. Waacking nas podsjeća da klub postoji zbog tijela u pokretu, izražajnosti i zajedničke vibracije“, poručuju iz kolektiva.
Ples slobode i identiteta – nekoć i danas
Waacking je kroz povijest bio sredstvo borbe, autentičnosti i identiteta. Waacking Croatia iste vrijednosti nosi i danas: “Tehnika je važna, ali prava snaga waackinga dolazi iz stava – iz slobode da budeš dramatičan, osjećajan i da zauzmeš prostor. To želimo prenijeti svojim izvedbama.”
Večerašnji nastup na Ambasadoru donosi eksploziju disca i energije
Waacking Croatia večeras će otvoriti IX. dodjelu nagrade Ambasador u zagrebačkom klubu Boogaloo, a najavljuju nastup pun glamura, energije i zarazne zabave: “Donosimo dio naše waacking svjetlosti. Želimo eksploziju diska, energiju koja pokreće ovaj stil i našu ljubav prema njemu. Najvažnije – želimo podijeliti čistu i zaraznu zabavu!”
Kako je ovaj plesni stil nekada bio izraz otpora i identiteta, a danas postaje sve veći dio hrvatske scene, jasno je jedno: waacking nije samo pokret već je povijest, zajednica i stav. A večeras će sve to zasjati pod svjetlima Boogalooa.
