Novi val: Yokai o redefiniranju prikaza elektroničke glazbe kroz fotografiju

“Moj cilj je raditi nightlife fotke koje imaju vrijednost same po sebi.” Tom rečenicom Ivana Radić, koja djeluje pod imenom Yokai, najbolje opisuje svoj pristup fotografiji elektroničke scene. Umjesto kadrova koji služe tek kao prolazni sadržaj za društvene mreže, želi stvarati fotografije koje su interesantne, koje prikazuju slojeve emocija, dušu artista, prostora, zanimljivo su obrađene i kadrirane i naposljetku jesu svjedočanstvo partyja, ali kroz njezinu perspektivu.

Ne može odrediti kad je točno krenula slušati elektroničku glazbu, međutim ono što sa sigurnošću može reći je da je upoznavajući scenu razvila veliko poštovanje i zaštitnički odnos prema zajednici kojoj i danas pripada. U prvom redu kroz suživot sa Šimom Bilićem koji je godinama producirao drum ‘n’ bass i kroz druženja s ekipom Dirty Beatza i Zagreb Jungle kolektiva, a otkad se zaputila u fotografske vode, i upoznavajući druge organizatore, artiste i publiku.

Za svoj fotografski razvoj posebno zahvaljuje Šimi Biliću, Tomu iz Dobrog Housea i Eleni iz Diskodelikta, kao i studiju povijesti umjetnosti koji je završila. Prvi put kad je ozbiljno usmjerila fokus na ljude je bilo je neposredno prije pandemije, za BTS snimanja spota za Šimin projekt Velocity Zero, nakon čega su uslijedili prvi partiji i dokumentiranje klupske scene. Danas kaže da vidi kako ju od samog početka privlače iste stvari, samo se dogodio rast kroz iskustvo, puno introspekcije, još više sjedenja za kompom, a naposljetku i značajnog ulaganja u opremu.

Najviše fotografira u zagrebačkom Petom Kupeu, prostoru koji opisuje kao novi dom kulture klupske glazbe. Posebno cijeni što klub, osim etabliranih izvođača, preuzima i ulogu edukatora te publici donosi svježinu žanrova koji u Hrvatskoj nisu mainstream. Drago joj je što nekom tko pristupa s takvom širinom može uzvratiti dobrim  fotografijama.

U središtu njezina rada nalazi se intenzitet, ali ne nužno onaj očit. Privlače je energija, kaos, topli i spontani trenuci, jednako kao i promišljeni portreti te pažljivo složene kompozicije. Fotografije opisuje kao srčane, intimne i ozbiljne, nastale kroz pažljivo kadriranje, obradu i cjelovečernju prisutnost na događaju, pri čemu jednaku pažnju posvećuje i izvođačima koji otvaraju i zatvaraju večer, publici, rasvjeti i svim detaljima koji čine atmosferu.

“Aktivna sam cijelu večer, pazim da su opening i closing DJ-evi također propisno namireni u vidu dobrog portreta i scena s publikom, kao i na neke klasične zahtjeve dokumentacije partyja. Međutim mislim da ono što se prvo primjeti je ipak baš iskrena emocija tog pojedinačnog događaja, a tek onda sve ostalo“, objašnjava nam Ivana koja napominje da joj je stalo i da ekipa koja tek počinje na sceni ima dobre fotke, ali i da svjetska imena koja su kroz svoju karijeru kumulativno svirala pred milijunima imaju lijepo iskustvo eventa s našom publikom i organizatorima koji su je pozvali fotografirati.

“Tu su onda i majstor rasvjete koji skupa s artistima stvara atmosferu i svojim umijećem meni omogućava da napravim išta te publika koja me pušta u svoje redove i daje mi svoje povjerenje“, ističe i ljude koji su zaslužni za partyje, na koje možda nekad i zaboravimo na postoje.

Upravo zato smatra kako je njezina fotografija u službi vraćanja energije publici, umjetnicima i organizatorima koji ulažu velik trud u svaki događaj. Nakon što party završi, upravo fotografije ostaju kao trajni zapis i potvrda uloženog rada. “Ovo ste vi, ovo su vaši sretni ljudi, isplatilo se“, poruka je koju, kako kaže, dobre fotografije mogu prenijeti organizatorima.

Istovremeno želi pokazati i vlastitu perspektivu scene, drukčiju od, kako navodi, rutine širokokutne i depersonalizirane event fotografije. Ne zanima je fotografirati najširi kadar pod svaku cijenu niti stvarati vizualno atraktivne prizore bez sadržaja. Umjesto toga želi prikazati zajedništvo, individualnost, ljepotu ljudskih emocija i posebnu atmosferu koju stvaraju glazba, publika i izvođači.

“Ono što me veseli je promatrati i predstaviti zajedništvo, individualnost i ljepotu ljudskih emocija u kombinaciji s nadrealnošću audio-vizualne predstave i božanskim zapovijedanjem artista. Heterogenost svakog partyja, trenutke i atmosferu. Ako netko želi da ga fotkam, to mi je super i rado ću, ali i to je trenutak koji se dogodi iskreno, prirodno, neforsirano i s povjerenjem. To je dio priče“, priča nam.

Vjeruje kako je iskustvo dobre glazbe oduvijek spoj ljudskosti i magije te se nada da njezine fotografije upravo taj osjećaj vraćaju onima koji su bili dio događaja, ali i mijenjaju percepciju ljudi koji elektroničku scenu promatraju izvana.

U budućnosti želi nastaviti profesionalno rasti, a cilja i da poraste percepcija vrijednosti prema nightlife fotografiji i fotografima kod nas. Smatra kako je i moguće i potrebno podići svijest organizatora i medija o, kako kaže, vanšablonskim praksama koje podupiru program, i o ljudima koji to rade jako dobro. Kaže da se sve komunicira kroz društvene mreže, i da su fotografi i videografi ti čiji rad itekako gradi identitet, a ono što naprave je razlika između toga je li imaš “jeftin ili kul” brend. A već dugo joj je želja napraviti izložbu svojih fotografija evenata elektroničke glazbe. Želi ​​doprinijeti valorizaciji tog aspekta fotografije; izložbe fotografija elektroničke glazbe su dosta rijetke, čak i na globalnoj razini. Tu je naravno i davanje natrag sceni, ali i pozitivno izlaganje svijeta elektroničke glazbe ljudima kojima je sasvim strana, ljudima koji možda imaju negativne predrasude, ali i onima koji su zainteresirani, međutim djeluje im zatvoreno. Kaže da je razloga puno. Voljela bi gostovati kod Music Reactions ekipe u Beogradu. Kaže da su oni već sasvim pokriveni od strane fotografa Yanyja, Golubje i Fairytalefilm, koji rade fantastično i koje s guštom već dugo prati. I baš zbog njihovih radova bi voljela iskusiti Music Reactions.

Više odabranih radova Ivane Radić možete pogledati na njenom webu i na Instagramu.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske