Chudo festival 2026. – dva dana glazbe, prostora i audiovizualnog čuda u Niškoj tvrđavi
Ono što je Chudo posebno izdvojilo jest činjenica da festival nije funkcionirao samo kao niz glazbenih nastupa
Drugo izdanje Chudo festivala održano je 4. i 5. rujna u Niškoj tvrđavi, gdje je više od 30 izvođača s regionalne i svjetske underground scene bilo raspoređeno na četiri pozornice – Charm, Hidden, Library i Kiosk. Nakon prošlogodišnjeg izdanja u kompleksu tvornice Đuka Dinić, Chudo je ove godine pronašao novu kulisu u rovovima, kapijama i otvorenim prostorima Tvrđave.
Petak
Večer smo započeli na pozornici Library, uz Vladimira Ivkovića, koji je još jednom pokazao zašto vrijedi za jednog od najiskusnijih selektora regionalne scene. Njegov all-night-long set bio je idealan uvod u festival – polako, nenametljivo i bez žurbe vodio je publiku kroz različite glazbene pejzaže. Library je pritom opravdao svoju ulogu listening zone: kauči, stolići, knjige i prigušena atmosfera učinili su da prostor više podsjeća na neku tajanstvenu dnevnu sobu nego na festivalsku pozornicu.
Poseban detalj bio je veliki kristalni luster iznad DJ pulta, kroz koji su prolazila svjetla i stvarala gotovo mističnu atmosferu.
Nakon toga provjerili smo nišku ekipu Manevarim, koja je na svom Kiosk stageu servirala siroviji, izravniji techno. Ipak, najveći dio večeri proveli smo na Hiddenu – jednoj od najzanimljivijih točaka festivala. Skriven iza prolaza i natkriven šatorom, Hidden je imao izrazito klupsku atmosferu, pojačanu snažnim subovima i odličnim dizajnom rasvjete koji je lasere usmjeravao prema stropu.
Pangaea je svojim spojem breakbeata, UK bassa i jungle utjecaja podigao tempo, prelazeći iz razlomljenih ritmova u acid momente i stvarajući sve intenzivniju atmosferu. Nakon njega TSVI je nastavio u sličnom, ali još perkusivnijem smjeru, s bass-heavy produkcijom i ritmovima koji su se kretali između club, techno i bass glazbe. Njegov karakteristični Anunaku senzibilitet – kompleksne perkusije, hipnotički groove i atmosferski slojevi – pokazao se savršenim za Hidden, a publika je do kraja seta već bila potpuno u njegovoj energiji.
Subota
Subota je na Libraryju donijela potpuno drugačiju atmosferu. Večer smo započeli uz Jymenik, čiji je live nastup pokazao koliko prostora postoji za svjež i nekonvencionalan pristup domaćem pop i R&B zvuku. Nakon nje Tapan i Lenhart Tapes & Zoja Borovčanin unijeli su u prostor dozu južnjačkog misticizma, spajajući etno motive, eksperimentalnu elektroniku i suvremeni live izraz.
Na Hiddenu je upsammy ponovno pokazala zbog čega je njezin booking jedan od onih koji privlače prave ljubitelje glazbe. Njezina glazba konstantno balansira između brzog i sporog, s detaljnim ritmovima, electro i IDM elementima te nepredvidivim prijelazima koji nikada ne dopuštaju da se set svede na jedan žanr. Nakon nje DJ Koolt je atmosferu pomaknuo prema izravnijim dancefloor ritmovima.
Istovremeno, Sega Bodega je svojim DJ setom napravio pravi party za ispraćaj ljeta. Njegov izbor glazbe kretao se od poznatih trenutaka do neočekivanih diggova, dok je vizualni dio seta bio gotovo jednako važan kao i glazba. Dim je konstantno hvatao snopove svjetla, koji su pratili dinamiku seta od emotivnijih do potpuno razigranih party trenutaka.
Dugo očekivani Amor Satyr zatim je preuzeo kontrolu nad publikom brzim i izrazito perkusivnim ritmovima, spajajući bass, baile funk, tribal techno i jungle utjecaje u prepoznatljivo hibridan club zvuk. Istovremeno, Marko Nastić je od Hiddena napravio pravu techno pećinu. Publika je bila podijeljena između dviju lokacija i bilo je teško odlučiti gdje je atmosfera bila intenzivnija.
Kiosk je tijekom cijele večeri imao potpuno drugačiju priču. Kolektiv Zabranjena Muzika predstavio je svoj prepoznatljivi balkanski program, spajajući različite regionalne glazbene reference sa suvremenim bass, dubstep, drum & bass i techno momentima. Time je festival dobio još jedan sloj i pokazao koliko različiti glazbeni identiteti mogu funkcionirati unutar istog prostora.
Zaključak
Ono što je Chudo posebno izdvojilo jest činjenica da festival nije funkcionirao samo kao niz glazbenih nastupa. Prostor, scenografija, svjetlo i glazba bili su tretirani kao jedna cjelina. Svaka je pozornica imala svoj karakter, od gotovo kućne i intimne atmosfere Libraryja, preko klupskog Hiddena, do razigranog Kioska. Kretanje kroz rovove i kapije Tvrđave pritom je konstantno mijenjalo način na koji doživljavate festival.
Vizualni identitet Chuda bio je jednako promišljen – od komunikacije na društvenim mrežama do same produkcije na licu mjesta. Zbog toga je drugo izdanje festivala ostavilo dojam zaokruženog audiovizualnog iskustva, a ne samo još jednog vikenda s dobrim lineupom. Upravo u toj kombinaciji glazbe, prostora i vizualnog identiteta možda i leži najveća snaga Chudo festivala.
