Lovefest 2025. report: “Magično iskustvo zajedništva kroz ljubav, slobodu i ples bez granica”
Kad se prema unutrašnjosti Srbije, malom mjestu Vrnjačka Banja, uputi tisuće ljudi sa svih strana znaš da je stiglo vrijeme da se slavi “ljubav”
Tri dana i tri noći, na pet prekrasnih, posebnih i do zadnjeg detalja osmišljenih stageva. Lovefest calling. Kako to obično bude pa se planovi uvijek mijenjaju u zadnji tren, tako sam na festival ove godine stigla sama. 
Ni prvi, a ni posljednji put, i kao i na svakom festivalu do kraja trećeg dana srela sam brdo već poznatih “suboraca” s floora, i upoznala more novih prekrasnih ljudi. Ali ajde, redom.
Samo mjesto Vrnjačka Banja je predivno – prekrasna priroda, super ljudi. Odlična ideja je doći dan ranije i prošetati šetnicom, mostovima ljubavi i kulture, pojesti neku finu Karađorđevu u nekom od brojnih restorana za malo novaca. Uz to popiti koju rakiju od dunje jer #rakijaconnectingpeople, a i legalna je pa nema straha od plavaca.
U četvrtak, već u podne, krenuo je warm up na H2O Stageu
Olimpijski bazen, sunce, vruć dan, hladno pivo i odlični b2b setovi domaćih DJ-eva: Meli&Bebe, Boychevski&Mark Aasgier, Solence&Kacansky – više nego dobra uvertira Lovefest. Prvi dan krenuo je tvrdo i jako. Otvaranje Fire Stagea pripalo je mladom DJ Djanzi, a nakon njega su publiku dobro zagrijale jake snage domaće scene – Vahicabi i Bokee. Atmosfera je vec bila odlična kad je na stage stigla super raspoložena Anfisa Letyago koja je odradila odličan set i ugodno iznenadila izvrsnim izborom traka.
Nakon nje je stage preuzela Deborah De Luca ali nju sam već toliko puta slušala, a nije mi kalibar DJ-a koji će iznenaditi (bar ne pozitvno) da sam je preskočila. Krcat floor, ekipa super zadovoljna, ples i srećica ali eto, not my cup of tea. Fire Stage su prvi dan zatvarale popularne Devetke. Iako old school ekipa mahom hejta takvu glazbu i inzistiraju na onome “prije je bilo bolje”, atmosfera je bila odlična – floor krcat u 6 ujutro, uglavnom mlađe generacije partijanera oduševljene i rasplesane. Jasno je da svaka roba ima svog kupca, što god mi/vi o tome mislili.
Na RAW Stageu, “u kavezu”, su večer otvorile jake snage domaće scene – Amon&Berlaced, Satan Semberski&Rin, Saritazz te genijalni perpektivni DJ Acor. Nakon njih baš tešku artiljeriju izvukao je Oguz, jednako tvrdo nastavio CARV, a vrhunac ludila bio je Azyrov set —potpuna euforija do zadnje sekunde. Iako će baš puno ljudi to okarakterizirati kao sve samo ne dobru muziku – činjenica je ipak ta da su do samog kraja svi tamo plesali kao da sutra ne postoji, uživali, smijali se i dobro se proveli.
To i je smisao svega, zar ne? Mali je bio RAW stage za sve koji su tamo htjeli biti. Tko voli, nek izvoli – različiti smo i to je ok. Ok je sve osim hejtati nešto i inzistirati da je naša istina jedina prava i da smo svatko ponaosob neko mjerilo kvalitete. POŠTUJ tuđe izbore. To je ono R u PLUR, ako se zaboravilo.
99 stage je prve večeri ugostio Gorana Kovačevića – Zmixa, Lukavog, CVTKVC&Battric i Dj Lale – sve dobro poznata imena na domaćoj sceni.
Svoju sam noć uglavnom provela na Ultra Energy Stageu. Poznati Beogradski DJ Kid Kimi je otvorio večer, a Ryan Elliot je fino nastavio svojim neobičnim zvukom kojim vrlo uspješno balansira više različitih žanrova. Legendarni DVS1 je peglao duboki, mračni techno, po mom guštu, baš je odradio set bez greške. Nakon njega, institucija Luke Slater nas je svojim fenomenalnim zvukom odveo na finu vožnjicu. Plešući među drvećem i slušajući pravi, iskonski techno dočekali smo prve zrake sunca na najljepšem stageu Lovefesta. Makedonac Stojche je zatvarao “šumicu” prvog dana a ja sam, prašnjava od tjemena do stopala, odplesala na spavanac.
Dobro naspavana, jer sam preskočila popodnevno partijanje na H2O stageu gdje su u petak svirali Sole, Mirko&Mex, Milensi&Rossa, oko ponoći sam s ekipom koju sam upoznala dan ranije krenula u drugu noć Lovefesta.
Fire Stage je te večeri bio je pun pogodak. Večer su otvorili Dimitri&Un Padre, a nakon njih ga je preuzela nova zvijezda britanske house scene Alisha. Kad smo stigli, odlični Folamour nas je dobro ugrijao svojom finom disco-house voznjicom koja tjera na ples. Najbolji mogući izbor nakon njega za nastavak noći bio je upravo Green Velvet, koji je svojim setom objasnio zašto je legenda house glazbe.
Za zatvaranje druge noći na fire stageu Chris Stussy je servirao možda svoj najbolji set uopće ikad. 3 odlična dj-a koja se savršeno nastavljaju jedan na drugog, a svo troje u odličnim izdanjima. 10/10, jedna od onih noći kad ti je žao skoknut po pivu i na wc jer je sve wow, i što dalje noć odmiče – sve je bolje.
Na RAW stage sam druge noći samo bacila uho u prolazu – bio je opet dupkom pun ljubiteljima hard mjuze koji su tamo plesali uz Talijana Lucu Agnellia, danskog Šveđanina Don Woezika i domaće cure Micyvid x lvv.lmtd poznatije kao Turbo Bunnies.
Stage 99 je svoj dj pult druge večeri rezervirao za DJ Drill, Sinusoidl, Densel, Taron X, DJ 1985. Moram priznati da je baš svaki put kad sam prošla pored tog stagea svirala baš jako dobra mjuza, ali ne može se biti na 2 mjesta odjednom. Nažalost.
Ultra Energy je drugog dana otvarao dobro poznati Miličević, a uslijedio je b2b Alexis Le-tan i Dj Sacha. Žao mi je što sam propustila Chaos in The CBD ali sam nakon Stussya, stigla poslušati b2b Tomoki Tamura i Satoshi Tomiie. Japanci su odradili četverosatni b2b techno-house masterclass, to je bila gotovo pa terapija. Savršene tranzicije, hipnotički ritmovi, međusobna energija, način na koji se razumiju, nadopunjuju i stvaraju, a uz to šumica, izlazak sunca, enormna količina pozitive i sretnih ljudi. Evo, malo je reć da je bilo savršeno.
Atmosfera je bila onakva kakvu samo Djoko zna napraviti…
Treći dan smo otišli na H20 stage oko 15h. Dj Dee smo propustili ali smo ulovili kraj b2b seta Miličevića i Milosavljevića koji su bili očekivano odlični. Nakon njih, dobro poznato lice, čest gost i miljenik srpske publike – William Djoko. Dan je bio ekstremno vruć, pa smo u pauzama od plesanja spas tražili u hladnom bazenu. Atmosfera je bila onakva kakvu samo Djoko zna napraviti – onaj feeling “samo nek traje i nikad ne prestane”. Prestalo je ali punih sat vremena nakon planiranog jer Djoko. Nakon kratkog predaha u apartmanu, zadnju večer festivala krenuli smo ranije da iskoristimo ostatak vremena na max.
Mason Maynard je zadnje večeri otvorio Fire Stage i svojim finim house setom rasplesao nešto ljudi što se lagano skupljalo ali kad je u ponoć krenuo Enrico Sanguliano glavni stage je bio dupkom pun. Enrico je nadmašio sva očekivanja, donio je tvrđi zvuk nego što smo od njega navikli i baš oduševio sve prisutne, nismo stali puna dva sata. Ludi laser show, vizuali na glavnom stageu, vatra, šareni dim i nikad bolji Enrico – ma baš set za pamćenje. Nakon njega na redu je bio KiNK sa svojim hybrid setom.
Prvih sat vremena je puštao nešto laganiji house, ali je u drugom satu prebacio na malo jači i tvrđi djir. Odličan, bez greške i bez zamjerke, jedino što mislim da bi bolji dojam i flow dobili da je prvo svirao KiNK pa onda Sanguliano ali i ovako je bilo više nego odlično. Fire stage je za ovu godinu zatvarao Stephan Jolk, i blago rečeno – to nije bio najsretniji odabir. U usporedbi s prošlim godinama, kad su isti stage zatvarali Carola, Capriati, Kölsch, Jamie Jones, ovo je bilo – u najmanju ruku – mlako i promašeno. Događa se i najboljima.
Na RAW stageu zadnje večeri redom su peglali odlični domaći DJ-evi: Imhotep&Juno, mladi DAD4&Vibrain, Rigid&Paragon. Nakon njih najtvrđi stage Lovefesta je preuzeo Lucid, mladi perspektivni DJ iz Irske. Britanka Rebekah koja je preuzela stage od Lucida bila je, za moj ukus, previše u svakom smislu, ali su zato Asarri b2b Deeda bili, pa malo je reći – fenomenalni. Hard techno at its finest! Nismo mogli prestati plesati, kakvo zatvaranje u 06, pržili su još punih sat vremena. Po meni – najbolji set RAW stagea ikad. Bravo, bravo, bravo.
Na Stageu 99 se sva tri dana festivala servirala jako dobra glazba u organizaciji Dvica22 i Mindless kolektiva. Zadnje večeri tamo su puštali redom Tomae, Benjamin&7OGI, Gerun. U top 3 svih setova na festivalu uopće su po mom mišljenju sigurno Gostoja i Dakman. Dečki su rasturili. Bravo za vajb, trake i energiju, naklon do poda. Odlični su bili i Gard i ZZira koji su 99 i zatvarali. Super je kad odeš na set DJ-a kojeg znaš i ne razočara te, ali kad prvi put slušaš nekoga za koga nisi čuo da postoji a on te izuje iz cipela koliko je dobar — to je level up.
10/10 dojam za stage 99 – od izbora glazbe, energije, dekoracije, izgleda, ljudi koji su tamo plesali, vajba – sve je bilo super. Top stage.
Ultra Energy Stage je zadnje večeri bio rezerviran za b2b Oliver(Akioki) i DJP, a nakon njih još jedan domaći b2b Marko Milosavljević i Nikola Vemić. Nikad dosta Williama Djoke pa je tako i on dobio svoje vrijeme na ovom stageu i rasplesao nas za Patrice Scotta. Ipak, apsolutni spektakl priuštio nam je Lil’ Louis. Tata house glazbe nas je za kraj odfurao na 2 i pol sata terapeutske vožnjice kroz druge dimenzije. Bilo je prekrasno i magično. Onako kako treba.
Taj closing set je zapravo sve ono što Lovefest predstavlja: kvalitetna glazba, šumica, izlazak sunca, balončići od sapunice u zraku, zagrljeni i politikom neopterećeni Srbi i Hrvati, rasplesani William Djoko među publikom, more umornih ali sretnih lica, satranih tijela koja su odštancala po 50k+ koraka dnevno ali i dalje plešu, svi u prašini od glave do pete, ali nikog za to nije briga.
I kad dođe kraj i kreneš prema izlazu, znaš da si dio nečeg većeg od sebe. Osjećaš onu posebnu mješavinu tuge i euforije koja dolazi samo na kraju festivala. Lovefest nije samo glazba, to je osjećaj zajedništva, mjesto gdje nestaju granice i etikete, gdje si samo čovjek koji pleše pored drugog čovjeka.
Lovefest je ljubav, a ljubav uvijek nađe način da te vrati kući. Do iduće godine, volite se i imajte se rad. #samoljubav <3
