OK Fest 2026: Tjentište, planine i trideset tisuća razloga da se vratiš
Nacionalni park Sutjeska, 16. do 19. srpnja. Trideset tisuća ljudi, planine sa svih strana i program koji se nije zaustavljao
Put do Tjentišta je dug i to je dio dogovora. Mijenjamo se za volanom, sat i pol serpentina pred kraj, i svake godine nas mrak skoro uhvati prije nego stignemo. 
Vjerojatno zato što se usput divimo tim planinama kao da ih vidimo prvi put, pa se onda sjetimo da ipak žurimo jer nas čeka glazba i ljudi koje smo godinama upoznavale upravo tu. Dvanaesto izdanje OK Festa okupilo je trideset tisuća posjetitelja, a organizatori navode da je gotovo trećina publike stigla iz europskih i prekooceanskih zemalja. Ta brojka objašnjava dosta toga. OK Fest odavno nije regionalni festival, on je destinacija.
Bazen, sunce i selektori koji znaju kome puštaju
Dnevni program odvijao se na maloj ljetnoj bini tik uz prirodni bazen, i to je vjerojatno najugodniji format elektronike koji možeš doživjeti usred srpnja. Mihai Popoviciu iz Rumunjske preuzeo je petak popodne s dubokim, blago hipnotičnim grooveima koji nikad ne forsiraju, ali te ni na trenutak ne puštaju. Subotu su podijelili DJ Jock i Mladen Tomić. Jock je dokazao da techno kraj bazena funkcionira puno bolje nego što zvuči na papiru, čvrsto i precizno, bez ijednog viška. Tomić je onda donio svoju fuziju techna i tech housea, tribalne ritmove i bas linije koje si osjećao i kad si bio u vodi.
Nedjelju je otvorio Bonjasky, sarajevski selektor koji već preko dvadeset godina gradi tamošnju scenu, s house setom koji je savršeno pogodio nedjeljno raspoloženje.
Kamp koji ne spava
Treća bina, ona u kampu, danju je pripadala punku i bendovima, a noću je postajala after party zona koja je radila do zore. Rezidenti Torby Jay i Cortez Junior otvarali su svaku noć u ponoć, i tu treba reći nešto o njima. To su ljudi koji drže festival na okupu dok se svi ostali izmjenjuju, i njihova energija u tri ujutro nije bila ništa manja nego u podne.
Dobar dio selektora vratio se na binu dvaput u istom danu, popodne kraj bazena pa opet u sitne sate u kampu. To nije puko punjenje rasporeda nego znak povjerenja, i publika je to prepoznala jer je zvuk imao kontinuitet umjesto da se svakih sat vremena resetira. Egipatski producent Raxon, koji živi u Barceloni, u subotu je u jedan ujutro donio svoj elegantan, arhitektonski precizan techno i podigao kamp na razinu. Matador je zatvorio nedjeljnu noć i s njom festival.
Kiša u pravom trenutku
Prošle godine je struja nestala dva puta, u dvije različite noći, i plesalo se uz prijenosne zvučnike u potpunom mraku. Ove godine cijeli vikend prijetila je oluja, a onda je kiša pala baš tijekom nedjeljnog dnevnog seta Gramophonedzieja. Srpski producent, čovjek koji je hitom “Why Don’t You” spojio swing sample i house, vrtio je kraj bazena kad je počelo. Nitko se nije micao. Ispalo je katarzično, ljudi u vodi, ljudi u kiši, jazz house i disco linije koje su pod tim uvjetima zvučale kao da su za to napisane. Gramophonedzie se te iste noći vratio na after party u kampu i zatvorio krug.
Elektronika koja se popela na glavnu binu
Vrijedi spomenuti i izvođače koji su elektroniku donijeli tamo gdje je publika najbrojnija. Zoster je zatvorio prvu večer na glavnoj bini, i to je bilo dosta drugačije od onoga što se od njih očekivalo. Njihov posljednji album ozbiljno se naslanja na elektroničku produkciju, sintove i programirane ritmove koji reggae i rock temelje benda guraju u sasvim novi teritorij, i uživo je to bilo spektakularno. Mario Knezović ih je opisao kao kućni bend OK Festa i teško je ne složiti se. Dub FX je prije njih dokazao staru tezu da jedan čovjek s looperom i mikrofonom može zvučati kao cijeli orkestar. Na warm up večeri, dan prije službenog starta, nastupili su i Nipplepeople, maskirani zagrebački dvojac čiji je downtempo elektropop bio neočekivano dobar uvod u sve što je slijedilo.
Glazba i zajedništvo kao jedini razlog
Infrastruktura je zastarjela i to se vidi. Redovi su dugi, sanitarni čvorovi stoje u istom stanju godinama, i to je jedina stvar koja bi mogla iznenaditi nekoga tko dolazi prvi put. Nikoga tko dolazi drugi put to više ne zanima. Tjentište te na četiri dana potpuno izvuče iz svega ostalog, i ostane samo ono zbog čega si i došao. Glazba i ljudi oko tebe. Tridesetak tisuća njih iz cijele regije i svijeta koji plešu jedni pored drugih pod istim planinama.
Neposredno nakon festivala stigla je vijest da su ugostiteljski objekti u Nacionalnom parku Sutjeska dati u pedesetogodišnji zakup. Pedeset godina je dug rok, dovoljno dug da se u njemu svašta može dogoditi, i dobro i loše. Ostaje nada da će uz nova ulaganja preživjeti i ono što ovdje već postoji i što očito funkcionira. Vidimo se dogodine.
Fotogalerija: 17.07. – 19.07.2026. OK Fest / Tjentište (NP Sutjeska, BiH)
