Sziget iz prve ruke: Otok slobode u srcu Budimpešte mjesto je neponovljive festivalske euforije
Postoje festivali na koje odeš zbog nekoliko izvođača, odradiš svoj raspored i nakon nekoliko dana znaš da si vidio ono po što si došao
Sziget nije jedan od njih. Nakon tri dana provedena na Óbudai-szigetu u Budimpešti ostao mi je upravo suprotan osjećaj, kao da sam tek zagrebao površinu festivala koji je jednostavno prevelik da bi ga se moglo upoznati u nekoliko dana.
Iako sam posljednjih godina prošao neke od najvećih svjetskih festivala, kao i praktički sve velike događaje u regiji, ovakvo iskustvo još nisam imao. Sziget je potpuno drugačiji format festivala i možda je upravo zato toliko zanimljiv. Ove sam godine odlučio posjetiti posljednja tri dana, prvenstveno zbog Delta Districta i njegovog elektroničkog programa, ali i velikog finala glavne pozornice koje je predvodio Skrillex.
Već pri prvom ulasku na otok postaje jasno koliko je sve veliko. Nije riječ samo o nekoliko velikih pozornica raspoređenih po prostoru, već o ogromnom broju sadržaja koji se događaju istovremeno. Dok ideš prema jednom izvođaču, usput ti pažnju privuče neka druga pozornica, instalacija, performans ili prostor u kojem se događa nešto potpuno neočekivano.
I tu sam vrlo brzo shvatio da na Szigetu nema previše smisla imati previše čvrst raspored. Možeš ga napraviti, ali ćeš ga vjerojatno vrlo brzo prekršiti.
Jednako kao i glazba, zanimljiv je upravo taj prostor između nastupa. Na festivalu se može naići na cirkuske i plesne izvedbe, ulične performanse, umjetničke instalacije, radionice i brojne druge sadržaje. Neki od njih privuku te na nekoliko minuta, drugi te zadrže puno duže nego što si planirao.
No, moj glavni razlog dolaska ipak je bila elektronika. Delta District tijekom noći postaje jedno od najživljih mjesta na cijelom festivalu. Yettel Colosseum, Bolt Night Stage i The Club ponudili su različita lica elektroničke scene, a tijekom tri dana uhvatio sam setove Anfise Letyago, Hectora Oaksa, Lammera, Peggy Gou i X-Coasta.
Svaki od tih prostora imao je vlastitu energiju, a posebno mi je bilo zanimljivo koliko se publika lako seli između njih. Jedan trenutak si na jednom kraju Delte, nekoliko minuta kasnije već si u drugom dijelu i pokušavaš uhvatiti izvođača koji je upravo krenuo sa svojim setom.
A onda je tu bio drum’n’bass. Sub Focus i Dimension na Bolt Night Stageu pokazali su mi nešto što nisam očekivao. Šator je tijekom večeri okupio oko 10 tisuća ljudi, a publika je satima pratila brze ritmove bez gubitka energije. To mi je bio jedan od najboljih primjera koliko Sziget može iznenaditi. Dođeš s određenom slikom festivalske publike, a onda usred Budimpešte pronađeš ogroman broj ljudi koji potpuno žive za žanr koji možda nisi očekivao vidjeti u tolikom broju.
Elektronička glazba pritom nije bila koncentrirana samo u Delti. Na Revolut Stageu uhvatio sam BUNT, dok je posljednja večer donijela Soulwax i njihov prepoznatljivi spoj live izvedbe i elektronike. A za kraj je ostavljen Skrillex kojem je pripalo zatvaranje glavne festivalske pozornice.
I ako bih morao izdvojiti jednu stvar koja me posebno iznenadila, to bi bila kvaliteta cijelog produkcijskog sustava. Od zvuka na pozornicama do vizualnog dijela i organizacije prostora, sve funkcionira na razini kakvu očekuješ od jednog od najvećih europskih festivala.
Ali postoji i jedna puno praktičnija stvar koju sam naučio na Szigetu, a koju bih preporučio svakome tko planira posjetiti festival. Ponesite masku, maramu ili bandanu.
Prašine ima poprilično, posebno nakon što se tisuće ljudi tijekom dana i noći neprestano kreću istim putevima. Nakon nekoliko sati hodanja između pozornica postane jasno zašto su brojni posjetitelji imali nešto preko usta i nosa. To možda nije prvi komad festivalske opreme koji ćete staviti na popis, ali nakon prvog dana vrlo brzo postane jedan od najvažnijih.
I upravo je hodanje jedna od stvari koja najbolje pokazuje koliko je Sziget velik. U tri dana jednostavno nisam stigao vidjeti ni približno sve što sam želio. Festival ima toliko pozornica, sadržaja i izvođača da je gotovo nemoguće sve vidjeti. To mi je možda i najveći kompliment koji mogu dati Szigetu. Nakon tri dana nisam imao osjećaj zasićenja, nego upravo suprotno. Ostao je osjećaj da sam mogao ostati još nekoliko dana i svaki bih dan ponovno pronašao nešto novo.
Sziget je u potpunosti opravdao svoj nadimak „Otok slobode“. Ne samo zbog onoga što se događa na pozornicama, nego zbog osjećaja da na istom prostoru možeš potpuno slobodno birati kako će izgledati tvoj dan. Možeš krenuti prema velikom koncertu, završiti na maloj pozornici, izgubiti se među tisućama ljudi u Delti, stati pred neki performans ili jednostavno lutati bez plana.
Ovo mi je bilo prvo Sziget iskustvo i definitivno neće biti posljednje. Nakon tri dana jasno mi je samo jedno, za sljedeći posjet treba rezervirati više vremena. Jer Sziget se očito ne posjećuje tako da ga samo odradiš. U njega se treba malo i uroniti.
Fotogalerija: 11. – 15.08.2026. Sziget festival / Óbudai-sziget (Budimpešta, Mađarska)
