Završen Membrain: Emocionalno toplo festivalsko iskustvo
Kako najbolje opisati ovogodišnje festivalsko iskustvo Membraina na Martinskoj?
U najkraćim mogućim crtama jednostavno "vruće". Ne samo toplinski, nego i emocionalno toplo. Kroz tjedan dana imao sam čast svirati na dva „dnevna“ festivala uz zahvalu HR stožera za prekid zabave jer usprkos svim potvrdama, cjepivima (koje sam usput primio da bih mogao izvoditi na ikakvu glazbu) odluka je pala da se virus širi iz ponoći, pa je odlučeno u zadnjih 24 sata do početka istih da se muzika smije odvijati samo od određenog sata.
Ako izuzmemo tu Slurp! Koji je u trajanju od dva predviđena dana suzbijen na manje od 24 sata muzike, tako je i inače rastući Membrain Festival morao svoje radno vrijeme izmijeniti sa 21-06h na 14-00h. No, unatoč svim prohtjevima, zahtjevima i zabranama Membrain je pokazao kako se uživa na jednom underground bass festivalu. Kao da je školsko zvono puklo i svi su odmah se sletili na floorove slušati inače raznovrsnu ponudu festivala na dva floora.
Membrain stage i Concrete Bush stage su doslovno gorili od samog početka do kraja festivala. Neumorna organizacija pod čvrstom rukom Davora Dedića, Fuji Fujimure i Igora Bergama i Udruge Park, ove godina nije nimalo promijenila dojam festivala koji smo kroz zadnjih pet godina duboko zavoljeli i rasli uz njega kako glazbeno, tako i osobno.
Meni osobno Membrain drži jednu posebnu kućicu u srcu, ne samo kao prvi festival koji sam imao priliku svirati još na staroj lokaciji plaže Minerska, već i kao mjesto gdje glazba postaje sloboda, ljudi su neopterećeni, i ego čini se jedini ne smije ući čak ni sam negativnom potvrdom na infekciju.
Mjesto gdje mladi i stari postaju djeca, gdje je svaki razgovor razmijenjen u najveći mogući smiješak i pozitivne misli. Kako bolje i opisati festival koji vodi jedna predivna „banda“ hipija, gdje otac i majka voditelja festivala hrane i napijaju ljude, te brinu da li su svi siti i da nisu žedni.
Gdje možeš imati sat Yoge i radionicu Onenessa sa ljudima koji i sami grade te divne prostore i podržavaju muziku svih smjerova. Mislim da je sve kako je bilo po izvođaču i/ili stageu ove godine više nego suvišno, svi imamo favorite, no moj je i uvijek će ostati Membrain Festival aka Mema.
Naša mala sunčana oaza, izolirana samo tijelom vode od pohlepe urbanizacije sa uvijek milozvučnim dubokim basom koji nas miluje i ostaje sa nama sve dok čekamo narednu godinu i novo izdanje festivala koje sve više i više postaje ideja od samog festivala, te i kako samo organizatori kažu, ovo nije za nas, nego za vas i cilj nije novac i slava, nego ljubav i suradnja.
Hvala Davor, Igor, Fuji, Dragan i Mama, spasili ste nam ljeto i uljepšali godinu. Dašak atmosfere pogledajte
Piše: Dragan Franc Srdoč aka FrenkyBoy za Bass Couture
