Baner

Pero, Dejan i noćne more pod maskama u Taboo-u!

Ponedjeljak, 24 Listopad 2016

Stvarnost je ona koja funkcionira po sasvim specifičnim pravilima, koja u odvojenim kutijama nosi ono što priliči i što se smije i ne smije.

 
Stvarnost od tebe treba da budeš poslušan, ljubazan, da ne remetiš konsenzus običnog, da živiš u prosjeku, da ne bojaš izvan linija dok se držiš rasporeda i križaš stvari s to-do liste, da ne remetiš status Q i pravi se da si funkcionalni član svakodnevice pogonjen na kofein i potiskivanje primalnih instikata pod neonskim svijetlima ureda. Pokušaš li zagrebati dublje i intimnije u ljudsku prirodu, smatraš li mirne brodove dosadnima, rolaš li očima na generalno nepisano pravilo da ne možeš zaplesati usred grada ako ti se pleše bez pogleda ispod oka, osjećaš li se kao čajnik koji će uskoro zapištati od normalnog i mondenog, tvoje samo postojanje je vjerojatno tabu i baš takvog te i trebamo kada se svjetla ugase.

 
Pa za sve neprilagođene, nemirne, entuzijastične, koji osjećaju prejako, koji govore tijelom, za sve vas s viškom potencijalne energije zarobljene u tetivama postoji jedno mjesto katarze. Tri stepenice niže od nadzemnog spuštaš se spiralom prema paradoksu dna koje te vodi u visine. Dolje, Sotoni ponad glave, pišu se priče pod sasvim drugačijim pravilima. Prve uvriježenosti posljednjih dana listopada kršimo u petak, 28. listopada, kada će TABOO floor preuzeti onaj kojeg glazba drži mladim, srebrni lisac prve garde domaće elektronike, domaća enciklopedija svega onoga na struju - Pero Fullhouse. Pero je jedan od onih nepokrenutih pokretača, prvi šok struje koji klizne u strujni krug i pokrene sve spravice na putu.
 
Odnjegovao je hrvatsku scenu od njenih početaka i sada, s pokojom sijedom u bradi i još jednako plamtećom buktinjom u glavi i prstima, nastavlja dalje. Od zametaka detroitskog zvuka korijeni su ostali i rascvali se do suvremenog techna s izletima u house, nije važno je li tvrdo i snažno ili duboko i emocionalno ako je sa srcem.
 
Gledale su ga pozornice institucija kao što su Love Parade, Techno Parade, Mayday, Kozzmozz, Exit, Valkana Beach, Refresh Festival, Moondance ( iako se pravi da nema najdraže dijete, da baš mora birati i reći dok drugi ne čuju, to bi bio Moondance)... Neosporni majstor allnightera i najiskusniji vuk domaćeg elektroničkog čopora ujedno je bio i zakonski skrbnik Omegaritam i Alfaritam labela, a poznaješ ga i kao osnivača Moondance festivala koji je nominiran u Ambasador kategorijama kao najbolji techno festival i najbolji festival domaćeg promotora dok je Pero sam u utrci za nagradu za životno djelo.

 
Počinjemo oko ponoći, a za pultom se pridružuju kao podrška Matya i Nikola Fuchkar. Procedura je standardna sjajnost toga da skokneš na event i udariš si jedan "Going" za povoljniji upad do bezbožnih dva ujutro.
 
 
Nakon što odavno svane, čist, miran umoran i ljepljivo sretan, bacaš se na nekoliko ciklusa REM-a, protegneš se i kreneš skupljati ekipu za subotnju večer. Nazoveš si majku i kažeš ovoj divnoj pasivno agresivnoj ženi da te nema na nedjeljnom ručku jer ponoć subote koja flertuje s nedjeljom predvodi predstavnik graničnih nam susjeda, Dejan Milićević, a čeka te i after. S srcem na koje pravo polaže Beograd, Dejan stiže kao još jedan teškaš s 20 godina ljubavi za pultom. Već u krhkoj dobi od petnaestak godina krenuo vrtjeti ploče i eksperimentirati s pultevima dječjom znatiželjom.
 
U 20 godina predanog rada gospodin Milićević je ostvario mnogo snova i nastavlja ih i dalje loviti na zvučnim valovima. Kao dio Knee Deep obitelji prisustvovao je svim velikim glazbenim događanjima koje je obogaćivao svojom mješavinom housea i techna koja sa godinama i mirisom iskustva postaje samo sve bolja. Nakon 80-ak EP-ja koje je pustio u svijet, tek 2011. se odlučuje na prvi autorski album i "Trust and Purpose" je jednostavno odletio s polica. Ljubitelji njegova zvuka su ih obrstili do čista u roku od pet dana. Izgleda da tržište doista jest gladno kvalitete. Slijedeći uspjeh ovog albuma 2012. je izdan njegov nasljednik "Just Keep Talking Girl" pod okriljem Plastic City labela.
 
2014. je za Dejana bila velika godina jer je napokon lansirao svoj vlastiti label naziva Tit0 (Tit Zero Recordings) na kojem mu je prvo izdanje bio ni više ni manje nego DJ Rush.

 
 
I zatim stiže sasvim neuobičajeni party dan. Ponedjeljak se šulja uz demonske bijesove Halloweena na Special Halloween Edition. Monstrumi, prikaze, vukodlaci, vještice, đavli, zombificirani nekad-ljudi, personificirane paranoje, poremećeni, oštećeni, nemirni duhovi, halucinacije, duhovi prethodnih partyja i bivših ljubavi... Sva bića onostranog na jednu noć probijaju barijeru stvarnosti i fikcije, jave i sna, života i smrti i hrle kroz paklena vrata kako bi prisustvovali freakshowu 31. listopada. 
 
Kažu da je demone najbolje pustiti da spavaju, no mi ih volimo piknuti štapom samo da vidimo što će se dogoditi. A tebi se događa krasnost toga da zamaskiraš li se tako da rođena familiji ne bi prepoznala i da nismo sigurni jesi li stvaran ili samo jedna od utvara, upadaš potpuno free do 2 ujutro. Ako si lijen i ne naklonjen oslobađajućoj sugestiji toga da daš čovjeku masku i pokazat će ti svoje pravo lice, e tada dragi ubacuješ 30 u škrabicu. 
 
Najfreaky od svih freakshow meštara stvorili su floor pentagram, a na krakovima stoje Toxic, Shi Pe, Matya, Branko Daloš i Nikola Fuchkar. Dođi i ispleši se u koži nekoga dugog na jednu noć, bit će pakleno dobro! Eurytmics možda zna od čega su sazdani slatki snovi, no TABOO će ove noći doktorirati na noćnim morama.

 

 

TABOO CLUB ZAGREB

Grgura Ninskog 2 / CRO
FACEBOOK:TABOO CLUB
 
Pero, Dejan i noćne more pod maskama u Taboo-u!