Bass Invaders pres. Makoto & Deizm – 15.12. @ Aquarius

Premda mnogi preferiraju sushi, anime crtiće i hi-tech igračke, ljubitelji glazbe bez oklijevanja će se složiti kako je Makoto Shimizu jedan od najzanimljivijih japanskih izvoznih proizvoda. Jer, premda se radi o mladiću koji jedva da je napunio 30-tu, Makoto već gotovo cijelo desetljeće suvereno vlada svjetskom liquid funk i soulful drum&bass scenom, a uz to, više razonode radi, nevjerojatnom lakoćom izdaje house, downtempo i soul.  Kako su i roditelji bili fascinirani glazbom, tako je i Makoto od malih nogu pozorno slušao sve što se u domu Shimizuovih moglo čuti, bilo da se radi o Beethovenu, Ravelu ili soundtrackovima Ryuichija Sakamota. Za razliku od većine buntovnih tinejdžera, već u adolescenciji pokazuje zrelost slušajući soul, jazz i rare groove klasike, a s punoljetnošću upisuje studij akustike na tokijskom sveučilištu Nippon i zaljubljuje se u drum&bass. Studioznom i marljivom poput svojih sunarodnjaka, Makotu je trebalo svega dvije godine da potpiše za nadaleko poznati Good Looking Records, gdje se isprva afirmira uglavnom singlovima i sudjelovanjem na kompilacijama, a zatim se, sad već legendarnim albumom Human Elements, svrstava u malo društvo najboljih svjetskih drum&bass umjetnika.

Shelley Deeizm, s druge strane, djetinjstvo provodi uz gospel zborove i učitelje pjevanja, a poput pravog čuda od djeteta, karijeru započinje samostalnim r&b albumom s nepunih 17. Kratki r&b angažman ubrzo zamjenjuje hip-hopom, a repertoar dodatno proširuje i elektronskom glazbom upoznavši LTJ Bukema i MC Conrada, preko kojih i započinje suradnju s Makotom. Njihova međusobna kemija, bilo osobna ili glazbena, toliko je intenzivna i očita da ih Bukem mudro nagovara na snimanje zajedničke Progression Sessions kompilacije. Uspjeh je bio neizbježan: kompilacija postaje jednom od najuspješnijih u ionako planetarno poznatom serijalu, a Shelley i Makoto, od vrsnih, ali samostalnih glazbenika, prerastaju u nerazdvojnu cjelinu i u studiju i na pozornici.

Slijedeći filozofiju da glazba mora zvučati ljudski, bez obzira da li nastaje muziciranjem klasičnih glazbenika ili manipulacijom studijskih inženjera, Makoto i Deeizm podjednako privlače ljubitelje elektronike i one ostale, a kako su im nastupi vrlo dinamični i bez iznimke nabijeni veseljem i toplinom, jasno je da se radi o atrakciji svjetskog glasa koja publiku nikad ne ostavlja ravnodušnom.