I Hate Models – između tame, euforije i techno katarze

U svijetu elektroničke glazbe, preplavljenom formulama i predvidljivim obrascima, rijetki su oni koji se usuđuju istinski prkositi pravilima. Jedan od njih je I Hate Models, francuski producent i DJ čije ime samo po sebi nosi manifest protiv žanrovskih okvira i kreativnih kalupa. Iza maske i pseudonima Guillaumea Labadieja, krije se umjetnik koji je stvorio vlastiti svemir: divlji, emotivan i beskompromisan.

Njegova glazba nije puka kolekcija tvrdih beatova i distorzija, već emocionalni dnevnik ispisan kroz techno, trance i industrial s mješavinom brutalnosti i nježnosti, euforije i boli. Svaka traka, svaki nastup, nosi dozu osobne introspekcije, stvarajući prostor u kojem publika istovremeno gubi i pronalazi sebe.

I Hate Models ostaje gotovo enigma jer intervju s njime gotovo je nemoguće pronaći, a njegova prisutnost u medijima svodi se na rijetke, pažljivo odmjerene izjave. Umjesto da se otkriva kroz riječi, on komunicira isključivo kroz glazbu i scenski identitet skriven iza maske. Taj vizualni simbol nije samo pitanje estetike, već i način da publika usmjeri pažnju prema emociji, a ne prema osobi.

Guillaume Labadie odrastao je na jugu Francuske, okružen hip-hopom, punkom i metalom – žanrovima koji su oblikovali njegov buntovni duh. Fascinacija elektroničnim remiksevima metal bendova potaknula ga je da sam počne istraživati produkciju, a 2015. objavio je svoj prvi singl “Persephone“. Godinu kasnije uslijedio je EP “Warehouse Memories“, koji je odmah privukao pažnju underground scene svojom kombinacijom sirove energije i melankoličnih melodija.

Njegova reputacija nastavila je rasti s izdanjima poput “State of Control” i “Spreading Plague“, dok je album “L’Âge Des Métamorphoses” (Perc Trax, 2019.) potvrdio njegov status jednog od najintrigantnijih autora suvremenog techna. Kritika ga je opisala kao “radikalan i pionirski rad” koji spaja nasilnost EBM-a s delikatnim trenucima gracioznosti.

U međuvremenu, Labadie je pokrenuo i vlastitu etiketu Disco Inferno, kroz koju istražuje granice između introspektivnog i agresivnog zvuka jer nikad nije bio vezan uz jedan žanr. Njegov zvuk oscilira između eksplozivnog ritma i gotovo meditativne tišine, između industrijske brutalnosti i trance nostalgije. U središtu svega stoji sirov, iskren i nefiltriran osjećaj.

Njegovi nastupi poznati su po snažnom emotivnom naboju i energiji koja spaja publiku i izvođača. I Hate Models često kombinira tvrde, industrijske ritmove s melodičnim trenucima koji stvaraju napet kontrast, čineći njegov set nepredvidivim i dinamičnim. Posebno se ističe njegov lanjski Boiler Room set, koji je privukao milijune pregleda i potvrdio njegovu reputaciju.

Glazba I Hate Modelsa djeluje poput emocionalnog mosta, povezujući distopijsku tamu i osobnu ranjivost. Trake poput “Toro“, “Daydream” i “Intergalactic Emotional Breakdown” postale su generacijske himne novog vala tvrde elektronike, dok njegov najnoviji album “Forever Melancholia” (2024.) produbljuje introspektivnu dimenziju njegovog rada. To je svojevrsni dnevnik tuge i ekstaze, gdje se techno pretvara u poetsku refleksiju o nostalgiji, boli i ponovnom rađanju.

Svoj izraz Labadie nije ograničio samo na glazbu. Kroz kratki film “Requiem for Synths”, spoj dokumentarizma i performansa, prikazuje distopijski svijet u kojem maskirani umjetnik luta ulicama New Yorka. Film je istovremeno vizualna refleksija njegove glazbe i osobna alegorija o stvaralaštvu u vremenu političkih i društvenih napetosti.

Sve to uskoro će moći doživjeti i publika u regiji. HardBeats u petak, 21. studenog u Media Centru u Ljubljani priprema spektakl na čijem je čelu upravo I Hate Models. Francuskoj zvijezdi za pultom se pridružuje i Onlynumbers, koji donosi svoj slovenski debi, te Yasmin Gardezi, poznata po svom visokooktanskom techno zvuku. Regionalni favoriti Gumja i Avex dodatno će zagrijati atmosferu i upotpuniti ovu eksplozivnu večer.

“Spremi se za noć koju nećeš zaboraviti”, poručuju organizatori i pozivaju da svoju ulaznicu osiguraš kroz sustav Entrio.si.