Kultni Kulušić u rukama države?

 

Ulaznice s vretenastim ženskim prstom i dugim crvenim noktom koji je nestajao po otrgnuću kupona, Štef na šanku i zebra na zidu… sve ovo nalazi se u kutiji sjećanja na mjestu na kojem je u 80-ima živio rock’n’roll i koji su oblikovali jugoslavensku glazbenu scenu. Kako bi publika ostajala što duže koncertni klub u kojem se Gobac prvi puta skinuo 1983., je polako pod vodstvom Tome In der Mühlena i Tome Ricova počeo pretvarati u DJ club na glazbenim večerima Tom Tom Club, koje su rasprodavale upade tjedan dana unaprijed.

 

Susjedi su ludili i bunili se da klub ne radi po pravilima zakona u ugostiteljstvu. Oko njega je uvijek bilo živo, mirna ulica pretvorila se u glazbenu meku. No vrata su se uz tresak zalupila 2002. i na njima je osvanuo lokot. 13 godina kasnije prazne boce i čaše još stoje na stolovima, DJ kabina zamijenila je binu a fasada je narančasto-plava. Nekada zvonki vođa scene sada sjedi u tišini dok se za prostor grabi nekoliko strana. 

 

Posljednji vlasnik Mladen Mitak zaljubio se u prostor, uložio u njega i vodio klub od 1994. – 1999 i sada je u sporu s Gradom za odštetu od 6.5  milijuna kuna jer su mu nakon pet godina obećali produžiti ugovor, a obećanje nije bilo ispunjeno. Mladen je ujedno i spomenuo kako ga je iz čiste zezancije na tjedan dana prijavio kao vjersku zajednicu “Preuzvišenog Srca Mladena Mučenika”, a i prvi vlasnici, sindikati pošte i telekomunikacija, žele prostor nazad u potpuno odvojenom sporu.

 

Gradski ured za imovinsko pravne poslove nije htio puno komentirati ovu osjetljivu vruću točkiu zagrebačke glazbene povijesti jer se još vodi spor između Grada zagreba i društva Selecta international d.o.o., no kako Večernji, koji je i prvi dobio ekskluzivni ulazak u zatvoreni klub napominje, kruže priče da bi klub iz vlasništva Grada uskoro mogao pasti u ruke države. Sudbina kluba koji je ispisao tolike priče i dalje ostaje nejasna i iscjepkana, zapletena u birokraciju i mutna, no sjećanja svih onih koji su proveli 90-e kraj njegovih zvučnika i dalje su jednako živa.

 

 

Izvor: Večernji.hr