Skip to main content

Zagrijavanje za Quarantine of Art festival na krovu otoka Brača

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Vijesti.

U petak, 2. kolovoza event se održava na predivnoj lokaciji Area 69 na otoku Braču (koordinate u eventu), a po prvi puta u Hrvatskoj predstavit će se duo Mia Mendi, odnosno jedna polovina dvojca.



Predstavljaju progresivniju stranu techno zvuka, a kvalitetu potvrđuje nedavno izdanje za poznatu etiketu Stil Vor Talent. Duo također stoji iza jednog od najpoznatijih Youtube kanala za promociju underground zvuka koji nosi njihovo ime.




Uz glavnog gosta po prvi puta nam na Brač dolazi i A.R.T., projekt iza kojeg stoji Leon B. i predstavlja siroviji techno zvuk. Lokalnu podršku pružaju rezidenti Danitz i Smalltown Boy. Također pošto je ovo promo party QOA festivala neki posjetitelji će na ulazu biti nagrađeni festivalskim kartama.

Top 10 regionalnih izdanja – Leon B.



► Mia Mendi [Stil Vor Talent] | UK

► A.R.T.  [QOA / Underground Music] | ZG

► Danitz [Global Tribe Rec.] | ST

► Smalltown Boy [Contact] | Brač

● Mjesto: Area 69 / 43°17'06.6"N 16°42'52.7"E
● Datum | Dan: 02/08/2019 | Petak
● Start: 23h / End: 06h

 

Reportaža: Dugogodišnja partijanerica posjetila party meku Ibizu i Kappa Futur festival

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Izvještaji.


Više od 10 godina pratim kako domaću tako i inozemnu glazbenu scenu, redovito posjećujem najveće europske klubove i festivale (Time Warp, Awakenings, Hyte, Bonusz, Sziget, Exit…), provodim sate tražeći kvalitetnu glazbu te rado čitam glazbene časopise. Kako sam starija, svake godine želim nešto više pa sam ovoga ljeta posjetila čudesnu Ibizu u Španjolskoj. Omiljeno mjesto partijanera gdje se svakodnevno nudi mnoštvo raznih glazbenih poslastica.



Odmah prvi dan umjesto odmora nakon putovanja, otišla sam u jedan od najvećih klubova, ‘HI Ibiza’. Iako jedan od “mlađih” klubova otoka, program koji nudi te ogroman prostor na tri kata i dva floora, primamljiv je ljudima različitih ukusa. Tu noć na rasporedu je bio ‘Bodyworks’, nova rezidencija ovog kluba koju su otvorili Solardo i Camelphat s Fisherom. Atmosfera je bila odlična, mješavina više žanrova držala je znatiželjne posjetitelje rasplesanim do jutra. Smatram da je ‘Bodyworks’ novo omiljeno mjesto ljubitelja dobrog house-a te će se održavati svakog utorka u istome klubu.



Nakon odlične prve noći i malo odmora, drugu noć odabrala sam klub ‘DC-10’ smješten u blizini zračne luke, najpoznatiji po dnevnim partijima ponedjeljkom, imena Circo Loco. No bila je srijeda pa su rezidenti party serije ‘Paradise’ ugostili Jamie Jonesa, Paco Osunu, Eats Everything i majstora live nastupa Matadora. Bila je to ugodna, ritmična, plesna atmosfera.



Treću noć imala sam ulaznicu za event malo tvrđeg zvuka, što me opet vraća u ‘HI Ibizu’. ‘Afterlife’, rezidenciju poznatog talijanskog dua Tale of Us koja svaki četvrtak ugošćuje velika imena današnjice. Osim njih, svirali su Ame, Recondite, Ae:ther, Amelie Lens, Len Faki, Fjaak i Oostil. Najviše me se dojmio set rezidenta berlinskog Berghaina, Lena Fakija koji nikad ne razočara pa je tako i sada bio dinamičan, konstantno razvijajući te bez gubitka vibre. Tako završava moj noćni provod na Ibizi.



Tropski otočni povjetarac, toplo more, priroda divlja i slobodna te nevjerojatni zalasci sunca ostat će mi dugo u pamćenju. Iako pomalo tužna napuštam ovaj poseban otok, istovremeno sa uzbuđenjem krećem u Torino, ogroman talijanski grad gdje me već druge godine zaredom privlači veliki Kappa Futur Festival.



Ipak, prije polaska, na krcatom aerodromu susrećem se sa simpatičnom Amelie Lens koja je bila na istom letu kao i ja. Imala sam priliku družiti se s njom i razmijeniti dojmove o svirci na Ibizi te o nadolazećem Kappa Futur Festivalu gdje je trebala svirati samo prvi dan, no zbog bolesti Koreanke Peggy Gou organizatori su je zamolili da odradi set i drugog dana. Unatoč prepunom rasporedu, Lens je odlučila pomoći i svima nam ostavila dobar dojam. Nakon 2 sata stižemo u Torino, vibrantan grad s fascinantnom lokacijom festivala Parco Dora, 4 velike pozornice i moćnim lineup-om koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.





Prvog dana bacam uho na bivšeg člana velikog Deep Disha, vlasnika Grammya danas poznatijeg kao Dubfire. Odmah nakon njega DJ pult preuzima nezaustavljiva Amelie Lens i s visoko energičnim setom pokazuje zašto je na drugom mjestu liste “Most festivals played in 2018.” Stage zatvara boss Carl Cox i s odličnim setom od 2 sata tjera posjetitelje da plešu zbog ekspresije, ne impresije.



Drugi dan na visokih 35 celzijevaca dodatno se zagrijavam uz zvukove bivšeg sound inžinjera Enrica Sangiuliana, a kasnije s oduševljenjem plešem na beskompromisan i tvrdoglav techno pribrane belgijanke Charlotte de Witte koja set završava odličnom trakom Cherrymoona – The house of house. Nakon toga žurim na najveću pozornicu prepunu plesača željnih brzog ritma, gdje na oduševljenje svih nas stiže vlasnica TRIP recordsa, karizmatična Ruskinja Nina Kraviz. Kako kod nje nikad ne znaš što očekivati, uvodni dio seta pratili smo neznajući što slijedi. No ovaj put se odlučuje za mješavinu dobrog, starog acida i psy trancea pa je ubrzo usljedilo ludilo od strane publike. Slušala sam je mnogo puta uživo pa ću osim seta na Kappa Futur Festivalu izdvojiti i nastup na ovogodišnjem Awakeningsu kao i na Sea Star Festivalu u Umagu. Za kraj drugog dana imala sam priliku čuti uvijek originalnog i jednostavnog, gospodina Richie Hawtina.

Točno u ponoć uputila sam se na službeni after party festivala u jedan od najboljih klubova grada 'Q35', gdje je nedavno nastupila i naša domaća techno diva Insolate. Kao šećer na kraju ovog party maratona sa zadovoljstvom sam po prvi puta slušala misterioznog, strastvenog techno manijaka I Hate Models. S umjetničkom linijom koja se temelji na izražavanju melankolije i intenzivnih emocija, njegovu glazbu može karakterizirati obračun između ljubavi i mržnje, tame i svjetla.

Prezadovoljna, s uzbudljivim doživljajima i ispunjena novim glazbenim znanjem mogu reći da je ovo bilo još jedno nezaboravno plesno iskustvo gdje tisuće veselih ljudi, kao i ja, sve što žele je, nikad ne prestati plesati.

Piše: Tina Ladić

Foto: Pero Fullhouse je nastupio 1999. na Loveparadeu

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Fokus.


Nešto više od 30 je godina prošlo od kada je multimilijunski event 1989. započeo samo kao maleni party sa 150 partijanera na Kudammu, da bi nekoliko godina kasnije eksplodirao s milijun i pol rasplesanih duša koji su upijali techno s golemih kamiona na ulicama. Pa uz 30 godina Love Paradea, dajemo posvetu i 20. godišnjici domaćeg izvoza na ovaj najveći techno floor kada je Pero Fullhouse '99. stao za pult. (10. srpnja 1999.).



Alfa i Omega domaće scene i tada vlasnik istoimenih labela te današnji osnivač i glava iza plesa pod Lunom Moondance festivala, s ponešto manje sijedih u bradi u osobnu legendu je zakoračio penjanjem na Love Nation kamion na kojem su se između ostalih zatekli i Afrika Bambaataa i WestBam. 1999. Love Parade je dosegao svoj apsolutni vrhunac sa 1.5 milijuna plesača na ulicama te, kako su do tada već postojale i podružnice diljem svijeta, Pero se iste godine zatekao i na pariškoj inačici Techno Parade.





No iz Pariza natrag u Berlin u svojoj mentalnoj mapi. Na ovom masivnom eventu koji graniči s društvenim pokretom oslobađanja kontrakulture javno, Perino ime našlo se u velikim masnim slovima na banneru u gradu ravno uz WestBama i Armand van Heldena, a nastupio je na službenom partyju Love Nationa u Areni 10. srpnja,  kao uvodni set koji otvara za van Heldena.



Nakon fenomenalnih nastupa u Areni pravilo je da se u ovakvim intenzivnim situacijama ne spava te se jutro nastavilo posjetom ikoni berlinskog clubbinga i Pero po prvi puta stupa u Tresor, onaj pošteni stari iskonski Tresor, a za pultom je stajao u svojoj tradicionalnoj maksimalno koncentriranoj hipnozi virtuoziteta – Jeff Mills. Pero sam ovo infernalno duboko iskustvo (i after aftera) opisuje ovako:





"Nesnosna vrućina, svi goli do pasa, znoj se cijedio sa svih. Strobo je pridonosio atmosferi iz pakla dok je pulsirajući hipnotički Millsov techno ispunjavao prostoriju koordinirajući pokretima znojnih tijela. To je bio jedan od onih magičnih trenutaka kada jasno vidite moć glazbe. Sjećam se da smo ujutro posjetili i tadašnji Ostgut, današnji Berghain, gdje je puštao Luke Slater."





U retrospektivi 20 godina mudriji, dva desetljeća više iskustva i nebrojene projekte kasnije. Ovaj doživljaj za Peru ne blijedi i ostaje jedno od najboljih iskustava koje je usmjeravalo ostatak karijere. Berlin je postao i ostao nestvaran glazbeni raj i od tada nadalje svakom prilikom koju uhvati Pero mu se vraća, baš kao i Tresoru, ne bi li iznova uhvatio komad onog prvog iskustva nestvarnog jutra na flooru.





Emocije su snažne i upravljaju većinom raspleta u našim životima pa je iz ove ljubavi dva desetljeća kasnije rođena i nova suradnja Moondancea i Tresora.





Ljubav je teško zaustaviti i ovo glazbeno zajedništvo kao izraz solidarnosti, slobode i zajedništva nakon pada berlinskog zida nije nešto što se tako lako zaboravlja. Povijesti su jednako vrijedne kao i budućnosti i svaka nijansa ljepote i iskrenog užitka nas čini punijima. Kompletnu fotogaleriju pogledaj ovdje.































Raveolucija: Zatvoreni pariški Concrete otvara novi klub za 12-tjedana partija

Napisao Redakcija dana . Objavljeno u Vijesti.


Ovo je bio pariški Concrete, teglenica na tri kata usidrena na obrazu Seine od 2012. Concrete je rastao da bi postao jedan od onih koji na rijeku privlači najveća imena svjetske elektronike kao što su Robert Hood, Hunee & Antal, Avalon Emerson, dok su rezidencije držali Leo Pol, Cabanne i Francois X.



Prethodne godine i hrvatska delegacija glazbenika držala je jedan od tri floora u sklopu kulturne razmjene Paris Electronic weeka gdje su Sergej Snooze, Skeptik i Haris Čustović rasplesali ekipu na ovoj povijesnoj poveznici.
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Objavu dijeli Ambasador (@ambasador.hr)

Jedan od 12 najboljih klubova svijeta prema Resident Advisoru 21. srpnja stavio je ključ u bravu i digao sidro sa scene nakon neuspjele peticije da ostane otvoren nakon što je vlasnik teglenice odbio početkom godine obnoviti ugovor Concrete teamu. Nije pomogla ni molba pariškog zamjenika gradonačelnika Frédérica Hocquarda koji je tražio da "jedan o glavnih klubova koji oživljava i osvjetljava pariški noćni život" ostane otvoren. Concrete ekipa pozdravila se tako s partijanerima neprekidnim plesnjakom koji je potrajao od 19. srpnja skroz do noći 21. srpnja.



Krajevi s ponekad tužni, zatvaranje poglavlja uzme nepovratno i komadić tebe sa sobom, a kriška pite koju odnosi ovisi koliko si vremena, energije i ljubavi uložio u nešto, no krajevi su ujedno i prilike za nove početke, poput vatre koja pročišćava, spali sve problematične stranputice i neriješene repove i još jednom te vrati na izvor ideje. Concrete tim je stoga odlučio iz ovoga izaći jači i bolji te planira u Parizu otvoriti novu lokaciju s istim srcem – DDehors Brut klub koji će s radom započeti 27. srpnja i nastaviti dalje sa za sada najavljenim programom od 12 tjedana plesa, pa su se i obratili svim fanovima koji su se tako toplo oprostili od njihova prethodnog mentalnog djeteta Concretea:
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Objavu dijeli Concrete Paris (@concrete.paris)

"Rukama i nogama smo se borili da stvorimo projekt na našu sliku i da vas ne ostavimo kao siročad. Pokušali smo se obnoviti, ostati vjerni vrijednostima koje dijelimo, te ujedno otići dalje."

S novom lokacijom stižu i nove mogućnosti, mogućnost drugačije instalacije soundsystema te neke strukturalne slobode koje prethodni maritimni format nije dopuštao. Najavljene evente u Dehors Brutu kao novo rađanje stare stvari možeš proučiti ovdje a punu najavu za otvaranje Bruta istraži na FB postu Concrete tima niže. Stare povijesti rađaju nove price. Tako je uvijek bilo i tako će biti.