Baner

Najduži ples u najtoplijem ambijentu na najmasovnijem Stereotipu

Petak, 23 Lipanj 2017

Najdruži, najtopliji i najmasovniji. To su otprilike riječi kojima bih mogli opisati zadnji Stereotip održan u Laubi, no krenimo ispočetka.


Prije nekih 2 mjeseca kada je stigla objava da će se ovogodišnji Stereotip održati u Laubi, krenule se brojne negativne reakcije na samu lokaciju. S obzirom da nikada nisam prisustvovao eventu održanom u Laubi suzdržavao sam se komentara, no znao sam samo jedno, pričamo o Stereotipu, eventu koji je dobio ambasadora za koncept godine i ako u nekoga ne trebamo sumnjati onda je to Stereotip i ljudi koji stoja iza njega.Nakon toga stigla je još jedna potvrda, a to je dolazak Solomuna i nakon toga bilo je lako povezati zasto su se odlucili bas za Laubu. Međutim, u svim komentarima koje su ljudi ostavljali, jedna stvar brzo mi je zapela za oko, a to je loš sound u Laubi. Svim znamo da je sound jedan od, ako ne i najbitniji element eventa. I sada tu opet dolazimo do jedne bitne stvari, a to je da se radi o Stereotipu i da je to ozbiljan event u koji su ukljuceni Felver, Jogarde i sam Dixon i da ni u kojem smislu oni nece dopustiti da sound bude loš. Jos se sjecam Stereotipa u Novinarskom domu, kada Dixon dolazi za pult i iste sekunde kada je zakoračao sam raspoređuje položaj monitora kako bi ulovio što bolji zvuk. I onda, gle čuda, samo par dana prije eventa za sve skeptičare po pitanju zvuka u Laubi, stigao je odgovor, Braco Radović odabran je od strane Stereotipa za osobu zaduženu za sound. Brže bolje idem pročitati cijeli tekst i odmah dobivam osmjeh na lice jer sam već dosta ljudi prije rekao, da ne smiju imati sumnje u Stereotip i u tekstu koji su objavili o Braci dobili ste svi tu potvrdu.



U objavi o gostovanju Solomuna i održavanju Stereotipa u Laubi, bilo je lako pretpostaviti da će ovo biti najveći, ili da se bolje izrazim najmnogoljudniji Stereotip do sada. Iako Mladena nisam slušao live, u zadnjih godinu dana uočio sam da se oko njega stvorio jedan veliki hype, što zbog njegovih Solomun +1 rezidencija, što zbog zvuka koji nosi sa sobom i stavlja ga na kartu da je jedan od najpoželjnih DJ-a. S obzirom kako je na zadnjem Stereotipu društvo Dixonu pravio AME (DJ) čija je energija u njihovom b2b setu ostavila dojam da je to možda bio i najbolji Stereotip do sada, za predvidjeti je bilo kako će na sljedećem održavanja ići jedan korak naprijed i donijeti ime koje je dostojno privući veliku masu na event i učiniti taj Stereotip najvećim do sada. Iz tih razloga jedini logičan izbor pada na Solomuna, zvukom blizak Dixonu, ali ime koje je odmah izazvalo pozitivne reakcije pojedinaca koji se spremaju uputiti na Stereotip isključivo zbog njega.

Dio sam Stereotipa od njegova prva izdanja i jedini na kojem nisam bio je onaj Beogradski i svaki novi događaj ostavlja jedan novi trag, novo sjećanje na event i samo mi daje potvrdu zašto u meni raste hormon sreće svaki puta kad budem dio jednoga. Postoji čak i posebna priprema za njega, pazi se na detalje jer moraš biti spreman kako fizički tako i mentalno. Samim time ostavit će još veći dojam na tebe. Ali zapravo, teško je biti spreman za Stereotip jer nikada ne znaš kaj novo će ti donijeti, na koji način će te muzika nositi.

Jedna od meni najdražih stvari vezanih uz Stereotip je bio i dan održavanja, a to je do sada bila nedjelja, da nedjelja. Dan koji zapravo svi koriste kao odmor, dana kada su možda i najmanje aktivni, kada se žele pripremiti za novi tjedan i onda baš na taj dan budeš najaktivniji i na najbolji mogući način i završis tekući tjedan i uđeš u novi tjedan. Jednom prilikom se ja i frend vozimo tramvajem prema mjestu održavanja jednog od Stereotipa i komentiramo kak ljudi sada odlaze sa rucka, popodnevne kave i spremaju se doma i uskoro krecu na spavanje i kak oni to valjda misle i za nas, no mi ipak imamo bolji plan za zavrsetak tjedna.

I tako se vrijeme novog Stereotipa bliži sve više i konačno dolazimo do dana 21.6., koji je službeno i prvi dan ljeta i dan kada konacno dobivamo odgovore, kada će svi skeptici vidjeti da li su njihova očekivanja zadovoljena. Na dan eventa dobivamo podatak kako će ples trajati 12 sati, što ga čini najdužim Stereotipom, od čega 5 sati Dixon b2b Solomun. Na mene je jedino loš trag ostavljaja činjenica da ljudi dolaze najviše zbog Solomuna i da ih samo on zanima. Ne, potpuno krivo, dolaziš zbog Stereotipa i zbog njegove igre koju igra sa svakim pojedincom koje mu se nađe u blizini. Dobio sam dojam da je jako puno ljudi prvi puta na Stereotipu i zbog toga smatram da ga neće dozivjeti na potpuni način. Jako bitna stavka za svaki Stereotip je njegova intima, njegov udarac na pojedinca, dok ovoga puta u Laubi sa preko tisuću ljudi taj udarac ide na masu.

Na odlicnih mrzlih piva i brze te jeftine voznje Uberom, pred Laubu se stiglo nešto poslije 01h kada je za pultom bio Felver. Samim ulaskom u Lauba, prva reakcija je bila ''ideš, ovo je ful ogromno''. Već tada Lauba je bila popunjena. Nas odabir je odmah bio da se uputimo što bliže pultu da odmah osjetimo sound i da dobijemo odgovor da li je sound loš ili ne. Iako u početku tih, cijeli sound sistem je bio odličan, masovan, čist, odličan bass.

Felver je u time trenutcima vrtio na svoj svojstven način znajući da glavne atrakcije tek slijede i da će one voditi glavnu riječ po pitanju zvuka kojima će nas zasipati.


Odmah smo primjetili i light kojega je bilo i na početku i na kraju Laube, sa odličnim laserima i cijeli dojam je bio da je ovo light dostojan i velikih festivala. Zadnji puta kada sam bio na eventu ovako velikome i da je u zatvorenom je bio Moderat LIVE i to u Munchenu, tako da je ovo među najvećim zatvorenim eventima koje sam posjetio. To je svakako imalo utjecaja na konačnu ocjenu eventa. Ostalo nam je svega 15 minuta do dolaska Dixona za pult i to je bilo taman dovoljno da se naprave zadnje provjere da sve imamo spremno. Brzo smo pohitali na šank po vodu, našli si prostora za ples, sada smo uživali u zadnjim minutama Felverova seta i sve je bilo spremno za nama glavnu atrakciju Stereotipa. Nama je Dixon najbitniji, prvo zato jer svojom muzikom uvijek udari pojedinca na sebi svojstven način i zato jer mu zvukovi psihički i fizički pogađaju vitalne dijelove tijela i izvlače maksimum iz tebe. Uvod je uvijek bitan i Dixon tu uvijek ima asa u rukavu i uvijek za prvu traku izabere tu jednu čarobnu koja te već u tom trenutku duboku uvlači u sebe i igra se sa tobom. Došlo je vrijeme za Dixona, 2h je i temperatura u Laubi je bila jako visoka i trenutak koji smo čekali konačno je došao.


Take Words In Return (Jimi Jules Remix) je bila izbor Dixona za uvod kojim će se na drugaciji nacin predstaviti i staroj i novoj publici. U tom trenutku kada smo se lagano prepustili njegovoj muzici i zatvaramo oči kako bi upili sve zvukove iz odličnog sound sistema koji su napravili i vokali koji nam ulaze u uši igrajući se s nama, puštaju dim na floor i iako sam na prvu bio nezadovoljan sa time, sam sebi sam odgovorio ''daj, smiri se i opusti se, uživaj''.


Poznavajući Dixona i njegovu muziku na kraju mi je taj dim i upotpunio uvod jer baš odogvara onome kaj nam je Dixon priustio. Zbog dima nisi mogao gledati i bio si nekako prisiljen zatvoriti oči i prepustiti se zvuku, light se isto bio ugasio, to je jedan od trademarka Dixona, taj trenutak je bio baš intiman.


Ovo je zapravo prvi puta kada Dixon nije u glavnoj ulozi, jer inače je on uvijek taj koji vodi glavnu rijec na eventu tako da prvi put slušam njegov malo drugačiji set, njegova priča bila je malo drugačija, no i dalje odlična i dalje si mogao prepoznati Dixonov zvuk.

2 sata je trajao njegov set i za mene je to i dalje highlight cijelog eventa. Cijelim setom bili smo divlji i jako rasplesani.

Zbog njega sam i otkrio za prvi Stereotip, zbog njega sam i zavolio Stereotip kao koncept jer mi je pokazao neke nove stvari jer mi je Stereotip dao novi znak sreće.

Lauba je sama po sebi bila odličan izbor za ovaj event. Da bilo je vruće, ali misliš da negdje drugdje nebi bilo? Svima kojima je bilo vruće imali su prostor na kraju Laube i ispred Laube mjesta za hlađenje. No kada moraš jedan Stereotip zajedno sa Dixonom i Solomunom smjestiti na lokaciju dostojnu samog Stereotipa, nemas baš puno opcija na izbor? Ono kaj me je zapravo jako zanimalo je bio Solomun jer ga nikada nisam slušao i jer me zanimalo zbog čega je nastao tako veliki hype oko njega? Imao sam dobrih 2 sata da se upoznam sa njegovom muzikom i da dam konkretnu ocjenu. Čim je on stao za pult kao da je doslo do promjene u publici, ono o cemu sam pisao na pocetku, mnogi su dosli na event samo zbog njega, tako da se promjenio raspored mjesta na floor. Sada su naprijed došli svi koji su njegovi fanovi dok se je ostatak povukao malo više iza. Ne bi bilo pravedno kada bi njegov set isao uspoređivati sa Dixonom jer koliko god sličan zvuk imali, toliko su opet i različiti. No, odmah zamječujem da je to onaj malo masovniji zvuk, izgubila se ta jedna intima. Po čemu se još da zamjetiti razlika, puno više mobitela je bilo u zraku, no ono kaj mi se svidjelo je da su odmah reagirali i kako Dixon tako i Solomun da li do znanja da se ne žele bliceve ni mobitele blizu sebe.


No muzika sama po sebi koju je Solomun pripremio bila je dostojna jednog Stereotipa. Vjerujem da se je on malo čuvao i za b2b sa Dixonom.


Puno progresivniji, tvrđi zvuk je harao Mladenovom playlistom. Ipak nakon tog dvosatnog seta više sam bio zainteresiran za b2b gdje me jako zanimala konekcija koja ce nastati između njih dvojice. Na proslom Stereotipu dobili smo prvi b2b set u režiji Dixon b2b AME i nakon ovog Stereotipa mogla bi to postati i rutina eventa. Oko 6 sati kada se Dixon pridružuje Solomunu za pultom dosta ljudi je odlučio krenuti doma, a siguran sam da im je razlog bila vrućina u samoj Laubi, ali ljudi dajte, to je sve dio eventa i dalo je notu samoj atmosferi. Ako ćete samo o tome pričati, dovest ćete se u situaciju kada ćete pomisliti da je zbog toga event loše prošao, a to nije istina jer i sami znate da je event uspio. Ulaskom u njihov b2b set odlučio sam se povući iza i dati si prostora kako bi i onako umorno tijelo jos vise rasplesao i ''izmrcvario''. Dolaskom Dixona, odmah sam osjetio razliku u zvuku, on je taj koji ipak daje tu jednu mističniju notu u cijelom njihovom setu. Stvari koje su pustali su bile puno vise plesnije. Njih dvojica su uživala i to se vidjelo na njima, to je jako bitno jer su širili pozitivnu energiju svima koji su ostali plesati u rano jutro kada je Sunce već dobro grijalo vani.

Cilj mi je bio ostati do kraja, do 11 sati, ali koliko god ja to želio, jednostavno sam bio preumoran i osjećao sam oko 8 sati da se već lagano mučim. To bi značilo da sam odradio 7 sati plesa. Zadovoljan sam sa time, iako sam prvi Stereotip završio sa 8 sati u komadu.



Ako bacimo jedan presjek kroz cijeli event, mozemo zaključiti sljedeće: nikad ne sumnjaj u Stereotip, kako u odabir mjesta za održavanje tako i u dijelove bitne za event (ovom slučaju sound), uostalom znaš i značenje riječi stereotip? Stereotip je zagrijanom atmosferom jos jednom pokazao zašto je dobio ambasadora za koncept godine.

Stereotip je prilika gdje možeš testirati granice samoga sebe, ples od 12 sati u komadu! Lauba je odabrana zbog svoje veličine jer je jedina velika hala koja odgovara opisu Stereotipa i stane dovoljno ljudi gdje su Dixon i Solomun na jednome mjestu, a imas i prostora za hlađenje, odnosno pauzu kada mislis da ti je previše.

Moja zadnja ocjena je da se nakon ovog masovnog eventa, spustimo jednu stepenicu nizu, vratimo pretežito intimu u event, dobro promotrimo prostor za sljedeći event i da tada opet svi zajedno uplovimo u neke nove avanture plesa sa našim dragim gostima.

Napisao: Filipmyself
 

Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Klubskascena.hr portala

Najduži ples u najtoplijem ambijentu na najmasovnijem Stereotipu