Cookie Consent by FreePrivacyPolicy.com
Baner
alt

Srce mi puca kada vidim da više ne postoje klubovi koji su ubijali

Ponedjeljak, 08 Rujan 2014

Od njegovog je prvog partyja prošlo više od trideset godina, a čini se kako pionir hrvatske elektroničke scene i jedan od najpoznatijih zagrebačkih DJ-eva Igor Grgić, poznatiji kao DJ Grga ili Toxic, nema namjere stati. 

 
U tih je 30 godina svirao u manje-više svim klubovima Hrvatske, a i šire, čak 19 godina bio aktivan radijski voditelj da bi mu radijska karijera bila naprasno prekinuta preko noći. Strastveni kolekcionar vinila, uvijek vjeran undergroundu ili kako on sam piše UGRND-u te, naravno, houseu, oštra uma i jezika, Toxic nam je otkrio svoje korijene, nove goste u svom klupskom programu Get High, mišljenje o trenutnom stanju scene...
 
Svakako si jedan od najdugovječnih DJ-eva zagrebačke i hrvatske scene, možeš li nam otkriti tko te inficirao elektroničkim virusom? Kada si shvatio da je DJ-iranje ono čime se želiš baviti i u kakvom ti je sjećanju ostala prva svirka?
Glazbom općenito bio sam 'inficiran' jos od ranog djetinjstva. Mnogi ne znaju, moj stric je bio glazbenik generacije Zvonka Špišića, Arsena Dedića i ostalih velikana. Početkom 70-ih prošlog stoljeća otišao je u Švedsku u kojoj živi i danas. Tamo je napravio karijeru sa svojim bendom Orchester C-68 a nakon raspada benda jedno vrijeme je svirao bass gitaru u pratećem bandu tada popularne skupine ABBA. Isto tako imam starijeg brata koji me je doma "filao" s  rock i soul glazbom 70-ih, da bi napokon 31.1. davne 1983. na jednom radiju čuo nešto sasvim drugačije...emisiju s čudnom glazbom koju je prezentirao čudan čovjek koji se zvao Slavin Balen. U jednoj emisiji Slavin je imao nagradnu igru svojeg tadašnjeg sponzora i ja sam poslao svoje odgovore (u danas zaboravljenoj kuverti i pismu), te osvojio nagrade za točne odgovore. Nedugo zatim u Večernjaku je osvanuo oglas u kojem Slavin snima tu glazbu na kazete. Cijeli život mi se promijenio kada sam došao na vrata njegovog malog studija po kazetu i konačno upoznao svojeg idola. Vidjevši gomilu ploča, uređaje koje čine DJ pult i sve ostalo istog trena shvatio sam što želim biti i to sam eto već 31 godinu.
 
Prve svirke se sjećam jako dobro, iako se ne sjećam prve ploče koju sam pustio. Bilo je to u malom ekskluzivnom podrumskom klubu zatvorenog tipa koji se zvao Arabesca. No, pošto sam tamo svirao preko tjedna, subotom sam obavezno pohodio Kulušić koji se onda popularno zvao Zebra. Tamo sam stajao pored pulta i gledao kako DJ Stipe Mušura (R.I.P.) vodi program. Hamed Bangoura je onda počnjao svoju DJ karijeru, no jedne subote ga nije bilo, a Stipe je morao na wc pa mi je rekao: "Ako se ne vratim, premiksaj". Mislim da ne moram objašnjavati da sam u sekundi bio mokar od znoja i straha... Nakon toga, sa Stipom, Hamedom i još par DJ prijatelja sam proveo nezaboravne godine po ondašnjim zagrebačkim klubovima kojima je onda radno vrijeme bilo do ponoći, a danas se tek u to doba izlazi u grad.
 
U osamdesetima si bio i radijski voditelj Omladinskog radija, po čemu pamtiš te godine i što kažeš na sadašnji skoro pa posvemašnji nestanak kvalitetne elektroničke glazbe s radijskih valova?
Mali ispravak. Na tadašnjem Omladinskom radiju (101) bio sam jako kratko, od samog osnutka, i tamo glazbeno uređivao neke emisije, dakle nisam bio voditelj. Nakon toga sam prešao na lokalni radio Veliku Goricu (RVG) na kojoj sam ostao sve do osnutka 'Obiteljskog radija' (Antena), s kojeg sam prebačen na Radio Cibonu koja je ubrzo postala sinonim u cijeloj zemlji za kvalitetnu elektronsku glazbu i s koje su nas nakon 7 ili 8  godina doslovno preko noći izbacili. Svi svjedočimo najezdi tzv. formatiranih radio stanica koje zvuče jednako i na kojima rade ljudi koji baš i nisu nešto glazbeno potkovani i izvršavaju naredbe "velikog gazde"  te nemaju nikakvu mogućnost samostalnog biranja glazbe ili vođenja programa već čitaju od riječi do riječi unaprijed napisan tekst i puštaju 20-ak istih pjesama 0-24. No, pojavom interneta i raznih gadgeta  za slušanje glazbe, radio se kao medij najčešće sluša u autu. Do prije 10-ak god jedini izvor do nove glazbe i informacija bile su tzv. autorske emisije koje smo vodili i u njima prezentirali najnovije svjetske trendove. Sada za to postoji internet i svima je klikom miša sve dostupno.
 
alt
 
Bio si svjedokom političkih previranja krajem 80-ih, početkom 90-ih koji su osim neovisnosti Hrvatske, iznjedrili i prve prave underground raveove – kako je bilo živjeti i svirati u to doba? Koja je stvar bila omiljena tadašnjim rejverima?
Najljepše doba mojeg života! Velike promjene u svijetu..pad komunizma..onaj odvratni rat..No, to je ljudima davalo želju za napretkom. Vćci dio života veže me za moju tetu koja je živjela u gradu Derby usred Engleske i u kojem sam proveo dosta vremena svojeg života. 1991. kada sam tamo boravio, počeo je rat u Hrvatskoj. Kako nije bilo nikakve mogućnosti povratka,  ostao sam tamo neko duže vrijeme. U nekoliko navrata svirao sam u klubu 'Pink Coconut' koji je primao na svoja 3 kata do 4000 ljudi. Doba kada su hitovi bili THE SOURCE- "You Got The Love", NOMAD- "Devotion", KLF, DeeLite..dok je najjača UGRND stvar bila LFO- "Lfo". Tada su po cijeloj Engleskoj održavani tzv. acid partyji, pojavila se famozna tabletica zvana ecstasy.. Englezi su ludovali, a u mojoj zemlji su ljudi ginuli... Ne moram spominjati da sam se u Zagreb vratio s 2 kofera ploča.
 
Kako smo do onda pratili što se događa s glazbom po Americi i Velikoj Britaniji, u dosta bližoj Njemackoj pojavila se nova UGRND scena. 1994. sam spletom okolnosti jedan dio godine radio u Berlinu u jednom hrvatskom klubu koji je vikendom radio do 4 sata ujutro. Odmah nakon posla išao sam s Kudamma u drugi dio grada, Kreuzberg, u kojem su bili već popularni klubovi Bunker, E-Werk i Tresor. Definitivno najjača stvar te godine je bila DRAX LTD.II- "Amphetamine". Vrativši se iz Berlina, dao sam otkaz u klubu u kojem sam radio 3 godine kao rezident i bio na plaći te konačno potpuno prešao na UGRND house glazbu koju sam pratio i proučavao još od njenih početaka sredinom 80-ih. Naravno, techno je onda žario i palio, a u Zagrebu baš i nije bilo interesa za sporiju vokalnu house glazbu pa sam s ondašnjim kolegom Nikolom Fuchkarom mjesta za svirke najčešće nalazio u gradovima poput Varaždina, Čakovca, Osijeka, Rijeke, Dobove i Maribora u Sloveniji... Moram napomenuti da se onda sviralo najmanje 3 dana u tjednu, a svirke su znale trajati i po 15-ak sati.
 
Od underground raveova do cajkaških klubova u centru grada u samo dva desetljeća, svojevrsna je hrvatska općenita glazbena dijagnoza. Što se po tebi desilo jer u jednom smo trenu imali jednu od najživljih scena u ovom dijelu Europe da bi potom na prste jedne ruke brojali partyje u cijeloj Hrvatskoj tijekom jednog mjeseca?
Danas državom, pa i gradom vladaju drugi ljudi...druga su pravila. Nove generacije mladih ljudi bez budućnosti. Mladi ljudi izmanipulirani medijima kojima nije data mogućnost osobne prosudbe i izbora. Sve im je nametnuto. Društvo se, svi znamo, pretvorilo u ovce. Idu tamo "kud i Mujo". U principu klubovi su razne gostione.  Danas to zovu klubovima, dok ja ove cajkaške nazivam zavičajnim klubovima. Da, Hrvatska je, a pogotovo Zagreb kao glavni grad 90-ih bio jedno od najvećih odredišta elektronske scene. Danas je to možda ljeti zahvaljujući jednoj neuglednoj i nadasve ružnoj plaži koju je nekoliko ljudi uspjelo oživiti i stvoriti našu obalu top odredištem današnje pop i dance scene.
 
Kako bi trenutno ocijenio scenu u Zagrebu pa i u Hrvatskoj jer prisutan si od samih početaka i vidio si mnoge kako dolaze i odlaze?
Gledam taj nekad moj grad, srce mi puca kada vidim da ne postoje više klubovi koji su 'ubijali'. Jedan The Best ili OTV su svakog petka i subote prodavali po 2-3 tisuće karata! Ljudi su dolazili po sat vremena prije otvaranja da bi čekali u redu i kupili kartu. Da ne spominjem prostore i podrume u kojima su 90-ih bili razni događaji. No, vidjevši kako se na tome može zaraditi para, među nas su došli ljudi koji su uglavnom do onda bili najveći protivnici onoga što mi radimo. Na radiju sam uredno pozivan na raport kod glavnog i odgovornog jer sam recimo pustio "Yeke Yeke" ili "Insomniu" u eter. Naravno, da je nedugo zatim taj isti urednik vidio priliku za zaradu pa se počeo baviti organizacijom. Ja sam ucijenjen  izbacivanjem s radija i morao sam preći s  Bodyworka na radijski party'Futurescope. Naravno, ondašnjih 7000 kuna honorara odmah je spušteno na 1500 kuna da bi se ubrzo mogla kupiti "Mečka". Jesam li ja to platio? :P No, kako dođu, tako i odu, ali nepopravljiva šteta ostaje. Bas kao i nakon Pašalića, Kutle, Sanadera, Milanovića.. Kad razjebu, samo se maknu i uživaju u našoj otetoj lovi..Naravno, na njih se jako brzo zaboravi.
 
Što je potrebno za uspjeh na hrvatskoj sceni, a da pritom ne radiš ustupke ikome?
Na ovo pitanje baš i ne bih znao odgovoriti jer se ne smatram toliko "uspješnim" kao većina mojih DJ kolega. Oni uspješniji sigurno znaju kako i na koji način su osim glazbe to postigli.
 
Dugi si niz godina bio rezidentom legendarnog Fanatica koji već dulje vrijeme stoji prazan, znaš li možda ima li nade u ponovno otvaranje tog mjesta jer dobro bi došlo zagrebačkoj sceni?
Klub je doslovno preko noći zatvoren. Tadašnji vlasnik je netragom nestao, a zgrada je nedugo zatim prodana. Prostor još uvijek stoji prazan, iako sam na netu vidio da su tamo u nekoliko navrata održavani U-GRND HC Rock koncerti. Nažalost, zakon u RH ne dopušta prostorima manjim od 100 m2 da budu noćni klubovi. Kako Fanatic ima 72 m2 (s dvoristem zajedno cca 90) mislim da nema šanse ponovno (legalno) ga staviti u funkciju. Definitivno se slažem da bi takvo mjesto dobro došlo gradu no i još neki kultni prostori koji su obilježavali grad Zagreb ne postoje  - Kulušić, Lapidarij, Saloon... Zanimljivo, u tom Fanatiku sam radio u sva 3 desetljeća svoje DJ karijere i u njemu nikad nije bilo ničega osim U-GRND glazbe!
 
 
Na Facebooku često baciš link na koju ploču sa svojih polica. Koliko ploča trenutno imaš i koje tri ne bi nikad, ali baš nikada prodao?
Hehe...da, te "famozne" police. Ploče skupljam od samog početka bavljenja glazbom, no tijekom ovih 30 godina sam ih i većinu, nažalost, prodao. Od svih vrsta glazbe koje sam prezentirao u svojoj karijeri ostavio sam si rijetka originalna izdanja te one draže koje su me po nečemu vezale za određeni dio život  iako svaka ploča u tim policama ima svoju priču i sve podatke vezane uz pojedinu još i danas pamtim kada sam ju i gdje kupio ili od koga kada i zašto dobio, koje godine je izdana, za koju etiketu, iz koje je zemlje, koji je to po redu singl pojedinog izvođača, tko je producent, pa i koji su glazbenici na kojoj svirali.... No, kako su se iste počele gomilati u stanu, a većinu vise nikad nakon nekoliko puštanja nisam ni svirao, odlučio sam malo po malo prodavati. Danas nemam zavidnu brojčanu kolekciju poput dosta mojih kolega  pa mi broj ne prelazi 1000 iako ih je sigurno kroz moje police u ovih 30-ak god prošlo 20-ak tisuća.
 
Koje ne bih nikad prodao? Hmmm, barem 50% od ovih što sam si ostavio, no jedno je sigurno – tridesetak ploča ide sa mnom u grob. Između ostalog i ploče s  posvetama Afrike Bambaate i Egyptian Lovera. Prva i jedina koju definitivno nikad za nikakve novce ne bih prodao je originalno "Casablanca"  izdanje Donne Summer, "I Feel Love" u remiksu P. Cowleya u trajanju od 15 minuta i 45 sekundi iz 1983. no nju sam obećao ostaviti Slavinu Balenu ako umrem prije njega... 
 
High Five i Get High tvoje su dvije rezidenture s time da je prva nedavno završila dok druga uskoro počinje i to s pojačanjem od dva nova DJ-a – možeš li nam otkriti tko je pojačanje i što sve one  koji se upute na koji od tvojih partyja mogu očekivati?
Naravno! To je moj dugogodišnji prijatelj i kolega DJ E-Base s kojim sam, pogotovo 90-ih, puno suradjivao i svirao, te jedan moj bivši učenik DJ Akademije, i on je živi primjer onoga kada ucenik nadmaši svog učitelja a to je T-Bo kojega dosta ljudi,  kako čujem,  zovu hrvatskim Lucianom'. Ovim putem pozivam cijenjenu publiku da nam se pridruži jer ćemo i dalje širiti radost i pozitivne ritmove. Pokušat ćemo biti prisutni po raznim zagrebačkim klubovima, a i povremeno otići u druge gradove lijepe nam zemlje.
 
Nazivi tvojih programa asociraju na  uživanje u lakom opijatu iliti marihuani, jesi li za legalizaciju te biljke i kako bi po tebi od toga profitirala Hrvatska, njezino društvo i gospodarstvo?
Svi smo bili svjedoci katastrofalnih poplava koje su u svibnju zahvatile Slavoniju. Godinama se neće na tim područjima moći ništa saditi osim onoga što nam EU nameće, a to je GMO sjeme. Konoplja kao takva jedina bi nas mogla spasiti, obnoviti tu zaraženu zemlju, a da ne spominjem da bi legalizacijom postali jedna od bogatijih zemalja svijeta. Jedina grana od koje živimo je turizam. Da li je potrebno reći koliko bi država zaradila kada bi, recimo, Snoop došao s prijateljima na bezbrižan opuštajući veseli odmor na našu prekrasnu obalu? 

Poslušajte podcast Grga aka Toxic
Srce mi puca kada vidim da više ne postoje klubovi koji su ubijali