DJ Max: „Glazbe je više nego ikada, ali je teško od šume vidjeti drvo“

Trideset godina nakon pokretanja emisije “Welcome To The Club”, DJ Max i dalje svake subote donosi elektroničku glazbu na Drugi program Hrvatskog radija. Emisija je od 1996. prošla put od vremena vinila, CD-a i teško dostupnih novih izdanja do današnje ere streaminga, algoritama i goleme količine glazbe, a ove godine dobiva i međunarodnu obljetničku proslavu na Amsterdam Dance Eventu.

Za DJ Maxa se pritom jedna stvar nije promijenila jer glazba je i dalje temelj svega. Smatra da se u vremenu u kojem svakodnevno izlazi ogroman broj novih izdanja ponovno vraćamo važnosti selektora, odnosno DJ-a koji iz mase zna odabrati ono vrijedno. Istovremeno upozorava na sve izraženiju industrijalizaciju klupske scene i udaljavanje od njezine osnovne ideje – glazbe, plesa, druženja i zajedništva.

“Welcome To The Club” danas broji više od 1400 epizoda, a kontinuitet emisije omogućio je Maxu da kroz radio izgradi publiku i izvan Hrvatske. Treću godinu zaredom emisija će imati vlastiti party u sklopu ADE-a, a ovogodišnje izdanje nosi dodatnu simboliku jer i Amsterdam Dance Event slavi 30 godina postojanja.

U razgovoru za Klubsku Scenu, DJ Max govori o tri desetljeća “Welcome To The Cluba”, promjenama koje je donijela digitalizacija, odnosu radija i novih platformi, kriterijima prema kojima bira glazbu, industrijalizaciji klupske scene te vlastitoj ulozi u razvoju domaće DJ kulture. Na kraju ima i jednostavnu poruku generacijama koje dolaze: “Maknite ego, nemojte se natjecati, surađujte.”

“Welcome to the Club” ove godine ulazi u 30. godinu emitiranja. Kada se osvrneš na početak emisije, što ti je tada bilo najvažnije prenijeti slušateljima, a što se u međuvremenu potpuno promijenilo?

S jesenskom programskom shemom Drugog programa Hrvatskog radija ušli smo u 31. godinu emitiranja i kao nezavisni glazbeni umjetnik zahvaljujem se Drugom programu na kontinuitetu i suradnji koja traje od 1995. Osnova “Welcome to the Club” radijskih emisija, koje su započele s emitiranjem 1996. je bila i ostala promocija nove elektroničke plesne glazbe.

Na početku je to bila glazba s vinila i CD-a. Bilo je to vrijeme kada se drastično teže dolazilo do nove glazbe, rat u Hrvatskoj je tek završio i tu mi je puno pomogao moj angažman u DMC-u, svjetskoj organizaciji koja još uvijek svake godine organizira Svjetska prvenstva DJ-a.

Za one koji ne znaju, 1994. sam učlanio Hrvatsku u DMC, 1995. organizirao Hrvatsko prvenstvo i iste i slijedeće godine vodio hrvatske DJ-e na Svjetska prvenstva u London i Rimini, na kojima sam ujedno sudjelovao kao član žirija i sudac. U sklopu DMC-a su tada članovima bila dostupna ekskluzivna izdanja, posebni remiksevi Davida Moralesa i sličnih, danas uglednih i svjetski poznatih glazbenih producenata pa je ta glazba davala poseban ton i ekskluzivnost svakoj emisiji.

Klupsko iskustvo mi je omogućilo kvalitetnu prezentaciju glazbe na radiju

Paralelno s time su se pojavili CD Pool-ovi iz Velike Britanije i SAD-a s ekskluzivnim promo izdanjima za DJ-e i moja potraga za kvalitetnom klupskom glazbom je uvijek uključila te ekskluzivne izvore. To je publika u klubovima u kojima sam redovito nastupao izrazito dobro prihvatila, a to klupsko iskustvo mi je omogućilo kvalitetnu prezentaciju glazbe na radiju.

Ideja je bila napraviti klupsku večer na radiju i zato se i emisija zove “Welcome to the Club”, odnosno “Dobro došli u klub”. Danas, kada živimo u digitalnom svijetu i kada je sve dostupno svima, ponovno smo se vratili na početak i važnost selektora, odnosno DJ-a koji je u stanju iz te mase novih izdanja odabrati kvalitetno i ostati prepoznatljiv.

Tri desetljeća emisije znače i tri desetljeća praćenja razvoja elektroničke i klupske kulture. Koje bi promjene izdvojio kao ključne – u glazbi, publici, klubovima i načinu na koji ljudi doživljavaju DJ-e?

Biti DJ je danas iznimno popularno i sve više ljudi se pokušava baviti tim poslom. To je kompleksno zanimanje i postoje razne kategorije DJ-a, ovisno o načinu prezentacije glazbe, glazbenim žanrovima i mjestima na koju tu glazbu prezentiraju. Dostupnost informacijama i količina informacija do kojih je moguće doči je nemjerljivo veća u odnosu na situaciju od prije 10, 20 ili 30 godina i stičemo dojam da se život ubrzava.

Sve to utječe na ljudsko ponašanje i publika danas ima daleko veći odabir, prividno im je dostupno sve. Nekada su to mjesta okupljanja i izvor nove glazbe bili klubovi i radio postaje, danas su tu festivali, stream servisi… Niti je lako biti DJ, niti je lako biti dio publike. Dolazi do industrijalizacije, klupska/festivalska scena je mjesto gdje se okreće ogroman novac i sve se više udaljavamo od smisla klupske plesne glazbe, a to je glazba uz koju plešemo, družimo se s ljudima sličnog glazbenog ukusa i pogleda na svijet, upoznajemo se, zabavljamo se.

Industrijalizacija pak znači primjenu poslovnih planova tipičnima za industriju. Sastavni dio toga je jaki marketing što dovodi do popularnosti zanimanja “DJ”, ali prikriva stvarno stanje, a to je udaljavanje od glazbene umjetnosti i kvalitetne valorizacije umjetnika.

Glazba utječe na ljudske emocije i biti DJ koji je u stanju publiku pokrenuti i odvesti u emotivno putovanje je umjetnost

Na primjer, veliki festivali zahtjevaju unaprijed snimljene mikseve i DJ-e koji će nastupati na “playback” pa imamo stalnu pojavu novih imena koji glume posao DJ-a na glavnim pozornicama, dolaze doslovce od niotkud i često kratko ostaju na sceni. Hiperprodukcija svega, od glazbe do DJ-a, s ciljem brzog generiranja zarade.

Udaljavamo se od glazbe, od umjetnosti i publiku se mami vizualnim sadržajem kao glavnom atrakcijom događaja. Grade se velike pozornice, ogromni video zidovi i dolazimo do prekrasno zamotanog paketa bez sadržaja. Iz tog razloga ljudi mojih godina, koji su gradili scenu i dalje traju. Rekoh, DJ je kompleksno zanimanje i možeš danas bilo gdje u svijetu doći na glavnu pozornicu festivala, ali nije se jednostavno zadržati na sceni. Glazba utječe na ljudske emocije i biti DJ koji je u stanju publiku pokrenuti i odvesti u emotivno putovanje je umjetnost, a umjetnost ne funkcionira prema pravilima industrije.

Kroz kratki presjek kroz desetljeća moje karijere, koja uključuje najznačajnije klubove u Hrvatskoj, nastupe na festivalima, nastupe na Ibizi, po Italiji, u Amsterdamu… mogu reći da se puno toga promijenilo u ljudskom ponašanju ako gledamo globalno, a opet smo u osnovi ista ljudska bića, kompleksna, zanimljiva, emotivna i ne možemo bez glazbe. Zasićenost istim velikim pozornicama dovodi do povratka u manje klupske prostore, vraća se “underground”, vraćamo se umjetnosti, unatoč velikom pritisku industrije.

Radio je nekada bio jedan od glavnih načina na koji je publika dolazila do nove elektroničke glazbe. Danas su tu streaming platforme, društvene mreže, algoritmi i bezbroj specijaliziranih kanala. Koja je danas stvarna vrijednost radijske emisije posvećene klupskoj glazbi?

Mogu se nadovezati na prethodno pitanje, odnosno odgovor. 100 tisuća novih glazbenih izdanja dnevno je gotovo isto kao da nema glazbenih izdanja. Naime, previše za poslušati i odabrati što vam se sviđa. Industrija gura algoritam, dakle formulu koja odabire na osnovi unesenih parametara, publika dobiva play listu i rezultat svega je da se polako vraćamo osobi s iskustvom, selektoru, DJ-u i radio je opet preživio, kao što je preživio TV. Sjetimo se teze da će video zamijeniti audio sadržaj i da će se radi televizije, ugasiti radio postaje. Nisu i neće niti radi stream servisa.

Da, treba usvojiti nove alate, novu tehnologiju pa danas radio postaju možemo slušati putem FM prijemnika, DAB prijemnika, satelitskih prijemnika, streamom preko interrneta itd. Uz sve navedeno, kao autor radijskih emisija, dan nakon premijere na Hrvatskom radiju, postavljam epizode na razne podcast servise pa slušatelji koji nisu pratili u živo, mogu emisiju poslušati naknadno. Dakle, uz implemnetaciju novih tehnologija radio je idalje iznimno bitan i slušan medij, a zahvaljujući internetu i dostupnim stream servisima dobivamo publiku diljem svijeta.

Realnost je da ista osoba iz New Yorka i iz Zagreba nemaju iste šanse za uspjeh na međunarodnoj sceni

Meni se često slušatelji javljaju putem društvenih mreža s gotovo svih kontinenata. Radi se o osobama koje vole moj odabir glazbe i iako ne razumiju hrvatski jezik, na kojem vodim emisiju, uživaju u odabiru i načinu prezentacije glazbe. Vrlo interesantno i bez tih novih alata do te publike ne bih mogao doći.

U profesionalnim vodama, svatko tko nešto znači, uz glazbenu produkciju ima i seriju radijskih emisija, a činjenica da moja emisija postoji od 1996. i da prelazimo brojku od 1400 epizoda nešto znači i izaziva poštovanje glazbenih umjetnika, glazbenih profesionalaca. To mi daje dodatnu snagu u komunikaciji s ljudima iz “velikih” zemalja i ravnopravno ostvarujem poslovnu suradnju.

Nemojmo se zavaravati, realnost je da ista osoba iz New Yorka i iz Zagreba nemaju iste šanse za uspjeh na međunarodnoj sceni. Nepravedno, ali je tako. I opet se vraćamo na važnost kontinuiteta i značaj upravo radijske emisije, koja je danas jedna od najdugovječnijih emisija elektroničke klupske glazbe u svijetu.

Kroz emisiju si tijekom 30 godina prošao kroz ogroman broj izvođača, izdanja i glazbenih trendova. Kako se kroz sve to vrijeme mijenjao tvoj osobni kriterij – što mora imati pjesma ili izvođač da bi rekao: “ovo moram pustiti u emisiji”?

Mogu reći da se kriterij nije promijenio. Skladba me mora pokrenuti. Rekoh, svi smo mi kompleksna, emotivna bića i odgovoriti na ovo pitanje riječima nije jednostavno. Možemo reći da pjesma mora imati “groove” ili tko zna koji tekstualni termin bi to najbolje objasnio. Kao klinac, slušao sam funk, soul, rock, ali možda da vam bolje objasnim, ja volim Rolling Stonese, a ne volim Beatlese.

Moj glazbeni ukus nikad nije bio Pop i općenito Top liste mi nikada nisu bile mjerilo vrijednosti. Taj, drukčiji glazbeni ukus definirao je moju DJ karijeru i punuditi publici nešto drukčije, nešto originalno se pokazalo kroz sve ove godine jako dobrim. Mnogi su me pokušali kopirati. Sjećam se mlađih DJ-a, koji su dolazili npr. u Aquarius i stajali pokraj DJ kabine pa zapisivali što sam puštao. Nikada se nisam bunio protiv toga, dapače bilo mi je drago da sam nekome uzor. Jedino je problem što rijetki razumiju da to što pustim toj publici u tom trenutku je savršeno samo za tu publiku u tom trenutku i nije primjenjivo na isti način nikada više

Spomenuo sam već da je DJ kompleksno zanimanje

S radijskim emisijama je nešto drukčije i one mogu biti edukativnog karaktera. Problem je kada se nekome miks radijske emisije svidi pa ga pokuša kopirati u klubu. Sjećam se situacija s Ibize kada dođu nadobudni mladi Englezi gostovati na popularnim radijskim postajama na Ibizi pa se u misku pojavi jingl BBC-a i otkrije se da se radi o ukradenom miksu s radija… svega ima, ne biste vjerovali.

Uglavnom, da ne duljim, preslušavam promo izdanja, kupujem glazbu koja mi se sviđa i ono što me pokrene je dio mog repertoara, bilo u radijskim emisijama ili na nastupima. Iskustvom sam došao do lakšeg i bržeg odabira, kraćeg preslušavanja. Danas za 30 sekundi znam je li me skladba zanima, je li za klub, festival, radijsku emisiju ili za sve zajedno i tako sortiram svoju arhivu.

Obljetnicu nećeš obilježiti samo u programu Hrvatskog radija, nego i posebnim partyjem na Amsterdam Dance Eventu. Zašto ti je bilo važno upravo ADE odabrati kao mjesto proslave 30 godina “Welcome to the Cluba” i što želiš da taj događaj predstavlja?

ADE, odnosno Amsterdam Dance Event je najveći kongresno-festivalski događaj na svijetu. Održava se svakog listopada i okuplja preko 3.000 glazbenih umjetnika i preko 500.000 posjetitelja. Prošle godine je bio rekord sa 600.000 posjetitelja. Kao glazbeni profesinalac, sudionik sam ADE-a više od 10 godina, imam brojne DJ nastupe na ADE Festivalu i sudjelovao sam kao predavač i na kongresnom dijelu ADE-a.

Obzirom na značaj ADE-a, odabir je logičan pa sam tako prije 3 godine prvi puta organizirao “Welcome To The Club” party u sklopu ADE Festivala, s ciljem skretanja pažnje na radijsku emisiju, odnosno brend “Welcome To The Club”. Bilo je fantastično i ovo je treća godina za redom kako ćemo se okupiti u istom prostoru. Moram objasniti vašim čitateljima kako funkcionira ADE festival. ADE je krovna organizacija koja organizira festivalski dio u suradnji s ovlaštenim partnerima, pod-organizatorima, na verificiranim lokacijama u Amsterdamu.

Tako sam i ja jedan od partnera i “Welcome To The Club” je sastavni dio ADE festivala. Svaki organizator i svaki prostor mora poštivati stroga ADE pravila i nije nimalo jednostavno organizirati ADE Festival Party. To mi je s jedne strane bio izazov, a danas nakon dvije uspješne godine organizacije u istom, izrazito atraktivnom prostoru, posebno zadovoljstvo i dodatna vrijednost i radijskoj emisiji i mojoj dugogodišnjoj karijeri. Svake godine okupljam DJ-e iz Amerike i Europe i tako je i ovu, treću godinu za redom. Zanimljivo, ove godine i ADE slavi 30 godina posojanja pa imamo dvostruki jubilej.

Nakon 30 godina, koliko se tvoja uloga promijenila – od DJ-a i radijskog autora do nekoga tko na određeni način čuva kontinuitet domaće klupske kulture? Osjećaš li odgovornost prema generacijama koje dolaze?

Moja karijera je dulja od radijske emisije “Welcome To The Club”. Spomenuo sam DMC 90-ih, 1997. sam osnovao DJ sekciju pri Hrvatskoj glazbenoj uniji i zahvaljujući tome se od 1998. svi DJ-i mogu učlaniti u HGU te ostvarivati prava kao svi ostali glazbeni umjetnici. Imali smo novu mladu državu, izborenu u ratu i ja sam se uz DJ nastupe i razne serije radijskih emisija angažirao dosta u stvaranju pravnog temelja i međunarodnog imiđa za nas, tada aktualne DJ-e, ali i stvaranju platforme za generacije koje dolaze.

Vjerujem da sam kroz tisuće klupskih večeri diljem Hrvatske, od zagrebačkog Aquariusa do Novalje, od Crikvenice do Hvara, Slavonskog Broda, Osijeka i ne znam sve gdje sam kroz sva ova desetljeća nastupao ili držao svoje večeri, zainteresirao generacije novih DJ-a. Isto tako vjerujem da sam i nastupima na Ultra Europe i MTV festivalima u Hrvatskoj te nastupima na ADE Festivalu u Amsterdamu pokazao aktualnost i dao primjer kako primjeniti iskustvo i ostati uvijek aktualan.

Isto tako vjerujem da sam svojim nastupima izvan Hrvatske, posebno nastupima i organizacijom “Welcome To The Club” partya na Ibizi pokazao mladim hrvatskim DJ-ima da se uz talent, znanje i dozu hrabrosti može pozicionirati na svjetskoj klupskoj sceni. Tako da, da osjećam odgovornost od prvog dana svoje karijere i vjerojatno je zato toliko sadržajna i u mnogoćemu drukčija od mnogih.

Danas se često govori o tome da se klupska scena promijenila, da je sve više sadržaja, brendova i društvenih mreža, a manje prostora za glazbu samu. Gdje ti vidiš najveću razliku između scene koju si zatekao prije 30 godina i one koju danas pratiš?

Spomenuo sam već odgovarajući na neka prethodna pitanja dosta toga što se promijenilo i što se u određenom obliku vraća ili pak nikad nije nestalo. Rekoh, glazbe je više nego ikada, ali je teško od šume vidjeti drvo. Svako doba nosi svoje izazove. Ja od prvog dana svoje karijere pokušavam biti svjetionik za onoga tko želi ploviti mojim vodama.

Iznimno mi je drago kada mi se javi slušatelj i kaže “nekada sam te redovito slušao pa sam zbog raznih obaveza prestao i evo sada te nakon pauze od deset godina ponovno slušam svake subote i super je emisija”, ili kada nastupam na Ibizi pa dođu ljudi iz Francuske, Italije, Španjolske… i pitaju je li se mogu samnom slikati, a znam da su me prvi puta vidjeli. Sve je danas različito, a toliko u osnovi isto.

Kada bi mogao izdvojiti jednu stvar koju si naučio tijekom 30 godina rada s glazbom i publikom, a koju bi volio prenijeti mlađim DJ-ima, producentima i ljudima koji tek ulaze u klupsku kulturu – što bi to bilo?

Suradnja. Maknite ego, nemojte se natjecati, surađujte. Promovirao sam kroz sve ove godine brojne hrvatske DJ-e i samo rijetki su uspjeli pobijediti vlastiti ego. Što se pak odnosa s publikom tiče, kakva si osoba, takva ti je publika. Poštujte publiku, uživajte u glazbi, širite pozitivnu energiju.