DJ Rea: “Poznavanje glazbene industrije iz različitih kuteva svakako mi je pomoglo imati širu perspektivu na clubbing”

Prepoznatljiva je po svojim eksplozivnim mash-up setovima u kojima vješto kombinira hip-hop, r’n’b, pop, UK bass, electronicu, dancehall i afrobeats. Nastupala je na brojnim festivalima kao što su Exit, InMusic, Outlook, Soundwave, Seasplash i mnogi drugi, te gostovala diljem Europe od Portugala do Norveške.

Radila je kao radijska voditeljica, glazbena urednica, novinarka i konzultantica, a trenutno uređuje glazbene playliste i surađuje s francuskim glazbenim portalom. Osim što je pokrenula vlastite klupske programe poput 4ReaL i Again, danas je i članica poznatog RNB Confusion kolektiva.

Povodom 20 godina rada na sceni popričali smo s DJ Reom koja je složila i mix od njoj jako dragih R’n’B i pop pjesama, ali u novom, amapiano zvuku koji im daje novu svježinu i energiju. Idealan je za ljeto, zalaske sunca, rooftop ili beach partyje koji se iz nekog laganog chill vibea pretvaraju u noćni clubbing vibe.

Nedavno si proslavila 20 godina DJ karijere – što bi rekla da se najviše promijenilo u klupskoj i festivalskoj sceni od tvojih početaka do danas?

Za početak, omjer publike ispred i iza DJ-a, hahahha. Boiler Room i streamanje DJ setova su doveli do toga da se čini da je sva publika iza DJ-a. Šalim se, došlo je do brojnih velikih promjena, no to je i za očekivati sa novim tehnologijama, društvenim mrežama i promjenama u načinu konzumiranja glazbe.

Rekla bih da se najviše promijenilo što sad velikim dijelom nastupi i showovi nisu samo u funkciji tog određenog trenutka i mjesta, već postoje odjeci nečega što se u stvarnom vremenu događa kroz društvene mreže, streamove i cjelokupno virtualno iskustvo. Izvođač sad ne mora samo izvoditi, nego i streamati, promovirati, shareati, graditi hype oko svojeg nastupa i ličnosti, uploadati, producirati.

Ono za čim ja jako žalim jest da se clubbing sveo samo na vikend

S druge strane, došlo je do sve većeg blurranja granice između DJ-a/izvođača i publike: zahvaljujući dostupnosti glazbe i audio opreme i programa za miksanje, editiranje, produkciju, sve se više ljudi bavi hobistički DJ-ingom pa tvrdnja da će uskoro u klubovima biti više DJ-eva nego publike nije daleko od istine hahha.

No osim toga, i sami DJ-evi sve više kroz razne mash-upove, edite i remixeve interveniraju u glazbu koju selektiraju, tako da se i granica između DJ-a i izvođača također blurrala. I za kraj, ono za čim ja jako žalim jest da se clubbing sveo samo na vikend. Sve je teže organizirati neki klupski event preko tjedna jer mlađa publika nema više naviku izlaska preko tjedna, dok smo mi izlazili skoro svaki dan. Ok, sad zvučim kao da imam 100 godina hahaha.

Poznata si po širokom glazbenom spektru, ali i specifičnim mash-up setovima. Kako biraš trake i koliko je izazovno spajati toliko različitih žanrova u jedan nastup?

Nikad nisam bila DJ specijaliziran samo za jedan žanr, niti bih mogla dulje od 2h slušati ili plesati na jedan te isti stil glazbe. Uvijek mi je trebala promjena ritma, dinamike, efekt iznenađenja pa sam se nekako i najviše pronašla u eklektičnom, takozvanom open-format pristupu DJ-ingu. Svakako je izazovnije tehnički, ali i zanimljivije i meni predstavlja veći užitak.

Trake biram kombinirajući ono što odražava mene i moj stil, zajedno sa trakama koje smatram odgovarajućima za određenu situaciju, publiku, kontekst. Bitna je ta dinamika između onoga što ja zaista želim zavrtjeti i onoga što publika želi čuti (poznati citat Laurenta Garniera.

Radila si na radiju, pisala za glazbene časopise, bila dio press timova festivala… Koliko ti je to iskustvo pomoglo u razumijevanju glazbene industrije i kako gledaš na budućnost medija u kontekstu elektroničke glazbe?

Poznavanje glazbene industrije iz različitih kuteva (radio, novinarstvo, streaming platforme, music publishing, PR, playlist curation itd) svakako mi je pomoglo imati širu perspektivu na clubbing, ali i glazbenu industriju, ne samo iz perspektive DJ-a, već i iz komunikacijskog aspekta. Mislim da je to doprinijelo i boljem razumijevanju publike i njihove percepcije glazbe koju vrtim.

Osim toga, sva ta iskustva i prakse nekako su bile isprepleteni pa su pomagali jedno drugome u otkrivanju glazbe i funkcioniranja glazbene industrije.

Što se tiče budućnosti medija u kontekstu elektroničke glazbe, mislim da će u džungli informacija i sadržaja postati nužni kao neki filter za snalaženje, usmjeravanje, definiranje te za pronalaženje vjerodostojnog i kvalitetnog sadržaja. S jedne strane, sve je dostupnije i brže, što omogućuje novim glasovima da lakše dođu do izražaja bez velikih struktura iza sebe, ali s druge strane, to stvara izazove u kredibilitetu i kvalitetu.

Program Again koji si pokrenula posvećen je britanskoj elektroničkoj i bass glazbi. Što te inspiriralo na tu priču i kakav je odaziv publike?

Britanska elektronička i bass glazba definirale su moj glazbeni ukus i izričaj od mojih prvih dana za DJ pultom. U svijet clubbinga ušla sam slušajući Ronija Sizea, Goldieja, Groove Armadu, Basement Jaxx, Chemical Brotherse, a na to su se nadogradili artisti kao što su The Streets, MJ Cole, Freestylers, DJ EZ, Artful Dodger, Wiley, Dizzee Rascall, Zed Bias, So Solid Crew itd.

Godinama sam bila članicom JabbaTon DJ kolektiva koji je njegovao kulturu takve klupske glazbe i dovodili smo brojne britanske grime, breakbeat, dubstep izvođače. Otkako je JabbaTon prestao djelovati, osjećam da u Hrvatskoj nedostaje ta scena koja je negdje između mainstreama i undegrounda, i koja je i dalje vrlo plodna.

U zadnje vrijeme UK garage je opet doživio procvat po Europi uz svježijeproducente kao što su Hamdi, Sammy Virji, Interplanetary Criminal, Oppidan, a britanska elektronika ima već godinama zvijezde poput Freda Againa, Romy, Chase & Status, Overmono itd. Odaziv publike i dalje nije velik, ali imamo vrlo odanu i strastvenu publiku koja se raspleše već od 21h.

Dugi niz godina bila si rezident DJ u različitim klubovima i beach barovima. Koliko ti je takav angažman pomogao u profesionalnom razvoju i imaš li neki poseban highlight iz tih perioda?

Pomogao mi je discipliniranosti i strukturiranosti, ali i širem poznavanju nekih glazbenih stilova. Nije lako iz dana u dan nastupati, pripremati svaki put drugačiji repertoar, no baš me je dobro sve to izdrilalo i tehnički, a i mentalno.

Od nekih posebnih trenutaka tijekom tih rezidencija pada mi na pamet na prvu jedno od prvih izdanja mog klupskog programa 4ReaL u splitskom klubu Quasimodo kad mi je jedan poznanik, mladi reper u svojim početcima, Vojko V, uletio na gaži i pitao može li MC-ati preko mog drum’n’bass seta koji sam u tom trenutku vrtjela.

Radila si i kao glazbena konzultantica te uređivala playliste na streaming servisima. Koliko su algoritmi i digitalne platforme promijenile način na koji publika otkriva i konzumira glazbu?

Meni svakako jesu. Streaming servise koristim svakodnevno i već mi odavno služe kao alat za istraživanje glazbe, otkrivanje novih izvođača, kreiranje tematskih playlista. Ne bih mogla više zamisliti život bez njih.

Međutim, ono što se dogodilo jest da algoritmi s jedne strane dovode do filter bubblea, a to je da se slušatelji sve više zatvaraju u svoj stil glazbe jer im algoritam stalno nudi slično pa je onima neznatiželjnima ustvari suženo slušno polje.

S druge strane, konzumiranje glazbe postaje sve pasivnije jer se sve ćešče odabere jedna playlista koja onda u pozadini svira satima, bez da slušatelji i znaju o kojim je pjesmama i izvođačima riječ.

Kao DJ-ica koja nastupa diljem Europe, kako vidiš poziciju regionalnih DJ-eva na međunarodnoj sceni? Imaju li danas više prilika za proboj nego prije?

Zahvaljujući društvenim mrežama i streaming platformama, prvenstveno TikToku, YouTubeu i Soundcloudu, glazba iz najdaljeg kutka planeta može postati viralna. Prilika je svakako puno više, ali i konkurencije, no vjerujem da će kvalitetni, vrijedni i ustrajni DJ-evi isplivati na površinu te da ćemo sve više imati regionalnih DJ-eva na svjetskim pozornicama.

S obzirom na tvoje iskustvo u turntablismu i radionicama s DJ Venomom, koliko je tehnička vještina danas bitna u DJ-ingu u odnosu na selekciju i energiju seta?

Nažalost, turntablism je vrlo kompleksna i zahtjevna vještina koja se ne štuje pretjerano puno u clubbingu danas. Bila sam na nastupima nekih od najvećih zvijezda elektroničke glazbe današnjice – od Calvina Harrisa i Dipla do Stevea Aokija i to je više bio izvježbani show s vatrama, prskalicama i nahajpavanjem publike na mikrofon nego što se u prvi plan mogao vidjeti DJ skill.

Koji su ti bili najizazovniji, a koji najdraži nastupi u karijeri?

Meni je najizazovniji svaki u kojem se ne dogodi kemija i publika ne raspleše. Nažalost, nekad se i to dogodi, nekad jednostavno ne možeš utjecati na to, puno je faktora o kojima ovisi uspješna klupska večer.
Neki od najdražih nastupa su, s druge strane, bili baš takvi, od kojih ne očekuješ puno, a onda se dogodi neka čarolija, jedinstvo i prisjećaš se tog dana još godinama.

To je recimo bio RNB Confusion part 2019. godine na maksimirskom Vidikovcu, zatim lagani večernji DJ gig u splitskom Đardinu u doba korone koji se pretvorio u rejv za nekoliko tisuća ljudi, nastup u Sarajevu na otvaranju SFF-a prije 3 godine, možda iz sentimentalne vrijednosti, DJ gig na InMusicu 2011. nakon koncerta The Streetsa…

Što možemo očekivati od tebe u budućnosti? Imaš li u planu nove projekte, suradnje ili možda nešto sasvim neočekivano?

Plan je svakako nastaviti graditi priču sa programom Again, ali i organizirati neke dodatne priče povodom 20 godina karijere.

Imala sam zdravstvenu nezgodu (lom noge) prije 4 mjeseca pa je sve privremeno stavljeno on hold, ali želim organizirati i serijal volonterskih DJ radionica o čemu ću više kad se moja ideja napokon krene realizirati.

Što se produkcije tiče, voljela bih se više pozabaviti produciranjem remixeva i edita, kombinirati UK bass žanrove s poznatim pjesmama, dati im novo, osvježeno ruho. Ali bolje da ja manje pričam, a više radim pa ću tu i stati.