Jasmin Ferović Fera: „Dobar DJ se ne proizvodi na traci”

DJ, producent, magistar muzikologije i jedan od pionira elektroničke scene u Sarajevu govori o gotovo tri desetljeća promjena, razvoju iMTM Akademije, izazovima za mlade glazbenike i ulozi umjetne inteligencije u glazbenoj produkciji.

Prije nego što su DJ škole postale uobičajen dio elektroničke scene, Jasmin Ferović Fera već je organizirao partyje, pokretao radijske emisije i gradio temelje sarajevske techno scene. Svoj prvi party napravio je još 1996. godine, a godinu kasnije bio je među osnivačima prvog Sarajevo Techno festivala. Od tada je prošao gotovo sve ključne uloge unutar glazbene industrije – od DJ-a i producenta do radijskog urednika, voditelja klubskih programa i edukatora.

Magistrirao je muzikologiju na području elektroničke glazbe, a specijalizaciju iz elektroničke glazbe završio je u Beču. Kroz DJ radionice i edukativne programe tijekom godina radio je s brojnim mladim ljudima koji su tek ulazili u svijet elektroničke glazbe.

Njegova osobna priča pritom je i svojevrsna kronika regionalne scene. Nastupao je uz neka od najvećih imena elektroničke glazbe, među kojima su Carl Cox, Jeff Mills, Sven Väth, imao dugogodišnju rezidenciju u hrvatskoj Aurori te sudjelovao u razvoju sarajevskih klupskih programa. Istovremeno je autor kultne emisije „Zona Sumraka“, koja postoji u različitim formatima još od 1996. godine i smatra se najstarijom emisijom o elektroničkoj glazbi u BiH.

Svoj prvi party organizirali ste još 1996., a godinu kasnije bili ste među osnivačima Sarajevo Techno festivala. Kada danas pogledate gotovo tri desetljeća razvoja elektroničke scene, što vam se čini kao najveća promjena – u glazbi, publici, klubovima i načinu na koji ljudi danas doživljavaju DJ-a?

DJ-ingom se bavim od 1993. godine, radeći na radio stanicama, a 1996. prelazim na vinile i dolazi prvi party. Na sarajevskoj i bosanskohercegovačkoj muzičkoj sceni prisutan sam još od samih njenih početaka, prateći iz prve ruke sve tranzicije i tehnološke promjene, od tada pa sve do danas.

Najveća promjena je prvenstveno način na koji je muzika postala dostupna i kako publika doživljava happening. Nove generacije su instant generacije koje na isti način konzumiraju sve žanrove, pa tako i elektroničku muziku. Također promjena je to što je klub nekada bio prostor pripadnosti jednoj subkulturi, dok je danas mnogo češće i više dio industrije zabave i brenda.

Ono što bih posebno izdvojio kao promjenu jeste svojevrsni hype PR segment muzičke industrije u kombinaciji sa društvenim mrežama, što je kao rezultat imalo pojavu VIP prostora sa stolovima, ON Stage i sličnih formi priče koja za konačni cilj ima prvenstveno zaradu, istovremeno kvareći formu i generalnu bit i duh partija.

U ranim danima DJ je bio pripovjedač koji je satima gradio atmosferu kroz rijetke vinile, čitajući publiku, dok je danas fokus na imenu, imidžu i vidljivosti. Promijenila se i filozofija partijanja. Nekada se u klubovima gubio osjećaj za vrijeme, ljudi su bili dio kolektivnog iskustva, a danas su telefon, snimanje, društvene mreže i potreba da se „bude viđen“ postali akcent samog događaja. Rijetki su izuzeci.

Ipak, suština dobrog DJ-a i dalje je ista, jer ne pobjeđuje onaj koji samo pušta najbolje projekte, nego onaj koji razumije prostor, ljude, kreira energiju i pravi trenutak u kojem muzika postaje zajedničko iskustvo. Što se tiče ostalih navedenih stvari, jasno je da novo vrijeme donosi nova pravila i da razvoj podrazumijeva i dobre i loše stvari, koje treba prihvatiti kao realnost, ali ih istovremeno kanalizirati, definirati i, tamo gdje je moguće, popraviti i unaprijediti. Jer tko će to raditi, ako ne mi koji smo još uvijek tu aktivni i pamtimo.

Prošli ste gotovo sve faze razvoja scene – od organiziranja prvih techno partyja, DJ-inga i radija do rada na televiziji, glazbene produkcije i edukacije. Koliko vam je to široko iskustvo pomoglo da razumijete što je sve potrebno mladom čovjeku koji danas želi profesionalno ući u svijet elektroničke glazbe?

Da, prošao sam doslovno sve faze. Imao sam muzičku podlogu tokom svih tih godina, koja je rezultirala i magistarskim studijem na Muzičkoj akademiji. Sve zajedno mi je pomoglo da se formatiram kao muzički profesionalac radeći u muzičkom biznisu. Zašto sve ovo navodim? Zato što, pored svega što je danas dostupno i pojednostavljeno, ipak treba proći određene faze razvoja da bi se na kraju moglo reći da ste nešto zaista napravili i da razumijete materiju. 

Ako želite biti precizni, danas nije dovoljno samo biti DJ. Potrebni su talent, tehnika i sposobnost da čitate publiku i u pravom trenutku dišete s njom. Možete biti vrhunski DJ, a opet nedovoljno poznat i tražen. Davno su prošla vremena kada je samo to bilo dovoljno. Ovo posebno napominjemo kada govorimo o mladim generacijama i budućim muzičkim profesionalcima. Danas na svjetskoj sceni imamo veliki broj poznatih DJ-eva i producenata koji su i dalje aktivni i aktualni.

Međutim, značajan broj njih danas ima daleko manje nastupa ili su u potpunosti prestali se baviti ovim biznisom jer se nisu htjeli ili uspjeli prilagoditi novim pravilima konzumerizma i komercijalizacije svega. Oni koji su opstali često su morali progutati neke od svojih nekadašnjih čvrstih stavova i razmišljanja, pa čak i napraviti određene kompromise kada je u pitanju njihov muzički stil. Naravno, postoje i izuzeci, ali oni su ipak manjina.

U moru hiperprodukcije DJ i muzički producent moraju biti jedinstveni…

Danas se od DJ-a traži da bude dio vlastite promocije, da bude aktivan i dovoljno prisutan na društvenim mrežama, da prihvati pravila koja nameću organizatori, a ponekad i da postane nešto što zapravo nikada nije želio, komercijalna marioneta. Nitko nije imun na novac i rijetki uspiju odoljeti svim promjenama i novim trendovima koji se pojavljuju na festivalima i u klubovima.

Današnji DJ, ali i producent, mora stjecati nova znanja kako bi odgovorio na potražnju i aktualna zbivanja na muzičkoj sceni. Mora se promovirati, biti aktivan u medijima i koristiti različite načine da privuče pažnju publike, agencija i organizatora. Tek onda dolazi ono što bi zapravo trebalo biti osnova, biti kvalitetan DJ i muzički producent. Nema tu mnogo mogućnosti: ili ste u vlaku koji ide dalje ili vlak odlazi bez vas.

Ako se želite baviti ovim, ali i drugim žanrovima, morate se adaptirati, napraviti vlastiti upgrade sistema i ostati jaki, uporni i konzistentni. Elektronička muzika nikada nije bila popularnija nego danas. Istovremeno izlazi ogroman broj dobre, ali još veći broj loše muzike. U tom moru hiperprodukcije DJ i muzički producent moraju biti jedinstveni, ali pored osnovnih znanja vezanih za svoj posao moraju imati i niz drugih vještina kako bi odgovorili vremenu u kojem žive.

iMTM već oko 15 godina razvija edukaciju u području glazbe i multimedije, a vaš odjel danas obuhvaća školu glazbene produkcije, program komponiranja glazbe, rad s glazbenim softverom i DJing, DJ školu za juniore i seniore, ali i područja poput RTV produkcije, razvoja aplikacija i online platformi. Kako je nastao taj koncept i kako se kroz godine mijenjao?

iMTM je nastao iz ljubavi prema muzici. Da, ove godine je 15 godina od osnivanja. Moja sestra Alma, vrhunska muzička profesionalka, specijalizirana u oblasti Performing Arts, nakon završetka navedenog segmenta na Royal Academy of Music u Londonu, vratila se u Sarajevo.

Prije toga je nastupala u londonskim kazalištima i sudjelovala u velikim projektima, među kojima je i „The Lord of the Rings“, kao i brojnim drugim produkcijama. Danas je profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti. Uglavnom, jednog dana, uz kavu, odlučili smo udružiti naše znanje, iskustvo i resurse i pokrenuli smo našu iMTM Akademiju (Muzika, teatar i multimedija).

Kao i svaki biznis koji se pokreće od nule, samostalno, vlastitim trudom i radom, bez nekakvih fondova, političkih krugova i velikih sistema iza sebe, borba je bila velika. Poseban izazov bila je naša Bosna i Hercegovina, zemlja koja se suočava s brojnim problemima i veoma ograničenom ekonomskom moći građana.

Znali smo šta volimo, šta želimo i, što je najvažnije, vjerovali smo u ovu priču!

Ipak, znali smo šta volimo, šta želimo i, što je najvažnije, vjerovali smo u ovu priču. Zajedno sa timom sjajnih muzičkih profesionalaca uspjeli smo izdržati sva iskušenja, preći sve mostove i proći kroz sve faze izgradnje, da bismo na kraju napravili uspješnu edukativnu platformu i svojevrsnu muzičku ambasadu našeg grada.

Kako su prolazile godine, mijenjali su se tehnologija, tržište, način na koji se muzika stvara, distribuira i konzumira, a samim tim mijenjali smo se i mi u iMTM Akademiji. Kontinuirano smo razvijali i formatirali naše programe, prilagođavali ih vremenu u kojem živimo i, prije svega, potrebama naših studenata i polaznika.

Naš cilj nikada nije bio samo muzičko obrazovanje. Željeli smo mladim ljudima ponuditi znanje, iskustvo i praktične vještine koje će im biti potrebne za budućnost, za bolju perspektivu i mogućnost da svoje znanje pretvore u profesionalni put u muzičkoj industriji i drugim bliskim profesijama. Zato je iMTM od samog početka bio mnogo više od akademije. To je bila i ostala priča o ljudima, muzici, znanju, upornosti i vjeri da se vlastitim radom može izgraditi nešto vrijedno. I upravo na toj ideji i danas gradimo iMTM.

Posebno je zanimljivo što kroz iMTM radite s vrlo različitim generacijama – od djece koja tek ulaze u DJ-ing do odraslih koji žele profesionalno razvijati svoje produkcijske vještine. Što vas je rad s tim generacijama naučio o talentu, disciplini i učenju? Može li se dobar DJ ili producent naučiti ili edukacija prvenstveno pomaže pojedincu da pronađe vlastiti izraz?

Pa dobro, opće poznato je da se tehnika uči, DJ se stvara. Nekada je edukacija značila savladavanje prepreka, ručno usklađivanje ritma (beatmatching), čuvanje rijetkih vinila i osjećaj reakcije mračne klupske sale bez pomoći ekrana. Danas, u eri digitalne tehnologije, tehnički dio DJ-inga je „jednostavnije savladati“ zbog automatskih olakšica prilikom usklađivanja brzina pjesama.

Međutim, zaista savladati vještinu DJ-inga nije jednostavno i za isto je potreban svojevrstan talenat, velika ljubav prema muzici, iskrena emocija, ali i velika upornost i vježba. Automatski beatmatch je eventualno dobar kao sam početak, da se odmah shvati poanta priče, ali bilo kakav ozbiljniji nastup podrazumijeva da DJ radi svoj posao onako kako se to uvijek i radilo, a to je bez automatskog usklađivanja numera. To je jedan dio puta. Početak.

Dobar DJ se ne proizvodi na traci

Nakon toga kreće drugi dio, vezan za real time i nastupe pred publikom, čitanje publike i kreiranje nove energije koja pulsira između DJ-a i prisutnih. I nakon toga ostaje pitanje algoritama i aktivnog učešća na društvenim mrežama, što je, nažalost, danas neizbježno. Upravo zato uloga prave edukacije danas nije samo naučiti nekoga kako miksati, već pomoći pojedincu da pronađe vlastiti muzički identitet, karakter i kreira svoju priču.

Dobar DJ se ne proizvodi na traci. Škola daje bazu, alat, preciznost i potrebno razumijevanje čitavog puta evolucije elektroničke muzike, ali edukacija prvenstveno služi kao putokaz koji studentu pomaže da izgradi vlastiti put i od običnog izvođača postane, po mogućnosti, jedinstveni umjetnik.

Danas su znanje i alati dostupniji nego ikad. Početnik može u nekoliko minuta pronaći tutorial, skinuti DAW, učiti miksanje preko YouTubea ili koristiti AI za generiranje glazbenih ideja. Što onda kvalitetna akademija poput iMTM-a može ponuditi, a što internet i umjetna inteligencija ne mogu?

Kreativni proces je put koji se prolazi da bi se jedno muzičko djelo osmislilo, oblikovalo, finaliziralo i na kraju plasiralo u svijet. Internet je nešto posebno i gotovo nezamjenjivo. AI nam danas može ponuditi dio informacija, određene alate i pomoć u različitim fazama rada, ali ne može zamijeniti mentora, strukturu, kvalitetan feedback, iskustvo i radno okruženje koje pruža ozbiljna edukacija.

Kvalitetna akademija ne uči samo „kako nešto napraviti“, nego prije svega kako slušati, kako razmišljati, kako donositi kreativne odluke i, što je najvažnije, kako razviti vlastiti muzički potpis. Ako iznesem svoj stav, ali i stav naše akademije generalno, smatram da postoji velika razlika između kreiranja muzike uz pomoć AI-ja i tzv. organskog, ljudskom rukom stvorenog muzičkog djela.

AI svakako treba koristiti. Može biti koristan alat, svojevrsna inspiracija ili pomoć u određenim segmentima produkcije. Međutim, smatram da ga nikako ne treba posmatrati kao 100% završenu priču, odnosno kao zamjenu za kompletan kreativni i produkcijski proces.

Tehnologija se razvija i nikoga ne pita da li smo spremni na to ili da li nam se određeni pravac razvoja sviđa. Svi koji se ozbiljno bave muzikom to razumiju. Ono što će se, po mom mišljenju, prirodno dogoditi, jest da će oni koji imaju manje znanja i iskustva u produkciji, manje kreativnosti ili jednostavno ne žele uložiti vrijeme u učenje, mnogo brže posegnuti za full AI produkcijom.

Upamtite, stvaranje muzike je kreativni proces

Isto će učiniti i ljudi koji se nikada ozbiljno nisu bavili muzikom, ali žele popularnost, prisustvo na platformama ili su čuli da se na muzici može zaraditi. Njima AI može omogućiti da praktično ni iz čega vrlo brzo dođu do “gotove” pjesme. S druge strane, oni koji zaista žele naučiti sve o muzičkoj produkciji, postati kvalitetni producenti i razumjeti kompletan proces rada, uključujući standarde i način funkcioniranja svjetskog muzičkog tržišta, AI će koristiti prvenstveno kao alat, a ne kao zamjenu za vlastito znanje i kreativnost.

Upamtite, stvaranje muzike je kreativni proces. On traje, ima svoje faze, elemente, odluke, greške, pokušaje i razvoj. U njega unosite svoje iskustvo, emociju, karakter, dušu i ljubav prema muzici. Upravo to je ono što na kraju daje identitet jednom muzičkom djelu.

AI produkcija je, zapravo, nešto potpuno drugačije. Putem običnih prompt naredbi razgovarate sa AI sistemom koji na kraju generira muzički rezultat. Pri tome se otvara čitav niz pitanja vezanih za porijeklo korištenih materijala, autorska i izvođačka prava, vokale, treniranje modela i samu kontrolu nad konačnim rezultatom.

Činjenica da određene platforme, nakon što platite mjesečnu naknadu, tvrde da imate licencu za pjesmu koju ste generirali ne znači automatski da je čitava pravna i autorska situacija time riješena. Borba i rasprava o ovim pitanjima već se odvijaju na svim stranama, a paralelno se radi na različitim mogućnostima reguliranja i pravnog definiranja ovakvih sadržaja.

Također, mnoge distribucijske agencije već odbijaju 100% generirane pjesme, dok ih neke druge prihvaćaju pod određenim uslovima ili propuštaju određeni broj takvih izdanja. Online platforme kao što su Beatport, Traxsource, Spotify i druge, osim što označavaju određene pjesme kao AI-generated, po mom mišljenju trebale bi zauzeti još jasniji i društveno odgovorniji stav.

Ako već postoji potreba da se AI muzika označava, zašto ne napraviti i posebnu kategoriju ili sekciju, odnosno AI Generated Music, u kojoj bi takva muzika bila jasno odvojena od muzike koju su u potpunosti kreirali ljudi? Dalje, postavlja se i pitanje različitog vrednovanja takvog sadržaja.

AI neće nestati

Ako se ljudski rad, kreativnost, vrijeme, znanje i iskustvo vrednuju na jedan način, sasvim je legitimno postaviti pitanje treba li potpuno AI-generirani sadržaj imati identičan status i vrijednost kao muzika nastala kroz klasičan ljudski kreativni i produkcijski proces. Trenutno se AI muzika sve više miješa sa ostalom muzikom, pa se može naći čak i u uredničkim listama i preporukama. To dodatno otvara pitanje transparentnosti prema publici, producentima, autorima i izvođačima.

Na kraju, ostaje za vidjeti šta će nam skora budućnost donijeti. Jedno je sigurno. AI neće nestati. Pitanje više nije hoće li biti dio muzičke industrije, nego na koji način ćemo ga koristiti, kako ćemo regulirati njegovu upotrebu i gdje ćemo povući granicu između alata koji pomaže čovjeku i tehnologije koja preuzima kompletan kreativni proces.

U produkciji danas više nije dovoljno samo znati napraviti pjesmu. Potrebno je razumjeti miks i mastering, video, društvene mreže, digitalne platforme, autorska prava, promociju i glazbeni biznis. Koliko se promijenio profil modernog glazbenika i je li današnji producent zapravo postao svojevrsni ‘univerzalni kreativac’?

Da, silom prilika, nametanjem mašinerije komercijalizma, velike zarade i načinom života, današnji muzičar jednostavno mora biti sve, ili barem znati što više toga. Razmišljanja o algoritmima, promociji, prisutnosti na digitalnim platformama, razumijevanju medija i novih društvenih pravila, pogotovo mladi producenti, moraju proći kao dio tog puta da bi bili primijećeni, valorizirani i traženi.

Nakon što dostignu potreban nivo, velike agencije preuzimaju svoju ulogu i veliki dio svega navedenog preuzimaju one. Ipak, i dalje muzičar mora biti up-to-date sa svim aktualnim zbivanjima i biti otvoren za nove prilagodbe i buduće potrebe.

iMTM se ne zaustavlja samo na DJ-ingu i produkciji, nego povezuje glazbu s multimedijom, RTV produkcijom, online platformama i tehnologijom. Je li upravo povezivanje različitih kreativnih područja ono što vidite kao budućnost obrazovanja i gdje se u toj priči nalazi elektronička glazba?

Jednostavno rečeno, iMTM Akademija proizvodi „univerzalne muzičke vojnike“ koji nakon završene naobrazbe stiču znanja i vještine iz svih pobrojanih područja, ali i mnogo više od toga. Zapravo, širimo mogućnosti i poboljšavamo perspektivu mladim polaznicima koji će se u budućnosti naći na tržištu rada.

Ako već ne uspiju pronaći zaposlenje u području za koju su završili fakultet, imat će mogućnost da se zaposle u drugim srodnim područjima, jer će u odnosu na ostale imati veliku prednost – bit će gotovo gotov proizvod, već formirani i osposobljeni za samostalan rad. Znat će obavljati više poslova za koje je nekada bilo potrebno angažirati više ljudi. Bit će u tijeku sa svjetskim tržištem, suvremenim procesima rada i tehnologijom.

Na primjer, imate osobu koja je završila određeni fakultet, recimo muzičku, scensku ili akademiju likovnih umjetnosti. Kakva je perspektiva tih mladih ljudi? Konkretno, u Sarajevu se instrumentalisti mogu zaposliti na svega dvije adrese: u Sarajevskoj filharmoniji ili Muzičkoj produkciji BHRT-a.

Sva radna mjesta uglavnom su popunjena, a tek kada netko ode u penziju otvara se mogućnost za popunu radnog mjesta. To se, međutim, događa rijetko, posebno ako uzmemo u obzir koliko instrumentalista, pjevača ili glumaca svake godine „izađe“ na tržište rada. U drugim navedenim branšama situacija je slična, mala bara, puno krokodila.

Kada radite ono što volite i od toga možete dobro živjeti, tada ste zaista uspjeli

Šta onda postaje prva alternativa? Instrumentalisti, u potrazi za poslom, počinju svirati u raznim bendovima, cover grupama, kafanama i na sličnim mjestima. Njihov kreativni izraz se mijenja, kao i put kojim su nekada krenuli. Neki se uspiju snaći i prilagoditi, ali veliki broj njih ostaje u stanju nezadovoljstva, suočen s nedostatkom prilika i nemogućnošću pronalaska posla. Zamrze svoj život, a i njihovi roditelji žale za putem koji su odabrali.

To se dalje reflektira na nove generacije, iznova i iznova. Broj upisanih studenata smanjuje se na svim akademijama. Roditelji su „na mukama“ jer, s jedne strane, žele ispuniti želju svom djetetu i podržati ga da slijedi svoje snove, a s druge strane, pokušavaju ga odgovoriti od tog puta jer dobro znaju kakve ga perspektive i kakva budućnost mogu čekati nakon završetka studija. Nažalost, to je realnost. Na fakultetima ih ne pripremaju dovoljno za surovu budućnost i stvarno stanje na tržištu rada. Ovo su samo primjeri kojih ima na raznim stranama.

iMTM Akademija upravo nastoji popraviti ono što se može popraviti. Širimo mogućnosti za svakog pojedinca, povećavamo njegove šanse za buduće zaposlenje i činimo ga poželjnim i efikasnim na tržištu rada. Pružamo mu znanja i vještine potrebne da samostalno izgradi vlastiti posao, udruži se s drugima, formira kolektive i ostvari svoj san, nastavljajući raditi ono što voli. Jer kada radite ono što volite i od toga možete dobro živjeti, tada ste zaista uspjeli.

Nakon gotovo 30 godina vašeg osobnog rada na sceni i oko 15 godina iMTM-a, što biste danas poručili mladom DJ-u ili producentu koji upravo počinje? Što je važnije od same tehnike i postoji li nešto što ste vi morali naučiti kroz godine, a voljeli biste da ste to znali na početku?

Naučio sam da smo sami sebi najveći protivnici i da se najviše borimo upravo sami sa sobom. Kada shvatimo o čemu se zapravo radi, tada smo spremni za pravi posao i životne izazove. Magična formula za uspjeh ne postoji. Znanje i iskustvo su broj jedan. Nikada ne treba odustati. Čak i kada neki projekat propadne, iz tog pada treba nešto naučiti, ustati i vratiti se u igru još jači.

Neophodno je ostati uporan, strpljiv i otvoren za nove stvari, imati široke vidike kada su u pitanju muzika i muzički biznis te, prije svega, vjerovati u sebe. Važno je ostati dosljedan sebi i vlastitom kreativnom izrazu, samostalno kreirati muziku, ali istovremeno u poslovnom svijetu razmišljati široko, kao pravi biznismen.

Pronađite vlastiti put, okružite se pozitivnim ljudima, stvarajte dobru energiju i naučite je zadržati tokom cijelog procesa rada. Jer uspjeh nije samo u onome što stvarate već i u tome kako razmišljate, s kim radite i koliko ste spremni učiti, rasti i ići dalje, čak i kada stvari ne idu onako kako ste zamislili.

View this post on Instagram

A post shared by iMTM Sarajevo (@imtmsarajevo)