Jean-Marie Kone: “Hrvatska je moja druga domovina, ovdje sam doživio čarobnih 30 godina”

Jean-Marie Kone jedno je od imena koje je ostavilo dubok trag u povijesti hrvatske elektroničke scene. Njegova priča s Hrvatskom započela je sredinom 90-ih, u godinama kada se scena tek gradila, a kroz tri desetljeća nastupa postala je puno više od profesionalne suradnje – prerasla je u odnos koji opisuje kao ljubav i prijateljstvo.

Od prvog nastupa u Zagrebu 1996. godine, preko kultnih partyja na obali, otoka, Varaždina i klubova koji su obilježili jednu eru, Jean-Marie Kone svjedočio je razvoju domaće scene i generacijama plesača koji su ga iznova vraćali u Hrvatsku.

Povodom 30 godina nastupa u Hrvatskoj razgovarali smo s francuskim DJ-em i producentom o prvim susretima s domaćom publikom, nezaboravnim trenucima iza DJ pulta, promjenama koje je scena prošla te posebnim projektima kojima obilježava ovu veliku obljetnicu.

Ove godine obilježavaš 30 godina nastupa u Hrvatskoj. Kada se osvrneš na početak te priče, što ti prvo pada na pamet iz tog razdoblja?

Prije nego što odgovorim na pitanja, želio bih reći jedno veliko HVALA svim ljubiteljima elektroničke glazbe u Hrvatskoj, plesačima, promotorima, DJ-evima i svim ljudima koji me prate već 30 godina. Nisam propustio niti jednu godinu nastupati u Hrvatskoj, čak ni tijekom pandemijske 2020. godine kada sam ponovno došao svirati. Hvala vam svima od srca.

Prvo što mi pada na pamet je publika. Imao sam sjajnu publiku u Španjolskoj, Belgiji ili Njemačkoj, ali Hrvatska je bila nešto potpuno novo. Nešto drugačije osjećalo se u zraku – poslijeratno razdoblje, ludilo generacije koja je željela zaboraviti rat i jednostavno uživati u životu i glazbi.

Ljudi su tada bili potpuno predani glazbi, plesu, vikanju… Ludilo. 😊 Bilo je to nešto jedinstveno u Europi tog vremena.

Imam toliko prekrasnih priča s ljudima iz Hrvatske da bi mi trebali sati da ispričam sve te čarobne trenutke koje sam ovdje doživio. Čak i kada bih sam šetao ulicama gradova u kojima sam nastupao, ljudi su prema meni bili nevjerojatno ljubazni. Hrvatska je tada bila nešto posebno.

Tvoj prvi dolazak u Hrvatsku dogodio se sredinom 90-ih, u postratnom periodu. Kako si tada doživio zemlju, publiku i scenu koja se tek stvarala?

Moram priznati da sam, kada sam u lipnju 1996. godine stigao u zagrebačku zračnu luku, kroz prozor aviona vidio helikoptere i borbene avione. Bilo mi je pomalo čudno dolaziti iz Pariza na rave party. Ali kada sam stigao na lokaciju, razgovarao s promotorima i osjetio atmosferu tog mjesta, osjećao sam se dobro i bio sam spreman napraviti pravi party. A kada je party počeo, vidio sam publiku s nevjerojatnom energijom. Ljude oko sebe i njihovu reakciju na glazbu. Tada sam shvatio da sam upravo stigao na posebno mjesto, u posebno vrijeme njihove povijesti. Bio sam u Hrvatskoj nakon rata. Publika je tijekom mog seta bila potpuno luda. Osjećao sam da stvarno slušaju moju glazbu, da su potpuno unutra, s dozom pozitivnog ludila. U to vrijeme nije bilo dress codea, nije bilo mode – samo princip “dođi kakav jesi”. Mogao sam pustiti bilo koju pjesmu ili stil glazbe i ljudi bi me pratili. Bilo je nevjerojatno za moj prvi nastup ovdje. Na kraju seta nekoliko ljudi me zamolilo za autogram. To se nikada prije u životu nije dogodilo. Već tada sam znao da se s Hrvatskom počinje stvarati nešto posebno.

Kako je uopće došlo do prvog kontakta i tvojih prvih nastupa u Hrvatskoj? Što te povezalo s lokalnim promotorima i publikom?

Prvi promotor koji mi je dao priliku bio je Damir Čučulić iz zagrebačkog Future Shocka. Tada se održavao trodnevni Rave Music festival, a ja sam bio dio velikog lineupa. Budući da mi je to bio prvi nastup u Hrvatskoj, dobio sam raniji termin, oko 21 sat, što je bilo dosta rano za moj stil glazbe. Ipak, te sam večeri svirao čak dva puta jer se Marusha, tada vrlo poznata njemačka DJ-ica, nije pojavila na svom nastupu. Damir je bio dovoljno ljubazan i predložio mi da preuzmem njezin termin oko 2 sata ujutro. U tom trenutku klub je bio potpuno ispunjen i tada sam prvi put stvarno otkrio hrvatsku publiku – vidio sam koliko energije ljudi imaju na plesnom podiju. Bio sam oduševljen.

Nakon Ravea održavao se after party na kojem nisam bio predviđen za nastup, ali drugi francuski DJ koji je trebao svirati bio je preumoran i ostao je u hotelu. Rekao sam mu: “U redu, ja ću svirati umjesto tebe.” Tako sam odradio njegov set. To je bio drugi put iste noći da mi je netko dao priliku da se izrazim, i to na mom prvom dolasku u jednu novu zemlju. Tada sam prvi put osjetio da se ovdje događa nešto posebno, gotovo magično.

Mislim da sam upravo na tom afteru odsvirao jedan od najboljih setova u životu. Ljudi me nisu poznavali i bili su iznenađeni što vide mene, a ne mog prijatelja DJ-a. Od tog dana počeli su me pozivati na nastupe. Jedan od njih bio je Pero Full House, a s njim je došlo razdoblje nastupa po dalmatinskoj obali. Vodio me na brojne lokacije i nezaboravne partyje – od Evolution Funka na plaži Žnjan u Splitu s Jeffom Millsom i Mr. C-jem, preko kluba Faces na Braču, Moondancea u Trogiru, Aurore u Primoštenu, Hacienda Vodice, Dubrovnika, Bačvice Festivala, pulske tvrđave Fort Bourguignon pa sve do brojnih drugih gradova i otoka.

To vrijeme na obali bilo je čarobno. Partyji nakon aftera, glazba posvuda i ljudi koji su dolazili isključivo zbog ljubavi prema glazbi. Nakon toga došlo je vrijeme mog voljenog Varaždina i Extravaganza partyja u Clubu EX s Acom i Borom. To je za mene bilo najbolje razdoblje u Hrvatskoj, od 1996. pa sve do 2002. ili 2003. godine.

U početku sam nastupao sam, ali nakon nekog vremena doveo sam svog prijatelja, bubnjara Manua Lokoléa, i tada je u Clubu EX postalo još luđe. Zaista, jako volim Varaždin. Imam posebnu povezanost s ljudima tamo. To je grad u kojem sam najviše nastupao tijekom ovih 30 godina. Mogu samo reći da sam bio blagoslovljen što sam se povezao sa svim tim ljudima koji su, poput mene, bili potpuno ludi za techno glazbom.

Naravno, zvali su me i brojni drugi promotori iz drugih gradova. Neki od njih danas više nisu aktivni, ali želim im svima zahvaliti.

Što te sve ove godine ponovno vraćalo u Hrvatsku? Je li riječ o publici, energiji, lokacijama ili nečemu potpuno drugom?

Rakija me vraćala u Hrvatsku. 😊 Ne, šalim se.

Prije svega, zahvalan sam promotorima koji su mi svih ovih godina davali povjerenje – i onima starijima, koji su bili tu na početku, kao i novim generacijama promotora. A opet, publika. Često sam govorio da je hrvatska publika tada bila jedna od najboljih, možda čak i najbolja publika na svijetu. Energija je ovdje uvijek drugačija. Ovisi sviraš li ljeti ili zimi, na obali, otoku ili u unutrašnjosti, ali svaki put postoji nešto posebno, ponekad čak i magično.

Tu su i lokacije. Imao sam sreću nastupati na prekrasnim mjestima poput Brača, Hvara, Lopuda, na brodskim partyjima oko Kornata, u Veloj Luci, na Čiovu… Hrvatska obala je predivna. Svugdje sam imao sjajne trenutke. Ali moram spomenuti i ljude, ne samo one koji dolaze na partyje, već i obične ljude koje sam susretao na ulici, u restoranima ili dok sam sam šetao gradovima. Ovdje se osjećam ugodno i sretno, teško mi je to objasniti. Jedna stvar koju posebno volim napraviti ovdje je nakon jutarnjeg završetka partyja otići po burek i jogurt prije nego što odem spavati. Kao DJ imao sam priliku doživjeti mnogo više od samo dobrih partyja i zabave. Tijekom 30 godina stekao sam prava prijateljstva u Hrvatskoj i neprocjenjiv je osjećaj kada znaš da ne dolaziš samo kao DJ, već i kao prijatelj.

Nekoliko primjera pokazuje koliko je ta povezanost duboka.

Imao sam priliku biti pozvan kod svog prijatelja Danijela i njegove obitelji na uskrsni ručak nakon mise sa svećenikom.

Imao sam priliku kod svog prijatelja DJ Torresa jesti juhu koju je skuhala njegova majka.

Bio sam pozvan na neka vjenčanja, gdje sam pio rakiju i pjevao hrvatske pjesme zajedno s cijelom obitelji.

Dobio sam i kumče u Varaždinu…

Sve su to stvari koje su mi jako važne jer nešto takvo nikada nisam doživio u drugoj zemlji. To postoji samo u Hrvatskoj. Zato kažem da je ovo 30 godina ljubavi s Hrvatskom. To nikada neću zaboraviti.

Nekoliko puta su se moji prijatelji zabavljali tako da su me pokušavali napiti rakijom više nego što mogu podnijeti, ali uvijek u najboljoj atmosferi. Volim biti povezan s ljudskom stranom odnosa, ne samo kao DJ, i ponekad sam se osjećao kao dio njihovih obitelji. To je nevjerojatan osjećaj. Zaista sam blagoslovljen.

Često se govori da si neke od svojih najboljih setova odsvirao upravo u Hrvatskoj. Postoji li neka posebna večer ili party koji ti se posebno urezao u sjećanje tijekom svih ovih godina?

Da, odsvirao sam neke od svojih najboljih setova upravo ovdje. Mislim da je razlog tome što sam uvijek želio publici vratiti ljubav i energiju koju sam dobivao od njih. Svaki put kada bih dolazio u Hrvatsku želio sam dati svoj maksimum. Za mene je bilo posebno zadovoljstvo izaći za pult i pružiti najbolju moguću izvedbu hrvatskoj publici jer sam od nje dobivao toliko pozitivne energije. Moj način da kažem hvala bio je kroz glazbu – ponuditi ljudima najbolji mogući set.

Tijekom 30 godina bilo je mnogo posebnih večeri, ali izdvojio bih neke od najnevjerojatnijih.

Neke od najboljih bile su u Varaždinu, u Clubu EX, na Extravaganza partyjima. Publika je tamo uvijek bila posebna, ludilo se osjećalo u zraku, klub je uvijek bio pun, a kada bih svirao zajedno sa svojim prijateljem Manuom Lokoléom na bubnjevima, to je bilo zaista čarobno. Reakcija publike na našu glazbu bila je nevjerojatna.

Sjećam se i Špice pokraj Varaždina, jedne posebne večeri koja je bila nevjerojatna. Od tog dana ljudi su taj party nazvali “Black Magic” u Varaždinu. Dogodila se zanimljiva situacija – zbog moje pogreške u rasporedu termina morali su pomaknuti događaj na petak umjesto subote. Na kraju je to ispalo kao najbolja moguća stvar jer je u subotu Varaždin pogodila jaka kiša i party bi vjerojatno bio katastrofa. Još jedna magična hrvatska priča.

Tu je i Evolution Funk u Splitu s Jeffom Millsom, kao i party u klubu F1 u Trogiru gdje je Carl Cox nastupao odmah nakon mene. Ta noć bila je eksplozivna.

Boomba Party na Kapeli bio je nešto potpuno posebno. Moj prijatelj Boco i cijela ekipa napravili su nevjerojatnu atmosferu, a vlasnik partyja završio je plešući na krovu kluba dva ili tri sata. Bilo je potpuno ludo.

Sjećam se i Orebíća krajem 90-ih, partyja na plaži pred oko 1200 ljudi. Mislim da se nešto takvo više nikada nije ponovilo. Tu je i Lopud krajem 90-ih, gdje je na plaži bilo više od 1500 ljudi. Više od deset godina kasnije vratio sam se na istu plažu ponovno svirati i to je bilo nešto posebno. To je magija.

I za kraj, prošlog ljeta otkrio sam nešto potpuno novo – Komin na Neretvi i Kite Surf klub. Imao sam prekrasno iskustvo s cijelom ekipom, nešto zaista jedinstveno. Ljudi su bili nevjerojatni, mjesto posebno i odlučili smo upravo tamo proslaviti 30 godina moje povezanosti s Hrvatskom.

Zanimljiva priča je da je otac promotora Marka dolazio na moje partyje prije 20 godina u Opuzenu, a sada ja sviram za njegovog sina, gotovo na istom području. Nevjerojatna priča.

Svjedočio si razvoju hrvatske elektroničke scene tijekom tri desetljeća. Kako bi opisao transformaciju scene od tada do danas?

Kao što si rekao, tri desetljeća su jako dugo razdoblje i normalno je da su se stvari promijenile. Moram reći da je hrvatska elektronička scena imala dobar razvoj. Danas postoje kvalitetne etikete, producenti i DJ-i, a neki od njih zaista imaju velik respekt na međunarodnoj sceni.

Upravo zato sam 2018. godine predložio da Hrvatska bude službena zemlja partner na Techno Paradeu u Parizu. DJ-i, producenti, promotori i novinari došli su u Pariz kako bi kroz konferencije predstavili hrvatsku scenu, a posljednjeg dana imali smo sjajan party u Concreteu. Imam veliko poštovanje prema hrvatskoj sceni.

Sredina i kraj 90-ih bili su nevjerojatni. Mogao si imati Carla Coxa u Trogiru, Jeffa Millsa u Splitu, međunarodne zvijezde poput Derricka Maya ili Laurenta Garniera u manjim i srednjim gradovima. Ljudi su tada bili jako otvoreni, nakon završetka rata svi su samo željeli partijati, plesati uz dobru glazbu i upoznavati nove DJ-e i glazbene stilove iz cijelog svijeta.

Danas je novo razdoblje. Veliki festivali s dugim lineupovima od tri, četiri ili pet dana tijekom ljeta postali su trend posljednjih 15 godina u Europi. Kao i u svakom poslu, novac ima veliku ulogu. Danas postoje veliki show elementi iza DJ-a – vatrometi, plesači, video produkcija i slično. Za mene je toga ponekad malo previše. Često kažem: kada je glazba dobra, zatvoriš oči i ne trebaju ti svi ti dodatni elementi koji te odvlače od same glazbe.

Ja sam ipak klupski DJ. Više volim manje prostore s 600 ili 700 ljudi koji stvarno plešu i vole glazbu nego nastup pred 15 tisuća ljudi na festivalu od 90 minuta. Ne znam koliko se festivala danas održava u Hrvatskoj, ali ima ih mnogo i s različitim vrstama glazbe. To je drugačije vrijeme, nova generacija to voli i to je dobro za državu i industriju.

Ali postavlja se pitanje koliko tih festivala stvarno organiziraju hrvatski promotori. Ne toliko puno. Većinu vode promotori iz Velike Britanije ili Njemačke i žao mi je što je danas hrvatskom promotoru jako teško napraviti nešto veliko u vlastitoj zemlji. Ne želim kritizirati ono što se događa danas – to je jednostavno evolucija pokreta, drugačije vrijeme i drugačiji ljudi.

Nakon 30 godina praćenja razvoja scene, promjena i transformacija, ponekad i onih koje nisu išle u najboljem smjeru, mogu samo reći da sam sretan što sam bio dio samih početaka hrvatske scene. To je bilo jedinstveno, magično, ludo, nevjerojatno i prekrasno vrijeme za biti DJ u Hrvatskoj. A šlag na torti je činjenica da tada nije bilo mobitela. Ljudi su bili fokusirani samo na glazbu. To je za DJ-a neprocjenjivo. Danas ljudi snimaju videe mobitelima koje vjerojatno nikada više neće pogledati.

Kao što kažu – ja sam old school DJ i ponosan sam na to.

Koji gradovi ili lokacije u Hrvatskoj su ostavili najveći trag na tebe i zašto?

Mnogo gradova ostavilo je snažan trag na mene. Već sam pričao o tome, ali partyji u Varaždinu, u Clubu EX, bili su izvan vremena.

Varaždin ima posebno mjesto u mom srcu. Grad je prekrasan, ljudi su odlični, ali osjeti se i ona posebna doza ludila koju ima taj dio Hrvatske. Volim ga jer je Varaždin miran grad, ali kada dođe vrijeme za party – ljudi potpuno polude.

A moje kumče je iz Varaždina, tako da taj grad za mene ima još jednu posebnu emociju.

Nakon toga dolazi Split, s odličnim klubovima, zatim Zagreb, naravno. Orebíć mi je ostao u posebnom sjećanju jer je prvi dolazak tamo bio potpuno izvan vremena. Dubrovnik i klub Lazareti bili su zaista nevjerojatni. Tu su još Šibenik, Osijek, Vodice… Imao sam sjajne trenutke u gotovo svim tim gradovima.

Sjećam se i jednog malog partyja u baru uz bazen u Ludbregu. Moj prijatelj DJ Torres pitao me želim li svirati u tom malom gradu gdje prije mene nijedan međunarodni DJ nije nastupao.

Rekao sam: “Zašto ne?”

I stvarno, bilo je nevjerojatno. Ljudi su završili plešući po stolovima uz bazen. To su trenuci koje nikada ne zaboravljaš.

Kako bi opisao odnos između hrvatske publike i tvoje glazbe danas u usporedbi s vremenom kada si prvi put počeo nastupati ovdje?

Moj odnos s hrvatskom publikom danas je drugačiji nego prije 20 ili 25 godina, naravno, zbog razlike među generacijama. Ali kada pogledam cijelu sliku, nije toliko drugačiji.

I dalje osjećam tu posebnu energiju. Ona je još uvijek prisutna svaki put kada ovdje sviram.

Današnje generacije možda me ne poznaju, ali možda su čuli za mene preko prijatelja ili čak svojih roditelja. Dolaze poslušati moj set i povežu se s mojom glazbom.

Glazba ima tu moć – okuplja ljude bez obzira na generacije.

Danas sviram za dvije generacije plesača i na to sam jako ponosan. Naravno, nije isto kao prije 30 godina, ali i dalje osjećam povezanost s ljudima kroz svoju glazbu.

I dalje njegujem svoje afričke korijene i koristim isti afrički utjecaj u glazbi kao na početku karijere. Pokušavam ostati autentičan, iskren prema ljudima i prema vlastitoj glazbi.

Uskoro ćeš proslaviti 30 godina nastupanja u Hrvatskoj. Što si pripremio za obilježavanje ove velike obljetnice i što ona osobno predstavlja za tebe?

Naravno da sam želio proslaviti 30 godina, ali na jednostavan način – malo, intimno i ispunjeno ljubavlju.

Nisam želio raditi veliku turneju kako bih se promovirao svugdje. Volim klupsku atmosferu i zato sam odlučio proslavu održati 24. srpnja u Kominu na Neretvi, u prekrasnom Kite Surf baru.

Tamo sam prvi put svirao prošlog ljeta i bio je to nevjerojatan party. Zajedno s ekipom odlučili smo da je upravo to pravo mjesto za ovu posebnu proslavu. Bit će to poseban cijeli vikend, nemojte ga propustiti. Bit će nešto posebno. Planirali smo nešto napraviti i u Varaždinu jer sam tamo također želio obilježiti ovu obljetnicu, ali trenutno nema dovoljno klubova koji bi odgovarali takvom događaju. Vidjet ćemo hoće li se nešto dogoditi kasnije.

Ako netko iz Varaždina ovo čita i zna prostor gdje bismo mogli proslaviti mojih 30 godina tamo, slobodno mi se javi. Na listi je i Split u kolovozu.

Ova proslava za mene je dar od Boga. Predstavlja dugu i čvrstu vezu s državom koju volim, državom u kojoj sam toliko puta svirao i od čijih sam ljudi tijekom 30 godina dobio toliko ljubavi. To je pravo bogatstvo.

Prije ovog intervjua spomenuo si da radiš na remix paketu svog EP-ja s Petrom Dundovom iz 1999. godine. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Da, to je još jedna velika prilika koju sam imao u Hrvatskoj. Petra Dundova upoznao sam krajem 90-ih. Postali smo prijatelji i odlučili napraviti EP pod nazivom “2 Knights – From Paris 2 Zagreb”. Proveli smo nekoliko dana u njegovom studiju u Zagrebu. Cilj nam je bio napraviti tri trake koje će spojiti afričke elemente s potpisom najboljeg hrvatskog techno dvojca tog vremena – Brother Yardsa. EP je izašao na mojoj etiketi “Sound Fiction Productions”, i to isključivo na vinilu. Posljednjih 25 godina nikada ga nisam želio objaviti u digitalnom formatu. Ali mislim da je sada pravi trenutak. Ponovno ćemo ga izdati s originalnim verzijama, uz nekoliko remikseva francuskih i hrvatskih izvođača. Mislim da je najbolji trenutak za to upravo proslava 30 godina. Pratite informacije za datum izlaska.

Najavio si i novu suradnju s hrvatskim izvođačem u sklopu ovog obljetničkog projekta. Kako je došlo do te suradnje i što nam možeš reći o smjeru pjesme?

Da, još nešto se kuha. Napravili smo pjesmu s mojim prijateljem Gregom Di Manom i jednom hrvatskom pjevačicom. Ova pjesma napravljena je kako bi povezala dvije generacije ljubitelja elektroničke glazbe. To nije klasična DJ traka – to je pjesma. Željeli smo napraviti nešto drugačije, posebno. Ali zasad neka ostane iznenađenje. Više ćemo pričati o tome uskoro.

Za kraj, gdje i kada publika može ponovno vidjeti tvoj nastup u Hrvatskoj tijekom ove obljetničke godine?

Glavna proslava bit će 24. srpnja u Kite Surf baru u Kominu na Neretvi.

Pripremili smo nešto posebno i nemojte to propustiti. Na kraju želim zahvaliti tebi, Toni, na pitanjima, ali i posebno Goranu Tomaseviću. Poznajemo se više od 25 godina i bio je tu od samog početka, gledao me kako sviram još u prvim danima.

Znam koliko voli ovu scenu i koliko je napravio za elektroničku scenu kroz Klubsku Scenu. Gorane, veliko hvala i veliko poštovanje. I hvala hrvatskim ljudima što ste me prihvatili od prvog dana. Uvijek ćete biti u mom srcu. Volim sve vas.