Julien Duval: „Fotografije su stvorene da budu viđene“

Fotografija klupskog ili festivalskog događaja može biti tehnički besprijekorna, ali tek kada uspije prenijeti energiju, emociju i atmosferu trenutka postaje više od obične dokumentacije. Upravo će takav pristup biti važan Julienu Duvalu, francuskom fotografu koji od 2010. godine živi u Hrvatskoj i iza sebe ima dugogodišnje iskustvo na međunarodnoj festivalskoj sceni.

Duval je fotografirao brojna velika događanja elektroničke glazbe, među kojima su Tomorrowland, Ultra Music Festival, Untold, Parookaville, World Club Dome, Defected events, MDLbeast, S20 i Siam Songkran, a njegov rad temelji se na energiji, emociji i autentičnosti. Ove godine pridružuje se stručnom žiriju kategorije „Fotograf godine u Hrvatskoj“ na nagradi Ambasador.

Kao fotografu, najvažnije mu je uhvatiti osjećaj da je autor bio na pravom mjestu u pravo vrijeme, ali pritom ističe i važnost kompozicije, svjetla, boja i autorskog pogleda. Tehnička perfekcija za njega nije uvijek presudna. Snažan trenutak može nadjačati nesavršenost ako ona proizlazi iz svjesne kreativne odluke.

U razgovoru za Klubsku Scenu, Duval govori o tome što fotografiji daje autorsku vrijednost, kako odabrati pet radova za prijavu na Ambasador, zašto nije nužno pokazati što veću širinu te što bi poručio fotografima koji još uvijek nisu sigurni je li njihov rad dovoljno dobar da ga pokažu publici i struci.

Svi zainteresirani fotografi svoje autorske radove za nagradu Ambasador 2026. mogu prijaviti ovdje i to do 5. listopada.

Ove godine sudjeluješ kao član stručnog žirija kategorije „Fotograf godine u Hrvatskoj“ na Ambasadoru. Kada pred sobom imaš fotografiju s klupskog ili festivalskog događaja, što prvo tražiš – tehničku izvedbu, trenutak, emociju, kompoziciju ili nešto što je teško opisati riječima?

Kada gledam fotografiju s klupskog ili festivalskog događaja, prvo tražim onaj osjećaj da je fotograf bio na pravom mjestu u pravo vrijeme. Fotografiju koja prenosi energiju trenutka, emociju i autentičnost, i koja gledatelju daje osjećaj kao da je i sam bio tamo.

S tehničke strane, posebno obraćam pažnju na snažnu kompoziciju i dobro uravnoteženu fotografiju, kako u pogledu svjetla i boja, tako i samog kadra. Za mene je najvažnije da fotografija ima svoju priču i da uspijeva prenijeti atmosferu događaja, a ne samo dokumentirati ono što se dogodilo.

Kategorija traži fotografiju koja prenosi atmosferu, energiju i duh scene. Što po tebi čini razliku između korektno snimljene event fotografije i fotografije koja ima stvarnu autorsku vrijednost?

Mislim da se prava autorska vrijednost krije u tome da kao fotograf uspiješ stvoriti vlastiti vizualni svijet. Nije dovoljno samo korektno zabilježiti događaj i ono što se događa ispred objektiva, već je važno razviti prepoznatljiv stil kroz kadriranje, kompoziciju, način obrade i vlastiti pogled na scenu.

Kada fotografija nosi osobni pečat autora i kada kroz nju možeš prepoznati njegov način viđenja svijeta, tada ona postaje nešto više od obične event fotografije. Ona postaje autorski rad koji prenosi atmosferu i emociju na jedinstven način.

Fotografi na klubovima i festivalima rade u zahtjevnim uvjetima – malo svjetla, brzo kretanje, dim, laseri i snažna rasvjeta. Koliko tehnička perfekcija igra ulogu u ocjenjivanju i može li snažan trenutak nadjačati tehničku nesavršenost?

Smatram da tehnička perfekcija nije uvijek presudna. Snažan trenutak i emocija mogu nadjačati određene tehničke nesavršenosti, ali važno je prepoznati jesu li one rezultat svjesne autorske odluke.

Ako fotografija nije tehnički savršena, mora postojati određena logika i namjera iza toga, nešto što je vidljivo i što doprinosi samoj fotografiji. Važno mi je da nesavršenost doživljavam kao dio kreativnog izraza, a ne kao slučajnu tehničku pogrešku.

Na Ambasador se može prijaviti do pet fotografija. Kako bi savjetovao fotografu da odabere tih pet radova iz svoje arhive – pokazati širinu ili odabrati fotografije koje zajedno najbolje predstavljaju njegov autorski potpis?

Svakako bih savjetovao da odaberu svojih pet najboljih fotografija, ali da pritom razmišljaju i o tome kako one funkcioniraju zajedno. Svaka fotografija trebala bi biti snažna sama za sebe, ali bi svih pet zajedno trebale ispričati neku priču i predstavljati njihov autorski potpis.

Mislim da nije nužno pokazati što veću širinu, već je važnije pokazati vlastiti pogled na scenu, prepoznatljiv stil i sposobnost prenošenja različitih trenutaka, emocija i atmosfere. Na kraju, tih pet fotografija trebale bi ostaviti dojam kao jedna zaokružena cjelina.

Što bi poručio fotografima koji razmišljaju prijaviti se, ali možda misle da njihov rad nije dovoljno velik ili da nemaju dovoljno iskustva? Što bi ih trebalo potaknuti da ipak pošalju svojih pet fotografija?

Fotografije su stvorene da budu viđene. Čak i ako nemaš mnogo iskustva, u nekom trenutku moraš podijeliti svoj stil i viziju. Tako se razvijaš kao fotograf.