Skip to main content
  • 30.12.2016.

Xed: Nemam namjeru uskoro prestati, jer mi electro ne da.

Bio je kraj 80-ih i KSET-om se muvao jedan klinac. Nitko tada nije ni slutio da će glava zaljubljena u glazbu i ljude kroz tridesetak godina ponijeti kući prvu Ambasadorovu nagradu za najboljeg electro DJ-a.

 
Ali jest i ime mu je Xed, a njegov odabrani otrov od kraja 90-ih electro žanr. No priče su najbolje ispričane u prvome licu, posebice kako se bliži finalni rezime godine, pa prepuštamo riječ Xed-u samome da izloži svoje peripetije i obrate na ovim stranicama. Ugodno se smjesti i uživaj u jednoj priči o počecima, electru, Crobot Crewu, planovima poukama i svemu onome između.
 
1. Bok Xed, dobro nam došao na stranice Scene. Pa da ne duljimo s kurtoazijama krećemo odmah u glazbu. Kako je za tebe sve krenulo? Kako si završio kao dio KSET-a i što je taj klub značio Zagrebu u 80-ima?
 
Počeo sam s break danceom kad je bio na vrhuncu popularnosti i kao takav sam tragao za glazbom koja je dobra za taj umjetnički izričaj. Čuo sam da na radiju 101 postoji emisija "Electro funk premijera" koju je uređivao i vodio Slavin Balen. Od prvog slušanja, to je za mene bilo to. Do dana današnjeg, jednostavno uživam u tom electro beatu, koketiranju s tehnologijom, budućnošću, robotima, svemirom, u savršenom spoju Kraftwerka (moje najdraže grupe) i funka 70-ih. 

 
Za KSET sam čuo od prijatelja. Tamo je onda četvrtkom  išao program pod imenom "Funky club". Ubrzo sam se sprijateljio s ljudima koji su tamo dolazili i s članovima disco sekcije. Nedugo zatim primljen sam u tu sekciju i tamo sam ispekao zanat kao DJ. 1988. u KSET-u sam organizirao prvi hip hop party u Hrvatskoj. Bilo je nekih 30-ak ljudi. Čak se u jednom trenutku netko provozao biciklom po flooru. Kako nisam imao svoje ploče, posudio sam ih od Slavina Balena.
 
KSET je, pored još par klubova u Zagrebu, imao još onda kultni status, prije svega zbog svojeg raznolikog programa. Imao je čak glazbene slušaonice koje su išle u terminu od 10-14h. Ljudi su igrali šah, čitali novine, razgovarali, a mi smo s galerije gledali ekipe koji nogom drmaju na ritam muzike koju smo puštali. Dan danas taj klub igra veliku ulogu u mojem životu.

 

 
2. Kako je hip hop zamijenio electro? Je li se ovo odvijalo postepeno ili se samo odjednom pojavio rez, zaglavi li se i danas koja hip hop traka u setu?
 
U 80-ima je electro funk bio dio hip hop kulture. Tada je to išlo prirodno jedno s drugim. Krajem 80-ih su ta dva pravca otišla u svojim smjerovima. Electra je bilo u tragovima, a hip hop je do polovine 90-ih dosegao vrhunac, ako se mene pita. Krajem 90-ih sam sve manje puštao i slušao hip hop, a s druge strane electro je opet oživio u cijelom svijetu i zapravo se taj prijelaz dogodio u par godina. Ali ne ide hip hop skroz od mene. Znam svirati svakakve setove, kao ovaj na ZDF-u na funk flooru. Tako da sam odsvirao par hip hop stvari iz 80-ih.
 
3. Kako si upoznao N-tera i kako nastaje Crobot Crew? Koji party ti je posebno ostao u sjećanju i zašto baš taj?

 
N-tera sam upoznao u Cab Clubu gdje sam puštao hip hop i r'n'b u sklopu programa "Black Cab Wednesday". Tamo smo se skužili i krenula je suradnja. Prvo smo krenuli s organiziranjem partija, onda s produkcijom glazbe, a na kraju smo osnovali label Crobot Muzik. Krenuli smo skromno izdajući prvo našu produkciju. Nakon toga smo krenuli s kompilacijom "Dalekovod" na kojoj su gostovali artisti iz cijele regije. S trećim Dalekovodom smo krenuli internacionalno. Nakon skoro 40 izdanja i 5 kompilacija možemo reći da se na prste ruke mogu nabrojati electro artisti s kojima nismo surađivali i da ima netko iz electro svijeta da nije čuo za Crobote. Nije nam to bio cilj, naravno, sve se to dogodilo spontano, jer smo u to ušli srcem i kad radiš nešto iz ljubavi sve je lako i sve se posloži kako treba.
 
Od svih partyja bi izdvojio Aux 88 u Boogaloou. I N-teru i meni je njihova muzika od prvog dana bila u vrhu electra. Oni još taj detroitski stil nazivaju Techno Bass. Samo dovođenje njih i upoznavanje s njima nam je bilo nadrealno, a kamoli sam party koji je bio uspješan. Došlo je oko 1000 ljudi. Oni su odradili moćan live. Nakon toga smo ostali s njima u kontaktu, napravili smo par remixeva za njih. Keith Tucker je na jednoj mojoj stvari bio vokal. Oni će uskoro izdati dokumentarac gdje će između ostalih biti i intervju s Crobot Crewom.
 
4. Vidjeli su te pultevi čitavog Balkana, Miamija, Londona, Madrida, Glasgowa, Poljske, Nizozemske… po čemu se strana publika razlikuje od domaće? Kakav je interes domaće publike za electro?
 
Nema razlike. Kad krenem sa svojim setom kao da uđem u nekakvu drugu dimenziju, ne gledam više ljude po rasi, nacionalnosti, jeziku, nego s dubokim poštovanjem. Tko god dođe na večer gdje se pušta electro to najmanje što od mene zaslužuje. Gdje god da sviram, doma sam. Nemam namjeru uskoro prestati, jer mi electro ne da. 
 
5. Za isti žanr si nedavno pobrao i Ambasadora. Što ti nagrada znači osobno?
 
Puno mi to znači. Veliki plus je što ste uopće uvrstili tu kategoriju i nominirali me u istoj. Zaista je velika čast biti među svim ljudima koji se trude oko naše scene. Još jednom ću iskoristiti priliku zahvaliti Vama na nominaciji i svima koju su me svojim glasom podržali. Nadam se da vas sve neću iznevjeriti. 

 
6. Wild Card pitanje: Da ostavljaš svijetu samo jednu životnu pouku na zadnji dan koja bi to pouka bila?
 
Treba paziti da se ne stavljaju interesi ispred ljudskosti. Pala mi je na pamet stvar "Unity" koju su Afrika Bambaataa i James Brown snimili 1984. Refren ide – "peace, love, unity and having fun". Od onda je to moja filozofija, a kad bi svima bila zamislite kako bi nam bilo lijepo na cijeloj planeti. 
 
 
    
 
sonus 1
Vezani članci
Pariška koncertna dvorana za dvije tisuće posjetitelja – L’Olympia – u 131 godinu dugoj povijesti ugostila je i Paul Kalkbrennera
brejcha 1
Pariška koncertna dvorana za dvije tisuće posjetitelja – L’Olympia – u 131 godinu dugoj povijesti ugostila je i Paul Kalkbrennera
sonus 2