Bug's point of view - Muke po pultu Pt. 2

Nedjelja, 01 Svibanj 2016

Kakav si ti to DJ? Jeste li se ikada osjećali kao da ste na nišanu nekog snajperista? Ili da ste crna ovca u stadu bijelih?


Za takav osjećaj dovoljno je biti DJ za pultom i pustiti soulful/deep house stvar na večeri jedne regatte od 200 ljudi. Bila je to gaža s kolegom saksofonistom, a bookirao nas je mlađi pripadnik te regatte koji je htio ponuditi nešto drugačije za večernju zabavu. Mora da je bio pravi vizionar, jer nije uspjelo. Ako ste gledali „Invasion of the body snatchers“ znate kako zli vanzemaljci reagiraju kad vide da je netko zemljanin, a ako niste školujte se s priloženim videom.


Nakon nekoliko minuta prve puštene pjesme, frajer iz publike dolazi s papirićem na kojem piše: „Prestani glumatat i pusti nešto naše“. U tom trenutku dolazi saksofonist, i prije nego li sam se snašao, puštao sam najveće house hitove toga doba a ispred mene, saksofonist okružen 20-ak najhrabrijih radi neviđenu špicu. Među hrabrima pleše i naš junak s papirićem. 'Ko bi reko'. Tada sam shvatio pojam seoska zabava.

Što više razmišljam, više priča mi se vraća iz neke duboke memorije. Mogao bih ovako nabrajati do beskraja...ajde...još malo...

U Makarskoj, simpatičan engleski ljubavni par mi je vrlo bijesno rekao, da sam najgori DJ kojeg su ikad slušali igdje, jer nisam htio pustit Madonnu. Puštao sam house, jer je to bio house klub. Zanimljivo je posjedovat tu moć da nekome, zamisli, uništiš cijelu večer. U Zadru sam dobio najbolju glazbenu želju ikad: „Pusti nešto što bih ja voljela čuti.“ – može, a ti pleši onako kako bi ja volio da plešeš. Recimo gola na tepihu od lavljeg krzna pored kamina.



Poslije sam tu istu rečenicu vidio negdje na onim „Top 10 stvari koje ne smiješ reći DJ-u“ listama.

Često sam puštao mjuzu u Zadru, pa nije ni čudo da imam više priča od tamo. Jedan supercool buraz stoji ispred DJ pulta, dakle ispred mene,  s palcem dolje, te mi očito daje do znanja kako ne valjam. To je ok, kužim, nije ti dobro, ne mogu baš svakog oduševit ili rasplesat. Ali on tako stoji 10 minuta nepomičan u svom protestu. Stvarno ne razmijem što je to trebalo značit? Možda da me inspirira da napokon počnem svirat nešto što bi njemu odgovaralo? Uvidio sam svoju pogrešku, hvala ti što si promijenio situaciju sa svojim izrazom nezadovoljstva.

Jedino što si probudio u meni je primalni nagon da te ozlijedim. Ipak nije „nadglasao“ mog favorita. Prije 2 godine s kolegama sam organizirao house party u jednom prilično komercijalnom klubu. Začudo i stalni gosti su se dobro zabavljali, ali posjetio nas je najveći fan Dina Dvornika ikad (sav respekt Dini, ali brijem da bi ga Dino nokautirao)  i mislio je da je dobra ideja svake 2 minute vikat DJ-u u facu: „Afrikaaaa!!!, Pusti Afrikuuuuuu!!“. Kužim - cuga, dobro društvo, otmeš se malo kontroli i sve, ali morao sam biti jako bezobrazan da bi prestao.


Čak i dobre gaže znaju završiti čudno. Prije 6–7 godina u Sisku, na jednoj prijateljskoj gaži, neumorna ekipa čak i nakon fajrunta htjela je još. Kada jednostavno više nije bilo moguće zbog zakona i radnog vremena produljivat zabavu, pola kafića mi je zapjevalo „Akoooo me oooostaviiiiš...“ – jedini trenutak kada je kralj Mišo dobrodošao na partyu.



Daj nešto tvrđe

Sada možemo malo skrenuti pozornost na te stvari koje ne smiješ reći DJ-u. Ma brate, nije uopće problem da pitaš DJ-a za neku želju. Možda ti fakat netko ispuni želju, pogotovo ako se radi o komercijalnom DJ-u u komercijalnom klubu. Ali gledajući s moje strane, i one većine DJ-a, postoji vrijeme kada se nešto pušta a postoji i mjesto. Mjesto gdje se nalaziš možda nije klub za tebe.

Ponekad je potrebno vrlo malo da DJ-a izbaciš iz takta, a treba nam koncentracija i vrijeme koje je potrebno za put od warmupa do špice. To nije lak posao, makar se možda ponekad tako čini.

Ono što mi volimo, mi čitatelji Klubske Scene i ljubitelji housea, techna, drum n' bassa, dubstepa i ostalih brojnih žanrova elektroničke glazbe su partiji. Svi znate da jedan vrhunski party, mali ili velik, s velikim imenima ili „običnim“ rezidentima može utjecati na vas. Izlazak više nije izlazak, on postaje putovanje kroz glazbu, često i euforiju. Taj divan doživljaj dobrog seta i mjuze, ta divna stvar koju toliko voliš u idealnom trenutku, ta zadnja hipnotička stvar u 7 ujutro koju nikad nisi čuo i jedva čekaš da ju pronađeš negdje i skineš.



To volimo. To želimo. Tu priču, taj doživljaj, tu cijelu noć koja ima svoju magiju. Nećeš pomoći u dostizanju toga kada u 11:00 warmup DJ-u govoriš da svira nešto tvrđe ili mu daješ input da bi baš sa dobro legla ta i ta techno stvar. Pusti, čekaj, sjedni, posjeti šank, popričaj s frendovima, baci oko na drugi spol, opusti se. Dovoljno imamo muka po pultu ionako. Nekada tehničke, nekada psihičke. Ako ti je loše u početku večeri, možda se situacija promijeni... ako ne, žao mi je, svima se dogodilo da večer prođe ispod očekivanja, ali teško da će netko svojim nasilnim ili bezobraznim pristupom to promijeniti. Drugi puta kada pomisliš ići tražiti DJ-a glazbenu želju i li negativno komentirati glazbu – nemoj. Ne činiš nikome uslugu.

Zaključavanje

Ali što smo naučili? Slobodno nas dođite pozdravit, počastit, haj fajvat i slično. Svi to volimo. Jer smo dive. Ja sam nedavno dobio novu inspiraciju i najbolji savjet od jednog klabera koji me nakon 15 godina moje karijere valjda slušao prvi put. Znate što mi je rekao?

„E znaš šta? Bavi se s tim.“

Bug's point of view - Muke po pultu Pt. 2