Baner

Glazbena industrija danas (8. dio): Samostalno izdavaštvo

Nedjelja, 24 Travanj 2016

Kao potpuna suprotnost politici velikih labela, proteklih nekoliko godina pojavio se trend samostalnog izdavanja glazbe.


Izvođači se, uvidjevši da tradicionalno izdavaštvo gubi na snazi, nerijetko okreću „uradi sam“ (do it yourself) metodama kako bi si vlastitom umjetnošću pokušali osigurati stabilna primanja.

Iz dana u dan, sa konstantim napretkom digitalnih tehnologija, postaje sve lakše potpuno samostalno izdati vlastitu glazbu te izgraditi karijeru bez pomoći izdavačke kuće. Taj uzbudljivi trend za izvođače predstavlja mogućnost koju valja dobro razmotriti. Iz drugog kuta gledišta, ova varijanta je često razmatrana na pretjerano optimistični način. U stvarnosti, kao i u bilo kojem drugom poslovanju, glazbenik treba razmotriti prednosti i nedostatke ovog modela prije nego odluči svoju glazbu pretstaviti publici;



Zasigurno najveća prednost samostalnog izdavačkog modela je ostanak svih autorskih prava u vlasništvu samog autora. Drugim riječima, izvođač na ovaj način ostaje nositelj svih autorskih prava bez mogućnosti zaglavljivanja u nepovoljnom poslovnom odnosu zbog potpisivanja ugovora koji nije dovoljno dobro proučio. Autor neovisno odlučuje kako se glazba koristi, kada se koristi, te koliko će publika platiti da ju koristi.

U poglavlju o velikim labelama spomenuti su izvođači koji, unatoč uspješnoj prodaji nosača zvuka, ne zarađuju gotovo ništa. Takvo što nije za iznenaditi se jer u ovoj branši svaki posrednik u dugom lancu obavljenim poslom ostvaruje pravo na udio u ukupnoj zaradi. Kada izvođač samostalno izdaje i prodaje glazbu, sebi ostavlja „cijeli kolač“.

Čak i najležernije indie labele nerijetko imaju brojne smjernice kada je u pitanju stvaranje glazbe koju će zastupati, dok su velike labele iznimno stroge te znaju postaviti isključive uvjete. Neke izdavačke kuće često se odluče vratiti glazbenike na proces studijskog snimanja kako bi promijenile aranžmansku strukturu, tekst ili melodiju pjesme za koju smatraju da neće pozitivno utjecati na prodaju medija. Umjetnička sloboda i mogućnost neometanog izražavanja emocija spadaju pod osnovne umjetničke vrijednosti i kao takve ih treba očuvati. U suprotnom preostaju samo šturi ekonomski pokazatelji, a to je ono od čega istinski umjetnici najviše zaziru.

Labele također žele utjecati i na vizualni identitet svojih glazbenika pa tako detalj koji ocijene neprimjerenim, neukusnim ili nedovoljno dobrim imaju tendenciju mijenjati. Vodstvo labela prije svega poslovno je nastrojeno, a dizajneri i savjetnici koji za njih rade djeluju u skladu sa zadanim poslovnim interesima. Osim u slučaju da je vlasnik/menadžer poduzeća iznimno nadaren za kvalitetno brendiranje, promjene koje će zahtijevati najčešće neće biti u skladu sa glazbenikovim preferencijama nego će služiti maksimaliziranju profita te naginjati ukusima „masa“. U samostalnom obliku izdavaštva autor neovisno odlučuje o omotu albuma, vlastitom odijevanju, logotipu i izgledu web-stranice.

Glazbena industrija danas (8. dio): Samostalno izdavaštvo