Boogaloo u novom ruhu! Mala dvorana kluba zasjala u novom prepoznatljivom vizualnom identitetu

Omiljeni zagrebački klub Boogaloo odnedavno se može pohvaliti novim interijerom kafića i male dvorane, čiji je vizualni identitet osmislila slikarica Jasmina Krajačić. Kako sama ističe, u projekt se uključila prošle godine na inicijativu Anđelka Šipuša, suvlasnika kluba, i dugogodišnjeg prijatelja Tomija Evarda Šege, poznatijeg kao Tomi Phantasma, koji u klubu djeluje od samih početaka.

„Boogaloo je već duže vrijeme jedan od najatraktivnijih klubova u Hrvatskoj, a i šire, zbog raznolikog programa prilagođenog svim generacijama,“ rekla je Krajačić. Podsjetila je i na bogatu tradiciju prostora koji se nalazi u sklopu Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu, a koji je pod imenom „Moša“ funkcionirao kao koncertni i klupski prostor više od 50 godina.

Kao redovita posjetiteljica još iz vremena Moše, Jasmina je uređenje kafića i male dvorane doživjela kao osobni izazov: „Bio mi je to svojevrstan izazov da kroz autentičan likovni izražaj dođem do najboljeg rješenja kako bi ovaj prostor dobio dizajnerski i unikatni pečat i razlikovao se od uobičajenih i standardiziranih interijera.“

Naglasila je i važnost potpune umjetničke slobode koju je imala tijekom procesa, zahvaljujući estetski osjetljivom pristupu vodstva kluba. „Dobila sam neograničenu slobodu kreiranja nečega potpuno drugačijeg od dosad viđenog u klupskim prostorima,” rekla je. Glazba je, dodaje, već 15 godina jedini poticaj njezinom likovnom stvaranju, a posebno je usmjerena na alternativnu kulturnu i punk scenu.

„Čak mogu reći da sam doživjela ovaj proces uređenja kao izložbu u javnom prostoru koji nije galerijski, a time i veliki pomak iz tradicionalnog predstavljanja vlastitog rada.“ Projekt u Boogaloou vidi kao primjer mogućih budućih suradnji između likovnih umjetnika i glazbenika, u kojima se različite umjetničke forme mogu međusobno nadopunjavati.

Vizualni identitet prostora temelji se na geometrijskim oblicima i simbolima, prvenstveno krugovima, koji stvaraju dojam dinamičnih kompozicija, optičkih iluzija i vrtloga. Elementi su zamišljeni kao stilizirane gramofonske ploče, CD-i i zvučnici, a dominiraju nijanse crvene, crne i sive. „Krug, savršeni geometrijski oblik, simbolizira beskraj i vječnost, kretanje i dinamiku,“ objasnila je Krajačić. Dnevni i večernji ambijent prostora dodatno se mijenja zahvaljujući svjetlosnim efektima koje je osmislio Slavko Obradović.

Zid koji dijeli kafić i malu dvoranu osmišljen je u sivim i crnim tonovima, dok crvena boja dominira ostatkom prostora. Pažnja je posvećena svakom detalju: „Stolovi, šank, vrata u veliku dvoranu i DJ pult uklopljeni su u ambijent kao unikatni elementi. Svaki stol je drugačiji da se izbjegne ponavljanje.“

Projekt uređenja male dvorane dio je i Jasminine retrospektive povodom 35 godina umjetničkog rada, koja je postavljena u galeriji Vladimir Buzančić ovog lipnja.

Tko je Jasmina Krajačić?

Jasmina Krajačić rođena je u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1992. diplomirala je na grafičkom odjelu kod profesora Miroslava Šuteja. Član je HZSU-a i HDLU-a.

Od početka karijere bavi se istraživanjem likovnih tehnika i materijala, gdje gradi prepoznatljiv rukopis karakterističan po žarkim bojama i multipliciranim elementima. Njen stil postaje prepoznatljiv bez obzira radi li se o apstraktnom ili figurativnom motivu. U svim svojim djelima koristi snažne linije, intenzivne boje, geometrijske uzorke u kombinaciji s ponavljajućim paternima koji stvaraju dinamične kompozicije s akcentiranim figurama.

Tematski ciklusi proizašli su kao rezultat frustracije, tj. sukoba između njezine slobodoumne prirode i ograničenja koja joj nameću društvena očekivanja. Od samih početaka poigravala se s elementima koji variraju između slobode i discipline.

Iako su njezini radovi iz početka 90-ih prepoznatljivi po geometrijskim kompozicijama velikih formata i reinterpretaciji već poznatih umjetničkih djela iz povijesti, zadnjih desetak godina vraća se figuraciji, gdje u pop artističkoj maniri prikazuje portrete punk rock ikona, nostalgično oživljavajući uspomene iz tinejdžerskih dana. Glazba postaje njezina glavna inspiracija, pa je većina radova vezana za britansku subkulturnu scenu 70-ih i 80-ih.

Tijekom posljednjeg desetljeća tematski obrađuje probleme suvremenog društva, uključujući konzumerizam i poremećene vrijednosti unutar materijalističkog svijeta. Ciklus radova u kojem se kroz glazbu javno zalaže protiv diskriminacije žena, homofobije, rasizma i nacionalizma, prikazan kao serija fragmentiranih portreta, jedan je od značajnijih u njezinom recentnom opusu. Zadnji ciklus slika pod nazivom “NOBODY IS PERFECT” prikazuje velike geometrijske kompozicije kojima želi dokazati nemogućnost savršene manualne tehničke izvedbe u usporedbi s kompjuterskim predlošcima.