Nova analiza otkriva pravi razlog zbog kojeg su pjesme sve kraće, a nije riječ o kraćoj pažnji ljudi

Nisu samo ljudska pažnja i navika slušanja razlog zbog kojeg su pjesme posljednjih godina sve kraće. Prema novoj analizi Justina Tylera Raya, ključni pokretač promjena nalazi se u načinu na koji streaming servisi računaju slušanje. Budući da se stream računa tek nakon otprilike 30 sekundi, autori i producenti sve više prilagođavaju strukturu pjesme kako bi slušatelja što prije doveli do njezinog najpamtljivijeg dijela.

Ray u analizi objavljenoj na Trust Node Logic uspoređuje strukturu pjesama iz razdoblja CD-a i doba digitalnog preuzimanja glazbe, od 2000. do 2018. godine, sa streaming erom koja počinje 2019. godine. Razlika je vidljiva u gotovo svakom segmentu pjesme.

Jedna od najvećih promjena odnosi se na refren. Dok se u starijim pjesmama prvi refren najčešće pojavljivao između 45. i 75. sekunde, danas često stiže unutar prvih 30 sekundi, a nerijetko i prije isteka prvih 15. Logika iza toga je jednostavna. Ako slušatelj pjesmu preskoči prije otprilike 30 sekundi, stream se ne računa, dok se preskakanje istovremeno može protumačiti kao znak da pjesma nije zadržala njegovu pažnju. Zbog toga se najjači dio pjesme koristi ranije nego što je to bilo uobičajeno.

Promijenili su se i uvodi. Instrumentalne dionice koje su nekada trajale između 15 i 25 sekundi danas se često svode na svega nekoliko sekundi ili potpuno nestaju. Ray podsjeća da su se tijekom 1980-ih uvodi popularnih singlova često protezali 20-ak sekundi, među ostalim kako bi radijski voditelji imali prostora govoriti preko glazbe. Ta funkcija u eri streaminga više nema istu važnost.

Prijelazi sve rjeđe dobivaju svoje mjesto

Još je zanimljiviji nestanak prijelaza, odnosno dijela pjesme koji namjerno odstupa od glavnog motiva i donosi svojevrsnu promjenu pred završnicu. Prema Rayevim podacima, prijelazi su se pojavljivali u otprilike 75 do 85% pjesama u CD eri, dok ga danas ima svega između 15 i 25% pjesama.

Slična je situacija i s promjenama tonaliteta. One su bile prisutne u oko 30% hitova tijekom 1990-ih, dok su danas gotovo nestale iz najpopularnijih pjesama. Završeci su se također promijenili. Umjesto fadeouta i produženih ponavljanja, pjesme sve češće završavaju naglim rezom ili su aranžirane tako da se mogu gotovo neprimjetno nastaviti od početka, što pogoduje automatskom ponavljanju.

Sve to prati još jedna očita promjena – trajanje pjesama

Prosječna duljina pjesme na Billboard Hot 100 ljestvici pala je s približno četiri minute i deset sekundi 2000. godine na oko tri minute i 30 sekundi 2018. godine. Do 2021. prosjek je pao na oko tri minute i sedam sekundi, dok je 2024. bio blizu tri minute. Posebno je zanimljiv podatak o pjesmama kraćima od tri minute. One su 2016. godine činile oko četiri posto pjesama u Billboardovom Top 10, dok je njihov udio do 2022. narastao na 38%.

Razlog je ponovno povezan sa streamingom. Pjesma koja traje dvije minute i 15 sekundi teoretski može generirati 26 streamova unutar sat vremena neprekidnog slušanja, dok pjesma od četiri minute i 15 sekundi može biti reproducirana oko 14 puta. Ista količina vremena tako potencijalno donosi gotovo dvostruko više registriranih slušanja.

Nije prvi put da tehnologija određuje koliko traje pjesma

Ray pritom odbacuje često objašnjenje prema kojem su pjesme kraće zato što ljudi jednostavno imaju sve kraću pažnju. Umjesto toga, povlači paralelu s poviješću glazbenih formata.

Gramofonske ploče od 78 okretaja u minuti imale su fizičko ograničenje koje je određivalo koliko glazbe može stati na jednu stranu. Ograničenje od otprilike dvije i pol minute utjecalo je na razvoj kratke i koncizne forme koja je obilježila rani pop.

Kasnije su LP ploče i CD-ovi uklonili takvo ograničenje, pa su pjesme mogle postajati dulje. Danas se, prema ovoj analizi, svojevrsni limit ponovno pojavio, samo što više nije fizički. Umjesto kapaciteta nosača zvuka, na strukturu pjesme utječe ekonomija streaminga.

Promjena se pritom ne odnosi samo na trajanje. Ako je cilj zadržati slušatelja nakon prvih 30 sekundi, mijenja se cijela arhitektura pjesme: uvod se skraćuje, refren dolazi ranije, prijelazi nestaju, a završetak se prilagođava novoj reprodukciji.

Iako se ova nova analiza prvenstveno bavi pop pjesmama, sličan princip može se prepoznati i u elektroničkoj glazbi, gdje producenti također moraju razmišljati o tome kako će njihova traka funkcionirati izvan klupskog konteksta, odnosno u playlistama i algoritamski vođenom streamingu.