Priča o prvom LSD tripu i trenutku kada je znanost zakoračila u fascinantni svijet psihodelije

BBC je ovih dana ponovno izvukao iz arhive jednu od najneobičnijih i najutjecajnijih priča 20. stoljeća – onu o prvom LSD tripu u povijesti. Glavni akter bio je švicarski kemičar Albert Hofmann koji je 1943. godine sasvim slučajno otkrio halucinogene učinke supstance koja će desetljećima kasnije obilježiti glazbenu, umjetničku i kontrakulturnu scenu diljem svijeta.

Priča počinje 16. travnja 1943. u laboratoriju farmaceutske kompanije Sandoz u Baselu. Hofmann je radio na istraživanju ergot gljivice, parazita koji raste na žitaricama, pokušavajući razviti lijekove koji bi pomagali pri porodu. Tijekom rada ponovno je sintetizirao spoj nazvan lizerginska dietilamidna kiselina, poznatija kao LSD.

U razgovoru za BBC iz 1986. Hofmann je opisao kako je tijekom rada odjednom osjetio “vrlo čudno psihičko stanje”, gotovo poput sna. Rekao je kako je imao osjećaj povezanosti sa svijetom i prirodom, uspoređujući iskustvo s mističnim trenucima iz djetinjstva provedenima u šumi. Pretpostavio je da je mala količina LSD-a slučajno dospjela u njegovo tijelo preko prstiju, što ga je navelo da nekoliko dana kasnije svjesno isproba supstancu.

Poznat po opreznosti, Hofmann je 19. travnja uzeo ono što je smatrao minimalnom dozom, a to su bila 0,25 miligrama. No pokazalo se da je i ta količina bila iznimno snažna. Nedugo nakon uzimanja osjetio je nelagodu te se biciklom zaputio kući kroz ulice Basela, nesvjestan da upravo prolazi kroz prvi dokumentirani LSD trip u povijesti.

Vožnja biciklom ubrzo se pretvorila u zastrašujuće iskustvo. Vizija mu se izobličila, predmeti su mijenjali oblike i boje, a stvarnost se počela raspadati pred njegovim očima. Kada je stigao kući, imao je osjećaj da se namještaj kreće i živi vlastitim životom. Čak mu je i susjeda koja mu je donijela mlijeko izgledala poput vještice.

“Mislio sam da sam poludio”, prisjetio se kasnije Hofmann. U pojedinim trenucima osjećao je kao da je mrtav i da se nalazi u paklu. Tek nakon otprilike šest sati počeo se vraćati u normalno stanje.

Unatoč traumatičnom iskustvu, Hofmann je nastavio istraživati LSD i njegove potencijalne primjene u psihijatriji. Farmaceutska kompanija Sandoz kasnije je supstancu distribuirala psihijatrijskim bolnicama pod nazivom Delysid, gdje se koristila u eksperimentalnim terapijama i istraživanjima ljudske svijesti.

Tijekom 50-ih i 60-ih LSD je izašao iz laboratorija i postao simbol kontrakulture, psihodelične glazbe i društvenih promjena. Supstanca je snažno utjecala na umjetnike, glazbenike i pisce, ali je istovremeno izazvala brojne kontroverze zbog opasnosti od loših iskustava i psiholoških posljedica.

Posebno važnu ulogu u širenju LSD kulture imali su pisac Ken Kesey i psiholog Timothy Leary, čiji je slogan “turn on, tune in, drop out” obilježio čitavu eru psihodelije. Hofmann je s druge strane cijelog života upozoravao da se takve supstance moraju koristiti odgovorno i isključivo u kontroliranim uvjetima.

Do kraja 60-ih LSD je već bio zabranjen u mnogim državama, a međunarodna regulacija dodatno je pooštrena UN-ovom Konvencijom o psihotropnim supstancama iz 1971. godine. Danas je LSD ilegalan u gotovo svim zemljama svijeta, osim u strogo kontroliranim medicinskim istraživanjima.

Albert Hofmann preminuo je 2008. godine u 102. godini života. Unatoč kontroverzama koje su obilježile njegov izum, do kraja života vjerovao je kako LSD može imati terapeutski potencijal ako se koristi pažljivo i u odgovarajućim uvjetima.

Svoj odnos prema drogi najbolje je opisao naslovom autobiografije “LSD: My Problem Child”, no pritom je ostavio i zanimljivu misao koja i danas izaziva rasprave: “Prije sam mislio da postoji samo jedna stvarnost. Onda sam shvatio da postoje i druge dimenzije.”