VR Sex – predviđanja 1993. vs stvarnost današnjice

 

Pa ako već plivaš s ražama, pleteš pletenice na Trumpovoj periki, gledaš zalaske Sunca na Marsu ili što već programerima i dizajnerima padne na pamet uprogramirati, nema razloga da ne bi u još nekoliko slobodnih utičnica prispojio i svakojake osjetilne nastavke i uklizao u VR sex… jer je pravi tako neuredan, ljepljiv, opasan ( i divan). 

 

No projekcije digitalno/tehnološki stimuliranih orgazama nisu rezultat gnušanja na tjelesne tekućine već više tehnološkog zanosa koji je početkom 90-ih zaokupljao maštu prvih korisnika Interneta ili video igara. Kada smo na početcima novih era imamo tendenciju entuzijastično pretjerivati sve dok se valovi euforije ne primire u bonaci realnosti.

 

1993. je stoga, tada novi gaming magazin, Hyper predvidio da ćemo uskoro svi moći navlačiti odijela za, kako su je na oduševljenje autorice ovih redaka nazvali, "teledildoniku". "Tele" kao dio novotvorenice sugerira prenošenje informacija na daljinu pa od tuda i nazivi kao televizija, teleskop, telefon… a "dildonika" dio je jasan sam po sebi.

 

Magazin navodi:

 

"Teledildonika poziva ne na sex s robotima, već na odijela koja će tele procesuiranjem omogućiti stvaranje virtualnih tijela za svoje nosioce. Parovi će se sastati na lokacijama u cyber-prostoru, gdje će matično računalo prenositi podatke s odijela u oba smjera, i stvarati prikladni osjet u odijelu svakog sudionika. […] Možda će biti i moguće, prije no što se zatvorimo u sex odijelo, prorovati svojim sex CD-ima i odabrati opciju recimo sastajanja s Elle McPherson na plaži na Baliju i učiniti od nje lezbijku tu večer. Ili biste možda voljeli riješiti Luke Perryja njegova djevičanstva?"

 

Desetljećima kasnije ono što je početkom 90-ih bilo samo SF maštanje postaje realnost. VR se prebacuje u dnevne sobe korisnika i čak i projekcije izgleda nisu toliko u krivu, uzmete li u obzir da oprema i dimenzije recimo Oculus Rifta ili Vivea poprilično dobro odgovaraju imaginarnim scenarijima. No ipak sličnost tu staje kako za ni jedan ne možete kupiti goleme penis mašine ili grudograbne nastavke elektroničkih ruku koje biste nakalemili na njedra. Čak i u inicijalnim fazama zvijezdama ispunjenih očiju u očekivanju ovih cyber ograzmičkih putovanja ipak su izražene i sumnje i neki balvani na koje bismo se mogli popiknuti putem. Pa članak kaže: 

 

" Računala sposobna za velike brzine i snagu koja je nužna kako bi pokretala realistični VR koji bi sex zahtijevao još ne postoje. Čak i današnja najbrža grafička računala, nova Indigo serija proizvedena od Silicon Graphicsa, koja može stvarati audio i video u stvarnom vremenu, nemaju mogućnost stvarati VR samostalno. Strojevi koji bi imali ovu sposobnost možda će zahtijevati korištenje eksperimentalnih mikroprocesora koji koriste svjetlo umjesto elektriciteta."

 

I tako je 2016. nastupila i tehnologija stigla gdje je trebala biti i bez svjetlosnih procesora, no očekivanja su ipak pala. Razlozi su mutni i mnogostruki; Možda zato jer je obična pornografija sastavila bazu koja zauzima polovicu podataka www-a ili je ležeran sex postao društveno prihvatljiviji ili bi pak tehnologija jednostavno bila preskupa za običnog napaljenog teenagera. Kako god, noć s Elle McPherson ili Luke Perryjem je postala nepotrebna jer se možemo jednako tako zadovoljiti i VR naočalama i rukom u gaćama. Za čitavu skeniranu verziju originalnog članka skokni ovdje i molimo da imaš sve prste na tipkovnici.