Kako (pre)živjeti od glazbe u Hrvatskoj danas?

Jednom prilikom je jedan filmski redatelj izjavio da se jako razočarao kada je snimao svoj prvi igrani film jer samo snimanje filma i kreativni proces oduzeo mu je oko 20 posto vremena dok je ostalih 80 posto bilo posvećeno raznim radnjama oko samog filma. Vrlo je slično i sa stvaranjem glazbe.

Bez sumnje sam kreativni proces stvaranja glazbe je divan ali tek nakon toga počinje život te glazbe. Čak i kada je u pitanju vrhunski glazbeni proizvod u taj proizvod treba uložiti nemalu količinu novaca, a potom potrošiti još puno da glazba dopre do publike. Ukratko, baviti se danas glazbom je prilično veliki luksuz, kako za autore glazbe tako i za one koji ju obožavaju do te mjere pa su odlučili pokrenuti lokalni glazbeni festival kako bi doveli svoje omiljene izvođače u svoj kraj.

No, kako do tih svih financijskih sredstava koji su potrebni za glazbeno stvaralaštvo?

Vedran Meniga na čelu je tvrtke Pozitivan ritam koji si bave organizacijom koncerata i festivala još od devedesetih godina kad još nije postojala gotovo nikakva klupska, a kamoli festivalska infrastruktura. Najveće iskustvo u organizaciji festivala stekli su kao hrvatski partneri britanskog festivala bass glazbe i soundsystem kulture Outlook i festivala elektroničke glazbe Dimensions koji su se održavali u Puli i koji su bili proglašeni najboljim festivalima tog tipa u Europi.

Uz organizaciju koncerata i festivala, među kojima su brojni festivali u Martinskoj u Šibeniku te festivala Seasplash kojega su organizirali punih 20 godina, Pozitivan ritam se bavi i diskografijom, vode klub Dva Osam (nekadašnja Jabuka), iznajmljuju razglase, bave se bookingom itd.

Ukratko, ako netko zna koliko košta baviti se glazbom danas onda je to upravo Vedran Meniga kojega smo pitali koliko je po njegovom mišljenju teško doći do financijskih sredstava za održavanje nekog novog festivala danas u Hrvatskoj?

„Nikad nije bilo lako, a danas je sve teže“, rekao je Meniga, te nastavio: „Pandemija je napravila puno štete, i najveća zabluda je bila kako će biti super, i kako će svi početi naveliko izlaziti i posjećivati događanja nakon šta ista završi, a ljudi su zapravo ostali zatvoreni doma. Nakon pandemije se nije krenulo od nule, već od minus tisuću, uz znatno promijenjene obrasce i navike ponašanja u suprotnosti kako je to bilo prije, dok ponajviše trpi i pati socijalizacija i razmjena iskustava, o kojima festivalska kultura na neki način i ovisi.

Uz rapidan napredak novih tehnologija koje su sveprisutne, u našim krajevima situaciju dodatno otežava odljev ljudi, gdje smo u posljednjih nekoliko godina ostali bez 15 posto, ako ne i više populacije, i to mladih, radno sposobnih, liberalnih, i onih koji žele više od života, i koji su kao takvi ujedno među najbitnijim targetiranim skupinama.

Na to još nadolaze dodatne otežavajuće okolnosti u smislu inflacije, i enormnih poskupljenja prouzročenih konverzijom u euro, dok standard ljudi nažalost ni približno ne prati takav rast cijena, i pratećih troškova života. Od početka ovog stoljeća prvo desetljeće su sponzori i institucije sufinancirali glazbene festivale, drugo desetljeće je fokus bio na filmskim festivalima, dok u ovom desetljeću traje dominacija gastro festivala.

To nažalost nije zbog dinamike ponude i potražnje, već zbog činjenice da u sveopćoj neimaštini ljudi najradije troše na ono najnužnije, odnosno na hranu, pa tako imamo burgere i pizza cutove po cijenama višim od deset eura, dok glazba svira u pozadini. Ukratko, uz nužno prilagođavanje trenutnim trendovima, potrebno je imati razna znanja, vještine, i kreativna rješenja za zadržati glavu iznad površine.“

Nikad nije bilo lako, a danas je sve teže

Naravno da je potrebna poprilična vještina u današnje vrijeme zadržati glavu iznad površine, no postoje razni izvori prihoda koji mogu i te kako pomoći mladim organizatorima festivala pa čak i samim glazbenicima da što bolje prodaju svoju glazbu. Tako na primjer Hrvatsko društvo skladatelja svake godine raspisuje natječaj Tradicional za stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva s područja tradicijske glazbe iz fonda sredstava prikupljenih od naknada za tradicijsku glazbu.

Natječaj BTL koji ima za cilj poduprijeti i promovirati glazbeno stvaralaštvo u područjima tradicionalne i suvremene zabavne ili popularne glazbe, tradicionalne i alternativne rock glazbe, elektroničke i urbane klupske glazbe, novokomponirane glazbe narodnog ili etno izričaja (klape, tamburaški sastavi i sl.) te poduprijeti festivale, smotre, natjecanja ili koncerte navedenih vrsti glazbe. Sredstva se dodjeljuju iz fonda sredstava prikupljenih od naknada za prazne medije.

U 2025. godini za natječaj BTL koji je bio otvoren od 16. listopada do 19. studenoga 2024. izdvojeno je 60.000,00 EUR. Potom je tu i natječaj ElectroCro za poticanje hrvatskog stvaralaštva autora elektroničke glazbe. Prošle godine je pokrenut projekt AJMO!, koji zajednički provode Ured za izvoz glazbe Hrvatska i Ministarstvo kulture i medija RH, osmišljen je kako bi potaknuo ravnomjernu koncertnu aktivnost na području cijele Republike Hrvatske, s posebnim naglaskom na sredine u kojima suvremeni glazbeni žanrovi nemaju komercijalnu održivost, ali imaju snažnu kulturnu vrijednost.

Prijavljeni organizatori koncerata i festivala konkuriraju za sufinanciranje u iznosu od 10.000 eura po odabranom programu. Prva sezona projekta AJMO! rezultirala je s 52 održana koncerta diljem Hrvatske.
Čak 2,900,000 eura iznosi indikativni proračun za Program podrške 2025. koji daje Zaklada Kultura nova koja je nastala kao rezultat uspješne višegodišnje inicijative organizacija civilnog društva koje su zagovarale osnivanje posebne zaklade za civilni sektor u kulturi. Uz sve nabrojano postoji još nemali broj natječaja a prije par godina je osnovan i Ured za izvoz glazbe Hrvatska / We Move Music Croatia.

Javljanje na natječaje koji nudi financijsku potporu za određene vrste programa postalo je gotovo neophodno

Neprofitna udruga koju su osnovali Hrvatska glazbena unija (HGU), Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP), Hrvatska udruga orkestralnih i komornih glazbenika (HUOKU) i Hrvatska udruga istaknutih glazbenika (HUIG). Jedan od najvećih dosadašnjih projekata je bez ikakve sumnje vrlo uspješna organizacija showcase festivala SHIP u Šibeniku.

Ne treba smetnuti s popisa i turističke organizacije koje postoje u gotovo svim gradovima u Hrvatskoj a koji također raspolažu određenim financijama koje mogu usmjeriti ka nekom festivalu ukoliko prepoznaju turistički potencijal samog događaja ili pak na nekog glazbenika koji se svojom kvalitetom nametnuo većem broju publike.

I Meniga nam je potvrdio da javljanje na natječaje koji nudi financijsku potporu za određene vrste programa može pomoći pri održavanju nekog glazbenog programa, te da je nažalost, postalo gotovo neophodno, osim u nekim pojedinim slučajevima, koji su iznimke koje potvrđuju to pravilo. „I na još veću žalost“, istaknuo je Meniga.

„Dolazi se do situacije koju već niz godina dijelom komuniciram po raznim konferencijama i panel diskusijama, a to je da ‘rock’ kultura danas (pod čim podrazumijevam lepezu recentnih glazbenih stilova), postaje vrlo slična kao što je bila klasika u godinama našeg odrastanja i sazrijevanja, tj. teško da može preživjeti ukoliko nije sufinancirana.“

Stoga smo ga kao organizatora brojnih festivala pitali koliko je bilo teško pronaći financije za održavanje jednog festivala poput Seasplasha kojeg je organizirao 20 godina i koliko je uopće bilo isplativo organizirati takav jedan festival?

„Da, bavim se organizacijom festivala od samog početka devedesetih, Seasplash festival krenuo je 2003., trajao 21 godinu, da bi ga zamijenio trenutni “potomak” – Sea Sound festival. Seasplash festival predstavljao je glazbene profile koji do tog trenutka gotovo da nisu bili kvalitetnije prisutni na našim prostorima, općenito govoreći radi se o stilovima proizašlima iz ’sound system’ kulture i ‘bass’ glazbe, tj. o onima koji potječu sa Jamajke, s početka druge polovice 20. stoljeća, kao i sve hibride i podstilove koji su se pojavili u međuvremenu, zaključno sa recentnim trendovima elektroničke produkcije.

Kako tad nije bilo (takve) scene, apsolutno nije bilo nikakvih izvora financiranja, osim priljeva od ulaznica i potrošnje tijekom festivala, sve skupa motivirano našom voljom i entuzijazmom, gdje je financijski ishod bio sporedna stvar, što je i rezultiralo povećim gubicima, ili investicijama pri pokretanju festivala, koje smo vraćali i otplaćivali kroz nekoliko idućih godina.“

Iako su same cifre koje se vrte oko organizacije takvih i sličnih festivala najčešće poslovna tajna pitali smo ga ipak koliko organizacija takvog jednog festivala košta a koliko se uloženog novca vrati?

„Sve ovisi o karakteru, i budgetu festivala. Na primjer do tog trenutka na našim krajevima su postojeći festivali zapravo bili večernji koncerti, povezani u više dana. Seasplash festival je bio jedan od rodonačelnika festivala, na kojem su ljudi ostajali, i bivali na lokaciji tijekom njegova čitavog održavanja, sa prostorom za kampiranje kao sastavnim dijelom festivala, što je istovremeno podizalo troškove sa obzirom na produkcijske i infrastrukturne potrebe pri pripremanju lokacije za održavanje festivala takvog tipa.

To je u nadalje, u nešto bližoj povijesti, kulminiralo pripremanjem događanja poput Outlook festivala, koji je bio višestruko veća, i financijski zahtjevnija avantura, kako organizacijski, tako programski, i lokacijski. Uzimajući u obzir da priprema festivala traje tijekom čitave godine, te zahtijeva potrebno osoblje, i ima prateće troškove, cifra potrebna za ulaganje svakako nije mala.

Za potrebe višednevnog festivalskog događanja na otvorenom, kreće se od više desetaka tisuća eura, preko stotinu ili nekoliko stotina tisuća eura, sve do milijunskih cifri. Još bitnije je da se takva investicija na kraju povrati i pokrije, jer ukoliko se to ne uspije, to znači da je festival izgubio novce i završio u minusu. A mogu se napisati knjige i knjige, i snimiti filmovi, kakvi problemi tek počinju ukoliko se ne uspije,“ ispričao nam je Meniga ne krijući enormno velike rizike pri organizaciji glazbenih festivala.

Bez predanog rada nema ništa, ističe Vedran Meniga

Nedavno je isplivala nevjerojatna priča o organizaciji LMF festivala koji se reklamirao kao jedan od najznačajnijih festivala elektroničke glazbe u Zagrebu i Hrvatskoj, iako je na svoja prva dva izdanja navodno okupio ne više od 1000 posjetitelja po danu održavanja festivala. Ne bi to bilo ništa čudno da od Turističke Zajednice grada Zagreba nisu dobili vrlo izdašna financijska sredstva i to navodno po 100.000 eura za svako održavanje festivala uz uvjet da festival garantira posjetu veću od 15.000 posjetitelja. No, ni tu priči nije kraj jer je najbizarniji podataka da se ovogodišnji LMF festival trebao održati od 5. do 7. rujna, te da su već primili oko 100.000 eura od TZGZ, ali od festivala ni traga ni glasa. Što se dogodilo s organizatorima, s novcima i sa samim festivalom tek će se vidjeti.

I Meniga, koji između ostalog s tvrtkom Pozitivan ritam vodi klub Dva Osam prijavljuje se na neke od natječaja na koje mogu aplicirati, i sufinancirani su sa dijelom od Ministarstva kulture, i grada Zagreba, a imaju i neke sponzore koje im pomažu u preživljavanju, sa obzirom da imaju najam, te prateće i stalne troškove angažiranog osoblja, programa, režija, investicija i održavanja, te ističe da bolno zna biti i preživljavanje ljetnih mjeseci kad je klub poradi sve većih vrućina zatvoren, a troškovi su i dalje postojani.

Pitali smo ga kako pronaći sponzore za glazbeni program ili sam rad nekih glazbenika na što je on odmah odgovorio da je prvi preduvjet predani rad, te nastavio:

„Ali za razliku od nekad, kad je za to bilo dovoljno vremena, poradi brzog tempa života, razmjene i bombardiranjem informacija, danas je gotovo nemoguće nešto postići samostalno, odnosno treba uz sebe imati tim, u kojem su raspodijeljene odgovornosti potrebne za ostvarivanje ciljeva.

Ukoliko se u tome na kraju uspije, dakako, za što unaprijed i ne postoje neke garancije. A postoji niz priručnika, ako ne i znanstvene studije, na koji način se pristupa sponzorima. Uz određenu prepoznatljivost aktera, treba se prilagoditi onom kome se pristupa, i usput vjerojatno ‘polizati mnogo guzica’, da bi netko takav zaključio da od toga ima neku korist i preusmjerio svoja sredstva.

Prezentacije nužno zahtijevaju detalje poput sadržaja, ciljane dobne skupine, načina rada, te očekivane ciljeve i rezultate. Ukoliko kontaktirani sponzor ne traži ostvarivanje dodatne vidljivosti svog branda, onda najčešće zahtijeva da se njegovi korisnici u slučaju sponzoriranja određenog događanja ili projekta, u toj suradnji osjećaju povlašteno i posebno, sa nezaboravnim iskustvom kao posljedicom.“

Zanimalo nas je i na koji način DJ, producent ili neki mladi glazbenici mogu doći do financijske potpore za svoj rad i kakve bi im savjete dao?

„Bez predanog rada nema ništa. Poželjno je i planiranje na neko dugoročnije razdoblje, uz ciljeve i priželjkujuće rezultate za ostvariti.

Na tom putu potrebno je raditi na svojoj prepoznatljivosti, kako bi se pobudio interes, kako onih s kojima bi se htjela ostvariti suradnja, tako i krajnje publike. To se danas najčešće radi putem apliciranja na razne od postojećih glazbenih konferencija, na kojima se okupljaju akteri i profesionalci sa glazbenih scena, i na kojima glazbenici pokušavaju ostvariti suradnje za razvoj svojih karijera.“

Drugim riječima nije nemoguće doći do potrebnih financijskih sredstava za stvaranje glazbe, glazbeničku karijeru ili organizaciju nekog festivala, vođenje kluba, ali u toj priči najmanje je kreativnih umjetničkih momenata a daleko više menadžerskih sposobnosti i jako, jako puno rada.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske