Kreativna industrija, DJ kultura i osobni razvoj (prvi dio)

Koliko puta sam čuo, u prolazu, intervjuu ili na nekom druženju izjavu: “Kak’ je tebi super, stalno neka zafrkancija oko tebe, mjuza, komadi, ovo ono…” I neću tome sad proturječiti ili žaliti se, zaista sam u svojoj karijeri imao prekrasnih momenata, na pozornici, u klubu, festivalima ili projektima.

Ali, realno to su trenuci koji, ako gledam sveukupnu karijeru, zauzimaju možda 5, maksimalno 10% vremena vezanog za moju glazbenu priču. Sve ostalo je “rudnik” u kojem se nesmiljeno kopa, rukama i nogama 24 sata. Svi koji vam kažu nešto drugo – lažu! Jer zaista, za ono što voliš i dobar si u tome, treba raditi kako bi opstao i napredovao. No, ne žalim se jer naučio sam u ranoj mladosti kako se u nama stvaraju trajne vrijednosti i vještine, koliko su bitne i samokritičnost i spoznaja koliko si dobar u nečemu, ali i zadržati zdravi balans između toga. I vrijedilo je svega što sam prošao, a vrijedi mi i dan danas, svaka minuta, svaki sat, svaki dan ili neprospavana noć.

U prošlom tekstu (“Utjecaj digitalnih platformi na razvoj klupske kulture“) kratko sam opisao svoje početke i izazove koji su bili raskrižje sa zeznutim semaforima, ili prođeš ili čekaš.. ili odustaneš. Izazovi su i danas tu. Ne volim govoriti:” nekad je bilo bolje ili danas je gore”. Priča je zapravo ista, promijenili su se faktori jednadžbe. Ok, tu su danas i korporacije kao bitan faktor. Ali tamo dole na početku, u malom underground klubu ili na privatnjaku za 10 frendova i dalje vladaju iste vrijednosti kao i prije 50 godina.

Alati kojima se služimo u umjetničkim karijerama i projektima nikad nisu bili bolji, ali situacija nikad nije bila izazovnija. Jednadžba je jednostavna: nekada nije bilo promotivnih alata poput Meta Ads Managera, YouTubea ili ChatGPT-a, ali nije ni bilo toliko puno “hobby DJ-a” (pod tim smatram one koji ne žive od umjetnosti, nabave jeftini kontroler ili posude od frenda koji se već probao probiti ali mu nije uspjelo, skinu “cijeli internet” glazbe i idu vrtjeti ispod normativa honorara ili čak besplatno). Danas su svi alati predobri, ali je tržište radioaktivno, najblaže rečeno.

Ako nisi unutra 300% i nisi spreman žrtvovati sve, ali apsolutno sve “normative života”, bolje nemoj ni početi. To ne znači da trebaš biti “džon-obraz” i preorati sve ispred sebe, manje ili više nemoralnim postupcima jer karma je neumoljiva, pogotovo u umjetnosti. Kad tad naplati sve što si loše odradio prema ljudima ispred i oko sebe.. Možemo raspravljati o bezosjećajnosti prirode i svemira, preživljavanju najsposobnijih, ali ovdje se ne radi o nekom ćudoređu, religijskim ili civilizacijskim normama. Ovdje se radi o odnosu prema onome od čega smo sastavljeni, o emocijama ljudi koji od nas očekuju ispunjenje, olakšanje i, u slučaju najboljih među nama, evoluciju, napredak. I sretni su ako im pokažemo put naprijed ili olakšamo “noć nakon preteškog dana”. A umjetnost, pogotovo glazba to može. Jednako tome ne znači da treba tolerirati svačiji”bullshit”, ljudi često nereagiranje miješaju sa slabošću. Isto tako ne mogu reći da sad sve znam. I dalje učim, svaki dan, i o sebi i o ljudima i o sceni. “Jer samo je promjena stalna.”

U ovom tekstu proći ćemo i povijest i sadašnjost te pomalo promišljati o budućnosti DJ kulture, njenom mjestu u modernoj kreativnoj industriji. Za kraj uvoda mali off topic: danas, nakon višegodišnjeg promišljanja, istraživanja i iskustava, kada me netko pita što je to DJ ili kako ukratko opisati što to DJ radi, moj odgovor je vrlo jasan: DJ je DIZAJNER ATMOSFERE.

1. Povijest DJ profesije i DJ kulture

DJ profesija danas se često percipira kroz prizmu spektakla, velikih pozornica, festivala i globalnih zvijezda, no njezini korijeni daleko su skromniji i dublje ukorijenjeni u društvo i kulturu urbanih sredina. Povijest DJ kulture nije samo povijest glazbe i tehnologije, već i povijest zajednica, migracija, subkultura i potrebe ljudi za okupljanjem, plesom i zajedničkim iskustvom. Razvoj DJ-a od tehničkog posrednika do kreativnog autora i kulturnog radnika odražava šire promjene u načinu na koji društvo konzumira glazbu i gradi identitet.

Rani dani: radio DJ-i, soundsystem kultura i disco era

Prvi DJ-i pojavljuju se sredinom 20. stoljeća više u kontekstu radija. Radio DJ nije bio autor u današnjem smislu riječi, već glas koji je povezivao slušatelje s glazbom, stvarao atmosferu i gradio povjerenje publike kroz selekciju pjesama i način prezentacije. Već tada se razvija ključna DJ vještina – biti kustos, kurator, odnosno biti sposoban da se iz ogromne količine dostupne glazbe odabere ona koja rezonira s publikom i trenutkom. Paralelno s radiom, u Jamajci se razvija soundsystem kultura, koja će imati ogroman utjecaj na kasniji razvoj DJ-a i klupske scene. Soundsystemi nisu bili samo tehničke instalacije, već mobilni društveni prostori u kojima su se okupljale lokalne zajednice. Selector bira glazbu, MC komunicira s publikom, a cijeli događaj postaje kolektivno iskustvo. Ovdje DJ prvi put izlazi iz nevidljive uloge i postaje aktivni sudionik društvenog života. Disco era 1970-ih dodatno transformira DJ profesiju. Diskoteke u New Yorku, Chicagu i drugim velikim gradovima postaju mjesta oslobođenja, osobito za marginalizirane zajednice – LGBTQ+ populaciju, afroameričke i latino zajednice. DJ-i poput Larryja Levana ili Francisa Grassa ne puštaju samo glazbu, već oblikuju emocionalni luk večeri, reagiraju na energiju publike i koriste tehnologiju (produžene verzije, remikse, miksanje) kako bi stvorili neprekinuti plesni tok. DJ postaje “arhitekt noći”.

Razvoj klupske scene, house i techno kulture

Iz disco kulture izrasli su house i techno – dva žanra koja će trajno definirati DJ profesiju. U Chicagu, house glazba nastaje kao produžetak disco duha, prilagođena novim tehnologijama poput ritam mašina i sintesajzera. DJ-i i producenti često su iste osobe, a glazba se počinje stvarati za plesni podij, ne za radio. U Detroitu, techno se razvija u industrijskom i postindustrijskom kontekstu, reflektirajući futurizam, otuđenje i tehnološki napredak. DJ-i postaju pripovjedači bez riječi, koristeći ritam i teksturu kako bi izrazili osjećaje koji nadilaze klasične glazbene forme. Klupska scena 1980-ih i 1990-ih stvara novu vrstu DJ-a – onoga koji djeluje unutar zajednice, često u ilegalnim ili polulegalnim prostorima, izvan mainstreama. Rave kultura, warehouse partyji i underground klubovi redefiniraju pojam zabave: DJ nije zvijezda, već dio kolektiva, često skriven iza pulta, fokusiran na iskustvo publike, a ne na vlastitu vidljivost.

DJ kao kustos, selektor i performer

Kako se scena razvijala, tako se razvijala i percepcija DJ-a. Od tehničara koji pušta ploče, DJ postaje “kreativni kustos”. Kao kustos, ti si most između prošlih civilizacija, umjetnika i sadašnje publike. Zadužen si za prikupljanje, proučavanje, interpretiranje i prezentiranje predmeta u muzejima, galerijama ili u našem slučaju – fonotekama. Osim što se baviš istraživačkim radom, također organiziraš izložbe, surađuješ s umjetnicima i drugim stručnjacima te se brineš o očuvanju predmeta pod tvojom skrbi. Selekcija glazbe više nije neutralna – ona postaje estetska i politička izjava pa tako DJ kroz svoj set komunicira identitet, stav i pripadnost određenoj sceni ili ideji. Uloga DJ-a kao kustosa posebno dolazi do izražaja u eri prekomjerne dostupnosti glazbe. Dok su nekada DJ-i bili među rijetkima s pristupom novim izdanjima, danas je glazba svima dostupna. Upravo zato sposobnost interpretacije, povezivanja različitih žanrova i stvaranja koherentne priče dobiva novu vrijednost. Istovremeno, DJ postaje performer. Fizička prisutnost, komunikacija s publikom, vizualni identitet i energija postaju dio ukupnog doživljaja. Iako je osnovni alat i dalje glazba, DJ set sve više podsjeća na performans, gdje je interakcija s publikom jednako važna kao i sama selekcija. DJ-i u nekim slučajevima postaju pop izvođači, Fatboy Slim suočava se s istim izazovima kao Madonna.

Profesionalizacija DJ-a i ulazak u mainstream

Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih DJ kultura ulazi u mainstream. Elektronička glazba postaje globalni fenomen, festivali rastu, a DJ-i postaju brendovi. Profesionalizacija donosi nove mogućnosti, ali i nove izazove. DJ karijera sada uključuje menadžere, agencije, marketinške strategije i prisutnost na društvenim mrežama. Tehnološki napredak dodatno mijenja profesiju. Digitalni formati, laptopi, USB-evi i softver za miksanje demokratiziraju pristup DJ-ingu. Barijere ulaska su niže nego ikad, što dovodi do eksplozije broja DJ-a, ali i do pitanja autentičnosti i kvalitete. Ulazak u mainstream mijenja i percepciju DJ-a u javnosti. DJ više nije samo dio noćnog života, već figura popularne kulture. To donosi vidljivost i financijsku stabilnost nekima, ali istovremeno stvara pritisak da se prilagode tržišnim očekivanjima i trendovima.

DJ profesija kao ogledalo društvenih promjena

Razvoj DJ profesije uvijek je bio paralelan s društvenim i tehnološkim promjenama. Od radija do streaminga, od vinila do digitalnih platformi, DJ-i su se neprestano prilagođavali novim uvjetima. No ono što ostaje konstantno jest njihova uloga posrednika između glazbe i zajednice. DJ kultura nastaje iz potrebe za povezivanjem, izražavanjem i bijegom od svakodnevice. U urbanim sredinama, često u trenucima društvene krize ili promjene, DJ-i i klupska scena nude prostor za alternativne identitete i nove oblike zajedništva. Upravo zato DJ profesija nije samo tehnička ili zabavna, već duboko kulturna i društvena. Danas, kada je DJ-ing istovremeno i globalna industrija i lokalna praksa, razumijevanje njegove povijesti ključno je za razumijevanje njegove budućnosti. DJ nije samo netko tko pušta glazbu – on je kroničar vremena, kustos emocija i aktivni sudionik kulturnih procesa koji oblikuju našu svakodnevicu.

Kad je DJ bio događaj: osobni pogled na rane klubove i početke DJ kulture u Hrvatskoj

Kad danas govorimo o DJ-ima, teško je zamisliti vrijeme u kojem sam čin puštanja glazbe s ploča nije bio tehnička rutina, nego “kulturni događaj sam po sebi”. No upravo u tom prostoru – između znatiželje, improvizacije i kolektivnog uzbuđenja – nastajala je prva klupska kultura u Hrvatskoj. Rani disko klubovi nisu bili mjesta luksuza, nego “mjesta otkrića”. U dokumentarcu “Pola stoljeća diska” Zvonimira Rumboldta osjeća se ta posebna energija početaka: vrijeme kada se nije znalo točno kako bi diskoteka trebala izgledati, niti koja su pravila. Klubovi su se otvarali u turističkim mjestima, podrumima, improviziranim prostorima, često na rubu administrativno dopuštenog. Diskoteka nije bila samo nova forma zabave, već “novi društveni ritual”. Mladi su dolazili ne samo plesati, nego vidjeti i biti viđeni, osjetiti duh svijeta koji se do tada poznavao samo kroz radio ili rijetke ploče iz inozemstva. DJ u tom kontekstu nije bio nevidljiva figura. Naprotiv, bio je netko kome se vjerovalo. Netko tko ima pristup glazbi koju drugi nemaju. U vremenu bez interneta i algoritama, selekcija je imala težinu, a pogrešan izbor bio je odmah kažnjen praznim plesnim podijem. DJ je morao “čitati prostor”, osluškivati publiku, ali i imati hrabrosti uvesti nešto novo, nešto što publika još ne zna da želi.

Posebno je zanimljivo koliko su ti rani klubovi bili povezani s osjećajem slobode. U društvu koje je formalno bilo otvorenije od drugih socijalističkih zemalja, ali i dalje jasno strukturirano, diskoteke su nudile prostor gdje se identitet mogao isprobavati. Ples, glazba i noć stvarali su privremenu autonomiju. DJ je bio vodič kroz taj prostor – tihi režiser atmosfere. Gledajući unatrag, čini se da je upravo ta nesavršenost početaka bila njihova najveća snaga. Tehnika je bila ograničena, oprema skromna, ali odnos prema glazbi intenzivan i osoban. DJ nije bio “content creator”, nego zaljubljenik, entuzijast, često i sam dio publike. Granica između pulta i plesnog podija bila je tanka, gotovo simbolična.

U tom smislu, rani hrvatski disko klubovi nisu samo kopirali zapadne modele, već su ih prevodili na lokalni jezik. Glazba je dolazila izvana, ali iskustvo je bilo domaće, ukorijenjeno u prostoru, mentalitetu i trenutku. DJ kultura se tako razvijala organski, kao odgovor na potrebu za zajedništvom, plesom i bijegom od svakodnevice. Možda je upravo zato važno danas se vraćati tim počecima. Ne iz nostalgije, nego iz razumijevanja. Jer u vremenu hiperprodukcije i digitalne prezasićenosti, podsjećanje na razdoblje kada je DJ bio prije svega “čuvar trenutka”, a klub mjesto susreta, može poslužiti kao korektiv i inspiracija za budućnost scene.

DJ kultura u hrvatskom i regionalnom (ex-YU) kontekstu

Razvoj DJ kulture u Hrvatskoj i širem prostoru bivše Jugoslavije odvijao se paralelno s globalnim trendovima, ali uvijek kroz specifične društvene, političke i kulturne okolnosti. Za razliku od zapadnih metropola, gdje su DJ-i djelovali unutar stabilnijih tržišta i industrija, regionalna DJ scena formirala se u uvjetima ograničenog pristupa tehnologiji, glazbenim izdanjima i međunarodnim mrežama. Upravo su ta ograničenja često poticala kreativnost, eksperiment i snažan osjećaj zajedništva.

Prvi oblici DJ djelovanja na ovim prostorima vezani su uz radio i diskoteke kasnih 1970-ih i 1980-ih. Radio emisije posvećene elektroničkoj, disco i kasnije house glazbi imale su ključnu edukativnu ulogu, jer su predstavljale prozor prema svjetskim trendovima. DJ-i su tada bili prije svega selektori i edukatori, ljudi koji su slušateljima prenosili novu glazbu i nove ideje, često uz improvizirane tehničke uvjete.

Klupska scena u gradovima poput Zagreba, Rijeke, Ljubljane, Beograda i Sarajeva razvijala se sporije, ali s izraženim underground karakterom. Početkom 1990-ih, u razdoblju društvenih i političkih previranja, DJ kultura postaje prostor bijega, ali i tihe subverzije. Klubovi, ilegalni partyji i alternativni prostori nudili su mladima osjećaj pripadnosti i kontinuiteta s globalnom klupskom kulturom, unatoč izolaciji i ratnim okolnostima. Posebno je zanimljivo da se u regionalnom kontekstu DJ često percipirao manje kao zvijezda, a više kao “kulturni radnik”. DJ-i su organizirali događaje, gradili scenu od nule, povezivali glazbu s likovnom umjetnošću, filmom i performansom. Ta višestruka uloga – selektora, promotora, producenta i organizatora – postala je standard, a ne iznimka, koji se zadržao i do danas na našoj sceni. Ulaskom u 2000-te, s većom dostupnošću interneta i digitalne tehnologije, regionalna DJ scena počinje se snažnije umrežavati s međunarodnim tokovima. Festivali, nezavisni labeli i klupski programi omogućuju razmjenu ideja i izvođača, ali lokalni identiteti ostaju snažno prisutni. Glazbeni izričaj često reflektira urbano iskustvo postsocijalističkih gradova, njihovu melankoliju, energiju i kontradikcije.

U Hrvatskoj se DJ kultura razvija na razmeđu undergrounda i institucionalne kulture. S jedne strane, klubovi i festivali postaju važni akteri turističke i kreativne industrije, dok s druge strane nezavisna scena i dalje njeguje eksperiment i otpor prema potpunoj komercijalizaciji. DJ-i balansiraju između tržišnih zahtjeva i osobnog izraza, što dodatno naglašava potrebu za jasnim identitetom i autentičnim pristupom. Regionalna DJ scena danas predstavlja vrijedan primjer kako se globalni kulturni fenomen može lokalno prevesti i prilagoditi. DJ-i na ovim prostorima nisu samo prenositelji trendova, već aktivni sudionici u oblikovanju kulturnog pejzaža. Njihova uloga nadilazi glazbu i ulazi u sferu društvenog djelovanja, potvrđujući da DJ kultura u Hrvatskoj i regiji nije puka imitacija zapada, već autentičan izraz specifičnog vremena i prostora.

2. Izazovi DJ-a: stres, usamljenost i mentalno zdravlje

Izvana, DJ život često izgleda kao niz vrhunaca: putovanja, pozornice, noći u kojima glazba nosi mase ljudi, osjećaj kontrole nad energijom prostora. No između tih vrhunaca nalazi se tišina o kojoj se rijetko govori. Upravo u toj tišini nastaju najveći izazovi DJ profesije – oni koji nemaju veze s tehnikom, selekcijom ili trendovima, već s unutarnjim stanjem osobe koja stoji iza pulta.

DJ karijera gotovo po definiciji podrazumijeva nepravilan ritam života. Noćni rad, vikendi bez odmora, stalna putovanja i izostanak rutine s vremenom ostavljaju trag. Dok publika dolazi na nekoliko sati bijega, DJ ostaje u tom svijetu danima, tjednima, godinama. Tijelo i psiha rijetko dobivaju priliku za oporavak, a profesionalna kultura često potiče ideju da je izdržljivost dio “poziva”.

Stres i nevidljiva očekivanja

Jedan od najvećih izvora stresa u DJ profesiji nije sama publika, nego očekivanja — često neizgovorena, ali stalno prisutna. Publika očekuje emociju, energiju, “savršenu noć”. Promotori očekuju pouzdanost, profesionalnost i rezultat. Industrija očekuje kontinuitet, prisutnost i vidljivost. DJ se nalazi na sjecištu svih tih projekcija. Problem nastaje kada se DJ počne poistovjećivati isključivo s ishodom nastupa. Dobar set donosi potvrdu, loš set ostavlja sumnju koja se lako prelije u samokritiku. Budući da je DJ-ing u velikoj mjeri subjektivno iskustvo, granica između konstruktivne refleksije i destruktivne sumnje često je tanka. U kulturi u kojoj se rijetko govori o ranjivosti, stres se internalizira i postaje “normalno stanje”. Dodatni pritisak dolazi iz stalne usporedbe. Društvene mreže stvaraju iluziju da su svi drugi stalno uspješni, traženi i zadovoljni. U takvom okruženju, osjećaj da stagniraš ili sumnjaš u vlastiti put može djelovati kao osobni neuspjeh, iako je riječ o prirodnom dijelu kreativnog procesa.

Usamljenost na putovanjima

Putovanja su često simbol uspjeha DJ karijere, ali i jedan od njezinih najtiših tereta. Gradovi se smjenjuju, hoteli postaju slični, a vrijeme između dolaska i nastupa često se provodi u samoći. Iako je DJ okružen ljudima, kontakt je površan i privremen. Razgovori su kratki, odnosi prolazni. Usamljenost u ovom kontekstu nije nužno fizička, već egzistencijalna. Riječ je o osjećaju da se ne pripada potpuno nijednom mjestu. Dok publika doživljava DJ-a kao dio “posebne večeri”, DJ se sutradan već nalazi negdje drugdje, bez prostora za integraciju iskustva. Taj stalni prekid kontinuiteta otežava osjećaj stabilnosti i ukorijenjenosti. S vremenom, putovanja mogu postati mehanizam bijega, ali i izvor emocionalne iscrpljenosti. Bez jasnih granica, DJ se lako izgubi u ritmu koji ne ostavlja prostor za introspekciju ili odmor.

Privatni život u sjeni karijere

Balansiranje privatnog i profesionalnog života jedan je od najzahtjevnijih aspekata DJ karijere. Noćni rad i vikend nastupi često se sukobljavaju s društvenim normama “normalnog” života. Obiteljska okupljanja, prijateljstva i partnerski odnosi zahtijevaju prisutnost koju DJ često ne može ponuditi u klasičnom obliku. S vremenom se javlja osjećaj krivnje – prema onima koji ostaju kod kuće, ali i prema sebi. DJ se nalazi između želje za razvojem karijere i potrebe za stabilnim emocionalnim odnosima. U industriji koja slavi dostupnost i fleksibilnost, postavljanje granica često se doživljava kao slabost ili nedostatak ambicije. Odnosi koji opstaju u takvim uvjetima zahtijevaju visoku razinu razumijevanja i komunikacije. No čak i tada, pitanje “koliko dugo ovako?” često ostaje bez jasnog odgovora.

Tabu teme: anksioznost, burnout i emocionalna iscrpljenost

Unatoč sve većoj vidljivosti mentalnog zdravlja u javnom diskursu, DJ scena i dalje teško govori o anksioznosti, depresiji i burnoutu. Razlog tome leži u romantičnoj slici DJ-a kao nekoga tko “živi san”. Priznati da si iscrpljen, anksiozan ili izgubljen često se doživljava kao prijetnja profesionalnom identitetu. Burnout u DJ profesiji rijetko dolazi naglo. On se nakuplja kroz godine stalne dostupnosti, nedostatka odmora i emocionalnog ulaganja bez adekvatne podrške. Glazba, koja je često bila izvor radosti i smisla, počinje gubiti boju. Setovi postaju rutinski, entuzijazam blijedi, a sumnja u vlastiti put postaje sve prisutnija. Anksioznost se često javlja prije nastupa, ne kao zdrava trema, već kao strah od ponavljanja, od gubitka relevantnosti, od toga da publika “osjeti” unutarnju prazninu. O tim se stanjima rijetko govori, a još rjeđe sustavno radi na njihovom prevladavanju.

Potreba za drugačijom kulturom rada

Ako DJ kulturu promatramo kao dio kreativne industrije, tada pitanja mentalnog zdravlja ne možemo svesti na odgovornost pojedinca. Potrebna je promjena kulture rada. To uključuje realnija očekivanja, jasnije granice, podršku unutar scene i destigmatizaciju razgovora o mentalnom zdravlju. Otvorenost ne znači slabost, već zrelost scene. DJ-i koji govore o svojim izazovima ne ruše mit o uspjehu, već ga humaniziraju. Dugoročno gledano, samo zdravi pojedinci mogu stvarati održivu kulturu.

Možda je najveći izazov DJ profesije upravo u tome da nauči stati. Da prihvati tišinu kao jednako važan dio procesa kao i zvuk. Jer iza svakog seta stoji osoba, a iza svake noći – potreba za ravnotežom, smislom i brigom o sebi.

U drugom dijelu teksta donosimo poglavlja: “Hoće li se publika zasititi superstar DJ-a i vratiti se eksperimentu?”, “Izgradnja osobnog stila: autentičnost kao dugoročna vrijednost”, “Budućnost DJ profesije: tiha mudrost prilagodbe” te zaključak našeg suradnika E-Basea na temu Kreativne idustrije, DJ kulture i osobnog razvoja.

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske