Od redova za Open Decks do ploča u Rush Houru: prvi dan ADE-a kroz osobni doživljaj
Amsterdam Dance Event započeo u znaku kreativnosti, mentorskih sesija i vinila
Dan započinjem odlaskom u tzv. ADE Lab VIllage, dedicirana skupina zgrada u kojima se održavaju paneli, radionice vezane za ADE Lab program.
Već u rano jutro prvog dana, pojavio se ogroman red ispred pulta za prijavu na Open Decks gdje DJ-i mogu puštati glazbu te ispred pulta za Demo pitch odnosno mjesto gdje producenti ubace svoju traku u nadu da će biti odabrani.
U nekim zgradama odražavo se Gear Test Lab tj. mjesto na kojem proizvođači glazbene opreme postavljaju svoje proizvode, a gdje ih producenti, DJ-i i audio inženjeri mogu isprobati i razgovarati s proizvođačima. Tamo se nisam dugo zadržala, bila je poveća gužva na svakom štandu za isprobavanje, a i nisam toliko u produkciji trenutno. Dan je pre kratak za sve aktivnosti na ADE-u.
Ono što je defintivno plus u odnosu na prošlu godinu je da su se organizatori potrudili sve vezano za ADE Lab staviti na jednom mjestu. Prošle godine su zgrade u kojima su se održavala predavanja i radionice bile jako raštrkane pa je bilo loše logistički izvedeno.
ADE INCEPTED
Jedan od ADE programa je i ADE Incepted, na kojem sam prošle godine bila sudionik i pisala o tome u blogu, a ove godine sam sudjelovala kao mentor za Industry i Visual sudionike. I ove godine je odabrano 12 sudionika iz svih dijelova svijeta – super prilika za izlazak iz komfor zone. Moja je uloga bila prilično jednostavna. Prvi dan sam okupila svoje mentee-je i ispričala im koja su očekivanja, kako će teći faza pre i post release itd.
Glavna zvijezda vodilja je da prvih par dana za njih nema puno posla pošto još ne znaju ni kako će pjesme zvučati, a onda da se fokusiraju na osmišljavanju koncepta albuma – centralna točka oko koje se potom grade vizualni, sadržaj za promociju, priča iza albuma i ljudi koji sudjeluju (tu dolazi konceptualno razmišljanje koje mnogima nedostaje u organizaciji događaja između ostalog). Ekipa se brzo snašla i uspješno su kreirali tri pjesme i showcase.
Ono što je super je da su organizatori uzeli u obzir feedback mene i mojeg kolege u Industry tracku prošle godine, jer smo komentirali da nam je nedostajao mentor da nas usmjeri u to što i kako se očekuje od nas. Primjećujem da im je mentor ove godine pomogao da se fokusiraju na bitno u pre-release fazi i pripremi da će morati raditi još mejsec dana nakon showcasea.
IN STORE RECORD SESSIONS
Svoj put nastavljam odlaskom u poznati record shop u centru grada, Killakutz. Imaju odličnu selekciju 2nd hand ploča, white labels, no jednako tako i novih izdanja u elektroničkoj glazbi. Tijekom ADE programa svi record shopovi su imali organizirane in-store sessione gdje su DJi svirali, pa je tako i tijekom mog kopanja ploča svirao neki DJ – ne sjećam se imena (na kraju je to ionako manje bitno :) ali puštao je dobre stvari, morala sam ga upitati za jedan ID). Nakon probranih ploča, uzimam sokić koje je Killakutz dijelio besplatno, smještam se na neko mjesto da slušam DJ-a. Mali je to podrum, možda kapaciteta za 15 osoba što je odlično jer te tjera da komuniciraš s ljudima do sebe.
Tako sam i ja krenula u priču s djevojkom koja je stajala do mene. Samo jedan “Hi, where are you from?” dovoljan je za pokretanje novih poznanstava i priča, ne budite sramežljivi :) Tako upoznajem DJ-icu Tonje aka Tonchius iz Osla. Ušle smo u priču o DJingu, ona je na sceni preko 10 godina, razmjenjujemo iskustva – moja nova, njena starija – stanje u Oslu, stanje u Zagrebu… govori mi kako ona i njen partner imaju label preko kojeg izdaju ploče po imenu Continually – zapratite!
Nedavno je izbacila i svoj prvi release na Subwax labelu – odlične stvari. Pozdravljam se s njima, i idem na drugu destinaciju, no to nije kraj priče s Tonje. Srećemo se na malom, intimnom okupljanju u Tale of Bus, dva dana kasnije, skroz neočekivano i opet ulazimo u neku konverzaciju gdje shvaćam da smo bile na istome partiju u Berlinu u klubu Hoppetosse u veljači! Tonchius je svirala, a ja sam bila znatiželjna publika tada. Kako je svijet mali!
Sljedeća destinacija bila je Rush Hour store, i tamo ubirem neku ploču koja je svirala kad sam ušla. Taj dan je nastupao Louie Vega, no nisam ga uspjela poslušati jer je bio jako ograničen broj ulaza. U Zwart Goudu je dan nakon svirao Richie Hawtin. Super je vidjeti legende u tako malim i intimnim prostorima.
Za kraj prvog dana odlučila sam otići u Planetarium na live show gdje je Matteo svirao, dok su u pozadini bili live vizuali. Matteo je bio odličan i vrlo je strastveno svirao, no vizuali kao da to nisu pratili, vrlo ujednačeni i nemotivirajući – moglo se tu svašta bolje napraviti.
