Report: Temperature iz pakla, a festival iz raja. Moje svemirsko putovanje na pariškom Cercle festivalu

Kad pomislim na Pariz, pomislim na romantiku, profinjenu gastronomiju i elegantnu modu. Ali sada sam Pariz doživio na potpuno drugačiji način, poput onog japanskog Pariškog sindroma (op.a. oblik kulturološkog šoka kojeg dožive turisti, posebno Japanci, ako se razočaraju realnošću u odnosu na idealiziranu sliku Pariza).

No, ruku na srce, nisam došao ni zbog hrane ni zbog mode, već zbog festivala elektroničke glazbe Cercle. Njihovi eventi su poznati po live streamu s impozantnih lokacija, a festival postoji od 2019-te godine u trajanju od tri dana sa hrpom zvučnih imena.

Cercle festival se po treći puta održao u evokativnom muzeju u suradnji sa ESA (Europska svemirska agencija) i CNES (Muzej zrakoplovstva i svemira) od 22. do 24. svibnja. Kupio sam jednodnevnu ulaznicu za subotu i bome nisam požalio. Istina, temperature su bile kao iz pakla, ali festival je bio kao iz raja! Tri stagea sa svemirskom kulisom, pa sam tako mogao birati između dvopalubnog Airbusa A380, nadzvučne Concordie ili rakete Airane 1 za lansiranje satelita.

Prije ulaska na lokaciju, napravio sam top up svog računa preko aplikacije, tako da sam na ulazu dobio svoju narukvicu sa sredstvima za trošenje. Prvo odlazim u Cupolu (op.a. poseban šator, neovisan o stagevima) kako bi poslušao predavanje pod nazivom “Putovanje kroz sunčani sustav”.

Bome jedinstven uvod u festival gdje sam mogao vidjeti “oriđiđi” svemirsko odijelo, robote manjih i većih dimenzija iz stvarnih ekspedicija te vizualno-akustične prizore Zemlje iz svemira – milina, rastopio sam se. S Međunarodne svemirske postaje, astronautkinja ESA-a Sophie Adenot s poštovanjem je službeno otvorila festival i poželila nam je ugodno putovanje :) Pa krenimo!

Početak glazbenog djela prepuštam domaćinu Etienne de Crecyu koji vrti sebi svojstven house sa French touchem i polagano me vodi na put. Posljednji puta sam ga slušao 2009-te godine na Exitu, ali tada je nastupao u famoznoj kocki, a sada u podnožju dvopalubnog aviona. Temperatura je već uzavrela, jer ako je vani 35, na asfaltu je duplo, ali nema brige jer besplatna voda je dostupna na nekoliko lokacija, a postoje i špricalice za osvježenje.

Ukoliko si lijen za išta, samo mahni hostesi u prolazu i pošpricati će te ona s mlaznicom – kakav luksuz. Boca vode mi je uvijek u ruci, navlaku za glavu ne skidam, kao ni osmijeh sa lica. Gdje god gledam, isti prizori, pakleno sunce peče sve po redu, ali ljude nije briga, došli su na ples i plešu.

Odlazim do Concorde stage na kojem LP Giobbi i DJ Tennis sviraju b2b te dodatno podižu vrućinu besprijekornim prijelazima i kombinacijom ritmičnih, optimističnih klavirskih melodija i uplifting tonova. Kada su pustili stvar “Body Language” ekipa je došla na svoje. Mozak kipi, tijelo titra, a iz nas se isijavaju vibracije skroz do zvijezda.

Sve se vraća, sve se plaća. Ima nešto u toj ludoj lokaciji, okružen si raketama i avionima, astronautni elementi svuda oko tebe, pa se jednostavno prepustiš i uživaš. Naknadno sam saznao za smrt autora (Počivao u miru, Philipp Jung) kultne stvari iz 2000-ih, tako da smo mu vjerojatno, potpuno nesvjesno u tim trenucima odali počast (…Šta je život…op.a.)

Ponovo sam kod Airbusa A380 jer Vintage Culture počinje svoj set i od početka postavlja pravila igre. Dvije masne i vozne trake uvijek u miksu, ipak smo kod dvopalubnog aviona. Vozi on nas, iako ne znamo kamo, vjerujući njegovom odabiru traka, pa nam servira zarazne melodije, te dinamičan i moderan zvuk koji kombinira elemente techna s groove houseom.

Za kraj, idem do Airane 1 i pripremam se za finalno lansiranje jer Michael Bibi dolazi na stage. Čovjek je u tri sata seta umiksao sve i svašta, ali sve na svom mjestu i po pravilu. Funky groove od početka, dosta hip housea, duboki bass, pomalo gospela u pozadini, pa cijela plejada pjesama koje slave sunce, slobodu i ljubav, bilo vokalom, melodijom, ili vibeom. Vrijeme je proletilo, a 54 000 fanova koji su bili na festivalu i dalje pluta svemirom…kao suvremeni shamani :)

Kad pomislim na Pariz, pomislim na romantiku, profinjenu lokaciju i elegantnu elektroniku. Cercle festival mi je otvorio “X” čakre. Ponizno hodam Zemljom i zahvalno se smješkam…

Au revoir! (op.a. iliti doviđenja)

Do nekog novog čitanja, ostanite mi zdravi, vedri i rasplesani.