Escape the City 2026: pet dana zvuka pod borovima Barbarige
Barbariga, 22. do 26. srpnja. Deveto izdanje, soundsystem kultura na plaži i program koji ne prestaje od jutra.
Escape the City postoji od 2018. i devet izdanja kasnije još uvijek radi točno ono što piše u imenu. Komadić istarske obale kraj Vodnjana obojan u vlastite boje, pet dana rootsa, duba i steppersa kroz nekoliko sistema, uz cirkus i radionice koje teku paralelno sa svime. 
Bila sam u petak i subotu, dakle na dva od pet dana, i to je bilo dovoljno da shvatim zašto se ljudi ovamo vraćaju.
Prvo o mjestu. Borova šuma koja se spušta prema moru prava je oaza, hlad drži cijeli dan i pod krošnjama se diše sasvim drugačije. Prostor su uredili entuzijasti i to se vidi u svakom detalju, sve je posloženo tako da funkcionira zajedno s okolišem.
Između pozornica možeš kupiti rukotvorine, sjesti, ništa ne raditi i pustiti da te mjesto obuzme. Uz to je ovo vjerojatno jedini festival na koji možeš povesti i psa i dijete, a da se oboje provedu bolje od tebe.
Dan pripada plaži
Preko dana je tempo sporiji i polaganiji, program se odvija uz more i sve teče bez žurbe. Petak je otvoren beach partyjem u pola jedanaest ujutro, kroz koji su prošli Kordoom Hifi, Hvala Sven, Miki Delay, Patrick Price, Prevara, Signore Sereno, Sandokan Hifi i Julie, uz Sarinu dancehall radionicu koja je tekla paralelno. Poslijepodne su preuzeli Busy Baldhead pa Alpine Roots Massive, austrijski soundsystem koji vozi roots i steppers s onim ravnomjernim, teškim pulsom koji na plaži u šest popodne funkcionira savršeno.
Subota je krenula s Behold & Live, pa Rattle Tone i Re-Ignition uz Sandokan Hifi, a poslijepodne je pripalo Shaolin Soundu. Sandokan Hifi ove godine slavi dvadeset godina postojanja, pa je njihov set imao dodatnu težinu. Zagrebački roots and culture sound koji svira isključivo s vinila i drži se historijske strane reggaea, bez hypea i bez novijih stvari, već je godinama rezidentni zvuk plažne pozornice, tako da je to slavlje ovdje imalo smisla više nego bilo gdje drugdje.
Program radionica išao je paralelno cijeli dan. Aerial silk i aerial hammock, slackline, poi, žongliranje, kaligrafija, izrada vlastitog instrumenta, facepainting, distilacija aromatičnog i ljekovitog bilja, prirodni lijekovi, čitanje drveća, klaunska predstava, pa čak i miksanje s Dr. Obijem i dub razgovor s Dougiejem iz Conscious Soundsa. Za vatru je bio zadužen Leander, cirkuska ekipa čiji su fireshow performansi držali posebnu energiju kroz cijelu noć.
Jedno cijelo popodne provela sam bojajući kamenje s djecom, uz Shaolin Sound u pozadini. Zvuči kao sporedna informacija, ali najbolje opisuje kako taj dio dana izgleda. Dok jedni plivaju, drugi spavaju u hladu, a treći se vraćaju iz kampa s ručnikom oko vrata, netko na kamenu slaže boje i nikome se nigdje ne žuri. Soundsystem svira cijelo vrijeme, ne traži pažnju, samo drži ritam popodneva.
Noć pripada glavnoj pozornici
Kad sunce zađe, cijelo mjesto dobiva novo ruho i postaje iskustvo za sva osjetila. Raspršena ekipa koja je cijeli dan bila po uvalama i kampu odjednom se skupi na istom mjestu, i to je najveća razlika između dana i noći na ETC-u. Vatra, boje, svjetla koja se lome kroz borove, bose noge u kamenu i bas koji te okruži sa svih strana.
Petak navečer išao je od Heavy Dutyja i Vixen do Wise Rockersa u ponoć. Francuski sound iz Lillea vozi teški dubwise, glasan i bez ijedne prazne minute, točno ono što ti treba u ponoć. Dandelion je preuzeo u pola dva i držao do kraja, a njihova reputacija dolazi iz godina sviranja uz najveća soundsystem imena, što se čuje u načinu na koji grade set, strpljivo i bez potrebe da odmah sve daju.
Subota je krenula opet s Dandelionom, a onda su u deset navečer stigli Conscious Sounds i Reality Souljah i to je bio moj set festivala. Londonska dub ekipa koja od kraja osamdesetih radi glazbu s porukom, bez ijednog ustupka i bez gimmicka, a uživo je to sat i pol teških steppers riddima preko kojih Reality Souljah pjeva onako kako se to više rijetko čuje. Jednostavno su ubili.
Iza ponoći došli su Dr. Obi i Anja G, zagrebački tandem koji već godinama radi militantni steppers s jasnim stavom. Anjin vokal je oštar i direktan, a produkcija ide ravno u prsa, pa je to na ovakvom sistemu zvučalo onako kako u klubu jednostavno ne može. Nakon njih Dubar, pa Lasmo i Damien Prophet, a noć je zatvorena clashom u četiri ujutro.
Za kraj
ETC je totalni reset. Pet dana punjenja dobrom glazbom i ljudima koji je slušaju iz istog razloga, a sve ostalo, radionice, cirkus i dječji program, sjeda oko toga sasvim prirodno. Dva dana su bila premalo i teško mi je bilo otići. Ako ikako možete, odvojite vrijeme za svih pet dana. Duša i tijelo će vam zahvaliti.
