Reportaža sa Stone Techno festivala: „Rejv u rudniku“
Festival ne privlači ogromne mase ljudi nego se upravo diči idejom intimnije atmosfere i manjih pozornica fokusiranih na glazbenom iskustvu
U Essenu, na zapadu Njemačke, nalazi se napušteni industrijski kompleks rudnika Zollervein koji je zbog svoje impresivne arhitekture uvršten na popis UNESCO-vih zaštićenih područja. Upečatljivost ovog lokaliteta rezultirala je i idejom da nekoć „najljepši rudnik na svijetu“ danas bude poprište jedinstvenog festivala elektroničke glazbe – Stone Techno festival.
Baziran na misli nastavka kulturološkog naslijeđa ovog interesantnog lokaliteta, Stone zadnjih nekoliko godina okuplja vodeće DJ-e iz niše industrijskog i hipnotičkog techna, te zahvaljujući inteligentnoj kuraciji glazbenog sadržaja producira impresivne festivalske trenutke, što nas je natjeralo da ga ove godine posjetimo.
Sama glazba uistinu je najjača strana ovog festivala, jer ako si u tom điru, jako je teško odabrati na kojem stageu u kojem trenutku biti.
Tijekom tri dana i tri noći, uspjeli smo u cijelosti uhvatiti visoko energični Yanamaste b2b Alarico nastup popraćen vjerojatno najboljom energijom publike koju sam vidio u dugo vremena, fantastičan i rijetko moćan performans Colina Bendersa čije bas linije na samu pomisao izazivaju trnce, jedinstvene groovy treskavice Freddy K b2b Ogazon i Alarico b2b Amoral, upečatljiv set DVS1 kojemu se neplanirano u zanimljivoj kombinaciji pridružio Oscar Mulero te adekvatno zatvaranje Rodhad b2b Rene Wise do jutarnjih sati za one najizdržljivije.
Uz spomenute, u 72 sata festivala dogodilo se još zasigurno nebrojno zanimljivih performansa jer su programe svih stageova aranžirali DJ-evi koji su na njima i nastupali, zbog čega je Stone festival mjesto koji svojom glazbenom šarolikošću svakom glazboljupcu može pružiti nešto interesantno.
Od poznatijih live performansa, preko jedinstvenih b2b prilika, do eksperimentalnih i ambijentalnih đireva na sjedećim pozornicama. Uz samo iskustvo uživo, bilo je moguće naručiti i gramofonske ploče s novim materijalima koje su također sastavljali poznatiji DJ-evi poput Mulera ili DVS1.
Osim same glazbe, jaku stranu čini i već spomenuta arhitektura u koju se savršeno uklopio stil glazbe koji na festivalu prednjači. Ogromni silosi i još veće industrijske zgrade, cijevi te raznorazni ostatci industrijske prošlosti sami po sebi daju impresivnu vizuru, no uz to su kvalitetno upotpunjeni namjerno neupečatljivom rasvjetom i minimalističkim vizualnim efektima (po danu) koji nadodaju kvaliteti, ali ne oduzimaju iskustvo divljenja samoj arhitekturi. Tako jedinstvenom scenografijom postignut je sklad između zvuka i prostora.
Ono što je brojnim ljudima (meni osobno ne pretjerano) pokvarilo iskustvo, su određeni organizacijski problemi koji ponajprije polaze od previše prodanih ulaznica. Stone Techno festival nije ogroman i ne privlači ogromne mase ljudi poput recimo Awakeningsa ili Kappa Futura, nego se upravo diči idejom intimnije atmosfere i manjih pozornica fokusiranih na glazbenom iskustvu.
Pošto nisam bio na prethodnim izdanjima, teško mi je procijeniti koliko su kritike ovogodišnjeg festivala validne ili pretjerane, no prema svemu sudeći, bilo je znatno više ljudi nego prošlih godina, što je u petak uzrokovalo veće redove na šankovima, za hranu, WC-e, kao i prenatrpane pozornice.
Od svega navedenoga, jedino je prenatrpanost pojedinih pozornica bila očigledna, jer je bilo iznimno teško uopće doći igdje blizu DJ pulta, a ponekada čak i vidjeti gdje se DJ pult nalazi. Ipak, iz prethodnih iskustava većih festivala, ne mogu reći da je ovo neka daljnjeg spomena vrijedna problematika, a organizatori su odmah idući dan poduzeli korake koji su donekle popravili situaciju.
Druga vrsta problema koja se online dosta spominje je vrsta publike koja je na festivalu bila prisutna. Prema opisima bi se dalo zaključiti kao da je festival pun influencera i bezobraznih klinaca koji ne poštuju rejv bonton, guraju se kroz publiku i laktaraju ljude oko sebe dok izvode viralne TikTok plesove za kameru. No, ovo je opet nešto s čim se ne slažem jer da takve komentare nisam pročitao, ne bi uopće bio niti svjestan da su takvi ljudi i situacije bili prisutni.
Mi se možda nismo gurali do prvih redova pa nismo tome ni svjedočili, ali svaka interakcija koju smo imali sa strancima bila je pozitivna te od obostrane koristi u smislu dijeljenja bilo kakvih informacija ili pružanja jednostavne pomoći u obliku upaljača ili guca vode u potrebnim trenutcima. Neovisno o tome odakle su, iskustvo interakcije s publikom nije bilo ništa manje uveseljavajuće od bilo kojeg drugog festivala na kojem sam bio.
Navedeno me dovodi do misli da i iskustvo pojedinca jako ovisi o tome na što je u kojem trenutku fokusiran i koje aspekte će u kojoj razini uzeti k srcu. Jer kada se u petak u 4 ujutro usred seta Colina Bendersa (koji zahtijeva potpuni mrak), dogodi stvar koju svi najmanje očekuju – upali se alarm detektora dima što posljedično upali sva svjetla u dvorani; dvije su reakcije.
Jedna je bježanje iz dvorane od novonastale situacije i žaljenje na društvenim mrežama, a druga je realizacija da svjedočiš situaciji koja je vizualno i auditivno toliko dijametralno suprotna da će sudjelovanje u njoj ostaviti upečatljivo sjećanje na taj bizaran trenutak.
I možda u tome i leži ključ dobrog iskustva na festivalima, jer naš cilj dobre zabave i uživanja u glazbi postignut je na vrlo jednostavan način. Možda i stoji da su organizatori „pohlepom“ dijelu ljudi uništili iskustvo, ali osobno smatram da ljudi kojima nekoliko organizacijskih pogrešaka može pokvariti svu čar dijeljenja prekrasnog iskustva s bližnjima, svoju svrhu trebaju pronalaziti negdje drugdje.
Nama je Stone Techno festival našu svrhu ispunio, i hvala mu na tome.
