Reportaža: “Zločin i kazna” u Love Family Parku

Kako bih stigao do “mjesta zločina” koristim omiljeno prijevozno sredstvo – vlak. Naše pruge bome nisu neke, ali zato njemačke kližu bez problema. I tako, dok vožnja traje, mislim o onom zbog čega i idem na put. Kao strastveni partijaner i akademski građanin, idem “ubiti dvije muhe jednim udarcem”.

Naime, u Frankfurtu ću obići kultni Love Family Park koji slavi divnih 30 godina kako bih plesao, a ujedno ću otići i u famozni muzej MOMEM kako bih nešto naučio. Pa krenimo redom.

“Zločin” je počeo u subotu 25.7. u 16 sati kada sam stigao u Rebstockpark. Na ulazu u park uočio sam tablu s natpisom na njemačkom jeziku “Wie Zuhause”, a ispod je bio službeni prijevod na hrvatskom jeziku “Kao kod kuće”. I zaista, odmah sam osjetio posebnu vibru u parku, jer uz majku prirodu, pofajn izvođače i dvadeset tisuća istomišljenika, dobio sam dojam da sam dio te vesele obitelji pune ljubavi, jer kao što rekoh, riječ je o festivalu Love Family Park.

Odoh na stage 1 i za otvorenje festivala odabrah Solumuna, jer je “lik iz kvarta” i bome zna napraviti vožnju, pa nastavih u tonu od jučer, ha ha. Lik blenda sve živo, prava pravcata vožnja uz melodične i duboke bass linije, emotivno i energično! Uz visoke temperature i ples, tijelo brzo dehidrira, ali bez brige, nekoliko punktova sa svježom (i besplatnom) vodom je dostupno.

Tu su i prskalice za osvježenje između stageova, ali najveća čar je bila u vodenom topu kojim su hladili publiku na stageu 1. Dok je voda prskala iz topa, raspršuje se u zraku obasjana suncem, pa smo tako većinu vremena imali umjetno proizvedenu dugu iznad pozornice. Svaka čast organizatorima jer su time spontano stvorili najbolju mogući vajb. Melem za oči, uši i dušu…

Dao sam priliku i stageu 2, jer tamo su Chris Stussy i Mocchakk u b2b kombinaciji. Obožavam takve setove, jer svatko daje svoj maksimum. Prvi elegantan i dubok, a drugi dinamičan i ekspresivan, bome j….. kombinacija.

Nakon njih dolazi Dennis Cruz u b2b kombinaciji s Josephom Capriatiem, groovy i energično, opet maksimum od oba trojice :) Jedva stajah, ali i dalje plesah!!! Odoh nazad do stagea 1 i poslušah zaštitno lice festivala, Papu Svena koji je tamo od samih početaka, od 1996. razni stilovi samo sa vinila, upakirani u fluidni set bez puno pompe i efekata, ma kakva milina.

Nedjeljno podne iskoristih kako bih nešto naučio. Ulaskom u muzej MOMEM (Museum of Modern Electronic Music) dobih priliku istražiti povijest elektroničke glazbe kroz fotografije, videa, letke i postere, isprobati razne sintisajzere, semplere i ritam mašine u Electronic Classroomu (kakva koincidencija), igrati se interaktivnim zvučnim instalacijama, preslušavati ploče i uživati u orginalnim artefaktima s klupske i rejv scene. Ostao bih tamo cijeli dan, ali eto, noge mi trzaju i zovu me na ples.

Na stageu 1 svira Chris Liebing i ne da nam mira, uvijek dvije trake u paketu, toliko zvukova da nam glava “puca”, tijela vibriraju u rezonanciji, a na licu neskidiv osmijeh, jer ovo je pravi rejv. Sjećah se Liebingove izjave da je nakon neprospavane noći u Tresoru izašao na ulicu, ugledao svjetlo dana i sam sebi rekao: “Sada u potpunosti razumijem što je techno”. E, to je sada i nas učio.

Palicu je predao mlađem kolegi, koji je krenuo s acidom, pa malo duba, stalno čvrsti kick i pozadinska mantra iz stvari Reflection, da, to je Enrico Sangiuliano. Njegova bivša svira poslije njega, (prekinuo je šestogodišnju vezu sa Charlotte de Witte ranije ovog mjeseca), ali nema ni T od tenzija, dapače, ona set otvara sa singlom: The Techno Code koji je napravljen (kakva koincidencija) u suradnji sa Enricom.

Glazba nas spaja na sve moguće načine. Održala je i ona svoju lekciju iz techna, a kao poslušan učenik, ostah do kraja. “Kazna” je počela u nedjelju 26.7. u 22 sata kada čuh posljednji beat u Rebstockpark.

Do nekog novog čitanja, ostanite mi zdravi, vedri i rasplesani :)