Surf Festival 2026: Krk, Punat i jedno obećavajuće prvo izdanje
Krk, Punat, plaža Medane. Toplinski udar i novi festival
Debitantsko izdanje Surf Festivala stiglo je ovog ljeta na jug otoka Krka s jasnom namjerom: bez headlinera, bez masovnog koncepta i bez pretvaranja da je nešto što nije.
Iza projekta stoje etiketa više manje zauvijek i beogradski kolektiv Kišobran, a lokacija je ona ista plaža Medane na kojoj je Velvet deset godina pisao svoju priču, pa onda odlučio uzeti pauzu. Organizatori su prijatelji s osnivačem Velveta, skrivati se od tog konteksta ne bi imalo smisla, ali uspoređivati ga još manje. Surf je krenuo kao vlastita rečenica, i to je važnije.
Terrace, Moon Pool i gomila dobrih odluka
Na kopnu se program rasporedilo između Terraceа i Moon Poola koji su nosili elektronički program, dok je Panorama stage pratila bendovsku struju, itekako vrijednu spomena. Petak je na Terraceu odmakla manchesterska NTS rezidentica Tarzsa, koja se brine da electronic soul i soulful house nikad ne ostanu bez plesnog podija, a nastavili su brazilski selektor Omoloko i beogradska techno heroina s globalnom adresom Tijana T, koja je Terrace zatvorila u četiri ujutro.
Na Moon Poolu petak je bio posebno bogat: Kikelomo, londonsko-berlinska DJ i suosnivačica Oroko Radija, donijela je UK bass koji je Moon Pool pretvorio u nešto između Peckham basement partyja i Krka, a Rozaly iz Curaçaa zatim zatvorio scenu s karipskom glazbom dekonstruiranom i serviranom u suvremenom klupskom kontekstu, zbunjujuće i zavodljivo u jednakoj mjeri i to je za mene bio jedan od setova festivala.
Subota je Terrace predala dvojcu koji se ne treba previše predstavljati. Chaos In The CBD, novozelandska braća Helliker-Hales s londonskom adresom, donijela su jazz-inflected deep house koji te odvede jednom kad im pustiš jedan set, i nema natrag. Leon Vynehall koji je slijedio dokazao je da britanska scena s razlogom drži ovog Kentovca za autora, a ne samo DJ-a, slojevi, atmosfera i plesnost u jednom.
Bradley Zero koji ga je naslijedio samo je nastavio tu nit do četiri ujutro. Moon Pool u subotu zatvorili su Trasman x Ultra Suave, susret dva francuska klupska koncepta koji dijele isti pristup: brzi ritmovi i globalni zvukovi kao jedina agenda.
Brodovi, more i svaki put premalo vremena
Boat partyji imaju posebno mjesto na festivalima tipa Surfa, uvijek su začin kojim se sve ostalo začini. Na Manualu, riječkom DIY social spaceu koji zna što radi, Asimin Asanof, koji spaja kraut rock i Italo disco s house i afričkim utjecajima, ispisao je set zbog kojeg zaboravljaš na temperaturu. To je bio jedini brod koji sam uspjela uhvatiti i baš me briga što sam propustila ostale. Pa ne sasvim.
S plaže su se jasno čuli masni duboki bassevi dok su Raprave, njujorški kolektiv koji unificira međunarodne plesne podije, uplovljavali natrag u luku, i samo to, s kopna, bilo je dovoljno da se požali. Velvetov brod, pak, bio je svojevrsni pozdrav staroj eri. Uvijek ti ostane žal što nisi odradila baš sve brodove, ali to je bila gotovo misija nemoguća.
Piknik, borovi i x faktor
Sad o onom nečemu. Surf Festival ima svoja imena, ima boat partyje i ima Medane plažu noću. No ono po čemu ću ga pamtiti je Piknik stage, pozornica u hladu borova gdje se odvijao drugačiji ritam. Tu je bilo manje performiranja i više plesa, manje distance i više sinergije između publike i selektora, i upravo taj kontrast s ostatkom festivala čini ga možda posebnim. Zadnja nedjelja to je pokazala možda najbolje.
Chantsss su krenuli dj setom u podne, potom Hibou, zatim Feloneezy čiji su setovi na beogradskoj sceni odavno legendarni, pa RAMZi iz Montreala s njenim fourth-world psihodeličnim zvukovima koji te negdje između dancehalla, duba i šume postave u stanje u kojem više nisi sigurna ni gdje si ni zašto je to savršeno. Na kraju sve to zatvorio je ljubljanski duo Jupi Ter, koji je žanrovima surfao bez ikakve napetosti, baš kao što naziv festivala obećava.
Do idućeg vala
Festivalska ekipa napravila je solidan, promišljen debitantski posao. Omjer regionalnog i globalnog, elektronike i livea, plaže i broda i borova, bio je dobro izbalansiran za prvo izdanje koje uvijek nosi rizik. Jedino što je sigurno jest da se vraćam. Vidimo se na Medanama.
