Skip to main content
  • 28.06.2019.

Kada (ne tako) mladi muškarci voze brzo – novi vinyl Ilija Rudman & Joe Pandur

Tada su za volanom Ilija Rudman i Joe Pandur, a vožnja tjera na motor elektronike i organski živi zvuk jazz gitare.

Piše: 


Iliju poznaješ već kao onoga na čelu domaće nudisco/house crossover scene i gospodina na prvim crtama hrvatskog undergrounda već desetljeće i pol. Suotac Imogen labela s Antoniom Zuzom estetski orbitira producentskim preferencama analognih synth-ova, iznimne kvalitete, arheološkog iskopavanja starih kvalitetnih traka i posvećenosti detaljima, a kolega mu Joe jedan je od onih koji je naizgled rođen s gitarom u rukama i bez koje njegova persona ne postoji.

Očekivao bi od dva (relativno) mlada muškarca da ego preuzme i da novi album postane ekshibicija bahatog prikazivanja vještine i fasciniranja slušatelja kompleksnošću, no Young Men Drive Fast 12" vinilka kojoj se uskoro sprema rođenje s britanskog  NuNorthern Soula, sve je samo ne bahato hvalisanje. Suprotno svojoj nomenklaturnoj sugestiji ubrzanja na otvorenoj cesti Young Men Drive Fast neće izazvati zamor brzine nego te vuče na istraživanje finesa jednog sasvim novog subžanra koji su sami, u nedostatku tradicionalnih odrednica, nazvali "kinematografski jazz surf".

Uvodna traka "Magistrala" ili pak "Chill Out Factor No.5" i "Smooth Talk", sve mogu jednako lako biti svrstane u kategoriju laganog loungea ili instrumentala, no ovo nekako ne zahvaća njihovu esenciju i meso koje pjeva sa strukture skladbi. Iako se groove valja lijeno i sekvence gitare su nježne komponente ugode, svaka traka ipak ima kralješke sastavljene od čvrstog ritma koji im ne dozvoljava da otkližu u zaborav, već se izdižu iz pozadine i zovu da ih slušaš i slijediš nit, a ovo je posebice istaknuto u trakama "Augmented" i "Southbound".

Neobičan album u smiraju redefinira slobodne fuzije 70-ih i opravdava pojam jazz u svom žanrovskom neologizmu, nježno uzimajući danas rijetko viđeni pristup "manje je više", u svijetu u kojem se prodaje pompozni eksces. Uživat ćeš u introspekciji spore teme "Last Call" trake sljedeći predominantnu strunu gitare, ili prateći čvrsti bass u "B Natural", osjećajući se kao da su te dva vrsna minimalistička ekspresionista pustila u svoj svijet s  čašom finog crnog vina u ruci kada su otvorili vrata u zalazak sunca.

Pozvali su te da se raskomotiš i odmoriš jer te čeka jedna vožnja, što album i jest –  glazbena varijanta duge kontemplativne vožnje u kojoj se izmjenjuju raznoliki krajolici. Tonovi nemaju nikakvu potrebu nadjačati ih već služe kao komplement koji postavlja potpunu scenu iskustva. Pa bio mlad ili star, muškarac, žena ili hibridni pan čovjek bez granica spola, uživat ćeš u ovoj vožnji. Drži oko na NuNorthern Soulu za ovo nadolazeće izdanje i ne vozi brzo. Festina lente (žuri polako)
 

sonus 1
Pariška koncertna dvorana za dvije tisuće posjetitelja – L’Olympia – u 131 godinu dugoj povijesti ugostila je i Paul Kalkbrennera
defected zagreb mobile
Pariška koncertna dvorana za dvije tisuće posjetitelja – L’Olympia – u 131 godinu dugoj povijesti ugostila je i Paul Kalkbrennera
defected zg desk