Vinil naš svagdanji daj nam danas

Prodaja vinila širom svijeta raste iz godine u godinu bez obzira na prognoze brojnih teoretičara da je vinilu odavno odzvonilo. S time se ponajprije neće složiti brojni DJ-i kojima su upravo vinili sredstvo za rad dok kolekcionari trljaju ruke sakupljajući brojna izdanja na vinilu.

Nažalost, Hrvatska je odavno prokockala svoju šansu da pronađe svoje mjesto upravo u proizvodnji vinila jer je to u vrijeme Jugoslavije i bila zahvaljujući kompaniji Jugoton koja je imala jedno od većih postrojenja za prešanje vinila u Europi. Nakon što je Jugoton postao Croatia Records, negdje na tom putu privatizacije, svi strojevi za prešanje i proizvodnju vinila su rasprodani. Nitko točno ne zna gdje su i kod koga, te po kojoj cijeni završili ti strojevi za proizvodnju vinila. Neko su vrijeme kružile priče da su prodani ispod cijene, da ih je kupio čovjek porijeklom s ovog područja, i s adresom u Londonu, i da se na njima u međuvremenu obogatio. Navodno se jedna preša za vinile nalazi u Tehničkom muzeju Nikole Tesle u Zagrebu kao muzejski primjerak. Proizvodnja vinila je prekomjerno porasla a hrvatska tvrtka Prekomjerna doza vinila, poznatija kao PDV Records prije par godina je postala zastupnik austrijske tvrtke AustroVinyl za Hrvatsku i regiju. Velika stvar za hrvatsku i regionalnu diskografsku industriju a još važniji potez za brojne izvođače koji sav posao vezan uz proizvodnju vinila sada dogovaraju u Hrvatskoj. Jednako tako i za producente elektroničke glazbe i DJ-e.

Jedan od najpozvanijih, ako ne i najpozvaniji, DJ u Hrvatskoj kada je u pitanju kvaliteta otisnutih vinila s obzirom na to da se nalazi na čelu tvrtke PDV Records koja je zastupnik kompanije AustroVinyl za Hrvatsku i regiju je Vedran Meniga. Stoga smo ga pitali koliko mu je kao DJ-u važan dobar otisak i sama kvaliteta vinila koje pušta?

“Dakako da mi je važna, pogotovo kroz sve faze procesa proizvodnje kad potpisujemo neko izdanje, ili sudjelujemo u istima kao servis za druge izdavače. Što se tiče samog puštanja vinila, apsolutno je poželjno da je čim veća, jer to u startu poboljšava, ili olakšava samu reprodukciju kroz DJ set. Ali nemalo je puta rečeno da vinili često vjerno preslikavaju nesavršenosti života, pa se utoliko po putu nađu i oni sa očiglednim manama, ali koje se daju zaobići uz malo više truda, te prethodnih iskustava, i osnovnih znanja.“

Zamolili smo ga i da nam opiše kako izgleda sam proces prešanja vinila od završetka studijske produkcije nečijeg djela do izlaska vinila.

„Nakon zadnjeg mixa, materijal se pred proizvodnju šalje na mastering. Uobičajeno da se za vinil radi poseban, i za to prilagođen mastering, za razliku od isključivo digitalnih formata koji imaju širi frekvencijski raspon. Od masterirane snimke kreće se na izradu lacquer cuta, s kojeg se radi matrica za samo prešanje, tj. umnožavanje. To je danas najčešće DMM, ili Direct Metal Mastering. Paralelno s predajom audio mastera, predaje se i vizualno rješenje, ili design omota. U tom slučaju postoje raznovrsne kombinacije, od paleta boja, preko vrsta papira, do različitih načina pakiranja. Kad se sve to završi, ploče se pakiraju u omote, zatim najčešće celofaniraju, uz dodatke koji najčešće uključuju ubačeni download card, te naljepnice s podacima o izvođaču, i opisom glazbenog stila. Uz prethodno pripremljenu papirologiju, ploče se zatim kroz distributivnu mrežu šalju u prodaju po dućanima, kao što se i podižu na web dućane, i više online platformi. Od početka samog procesa, recimo od najave prvog singla, sve prati promotivna kampanja, koje izdanje njeguje prije, prilikom, i nakon samog objavljivanja.“

Meniga je u razgovoru naglasio da je jedna od važnijih stavki sam mastering: „Mastering je važan s obzirom na danas važeće produkcijske standarde koji zahtijevaju da sve bude što glasnije. U slučaju nepostojanja masteringa, krajnji otisak audio zapisa će u reprodukciji biti znatno tiši. To nije nezaobilazan problem, koji zahtijeva da se onda samo malo više ‘pojača’.“

S obzirom na to da je već godinama u izdavaštvu odnosno diskografiji, kao i u DJ-ingu, pitali smo ga postoji li kakav njegova osobna top lista najboljih proizvođača vinila u svijetu s obzirom na njegovo iskustvo?

„Nisam neki audiofil, ali što se prvog tiče, i tko voli ploče, i s njih preslušava muziku, na putu sazna da je naširoko poznato kako su među najcjenjenijim tvornicama po pitanju kvalitete ureza i zvuka npr. njemački R.A.N.D. muzik, nizozemski Record Factory, ili francuski MPO. I inače se ne libim iskoristiti prostor za promociju stvari s kojima se bavimo, ali u ovom slučaju i nije samoreklama ako kažem da pogon tvornice AustroVinyl, kojeg zastupamo za naše, i regionalno područje, garantira kvalitetu po najvišim standardima. Sama tvornica otvorena je s novim mašinama, i najsuvremenijom opremom, na kojoj rade provjereni profesionalci, predano, i s pažnjom. Ipak, koliko uspijem pratiti, ponajviše naslova u svijetu otisne se u Češkoj, u Lodenicama. Tamo smo i mi počeli sa štampanjem ploča, početkom 90-ih, kada je prevladavalo opće mišljenje da gramofonske ploče odumiru. Što se labelova tiče, u punk produkciji krajem 90-ih oduševljavala su me izdanja žestokih hardcore/punk bendova na etiketima kao što je primjerice Prank rec., s kratkim albumima do 20 minuta trajanja, otisnutim na 45 okretaja, i utoliko ‘bučnijima’, i s potenciranom glasnoćom. Odlijepio sam kad sam prvi put zavrtio ‘Monuments To Thieves’ od His Hero Is Gone. Vrlo slično, a opet različito, doživio sam s Dubstepom, koji je u prvom desetljeću 21. stoljeća magistrirao, ono što su Dub, Jungle i Drum’n’Bass počeli u prethodnom. A to su vrlo naglašene bass, duboke, ili sub frekvencije, uz maksimalnu glasnoću, na pločama od 12“, pri brzini od 45 okretaja. I danas kad uhvatim priliku zavrtim izdanja etiketa Deep Medi, Tempa, Sub Soldiers, Dub Police, Tectonic, itd. Od techno labelova sa super otisnutim zvukom mogu istaknuti npr. belgijski Music Man.“

Ispričao nam je da je najbolja kvalitetu kod puštanja muzike s vinila po njegovom iskustvu imaju maxi singlovi, ili velike, 12-inčne ploče, koje se vrte na 45 okretaja. „Logično, pošto imaju rjeđi urez, pa je moguće postići maksimalnu kvalitetu zvuka, te veću glasnoću. Ali isto tako, od prijatelja i velikog znalca DJ Venoma, naučio sam da npr. hip-hop izbjegava ploče na 45 okretaja, jer takve nisu prikladne za scratchanje.“

Zamolili smo ga da za novu generaciju DJ-a koji tek stupaju na scenu izdvoji neke savjete i zapravo opiše na što on sam najviše pazi kada priprema DJ set s vinilima.

„Najviše pazim na dobar, i dovoljan izbor pjesama prije svega. Nakon toga da je pult adekvatno pripremljen. Pult treba biti dovoljno velik, da je na prikladnoj visini, ravan i stabilan. Pokraj njega dodatan stol, ili više njih, za odložiti kofere s pločama, i da je sve skupa dovoljno osvijetljeno. Ukoliko se vrti na otvorenom, i adekvatna zaštita od sunca, kiše, i vjetra. Idealno je da postoji odličan monitoring, a nekakav je svakako potreban. Gramofoni valjaju biti pravilno kalibrirani, imati dobre igle, i biti zaštićeni odgovarajućom podlogom od feedbacka, i ‘bruma’, bilo da dolazi od vibracija razglasa, ili monitoringa koji je postavljen preblizu zvučnice. Ukoliko neke od takvih prati lošija produkcija, ili lošiji otisak same ploče, to ne znači da će biti isključene iz setova, nego da prilikom reprodukcije na takve treba dodatno obratiti pažnju, i po potrebi ih ‘obraditi’ za pultom, koristeći opremu na raspolaganju.“

Prije par godina je tvrtka PDV Records i sama razmišljali o pokretanju i otvaranju vlastite tvornice za prešanje i proizvodnju vinila pa smo pitali Menigu jesu li u potpunosti odustali od te ideje ili još uvijek postoji neka mogućnost da Hrvatska dobije svoju tvornicu za proizvodnju vinila?

„Da, dosta smo radili na tome, i prošli mnoge pripremne faze, i zastali pred završnim aktivnostima spajanja proizvodne opreme u dogovoreni prostor, te puštanja pogona u samu proizvodnju. Velika većina predradnji bila je već obavljena. Ali onda je neočekivano, i kao posljedica rezultata našeg predanog rada, stigla ponuda za zastupanje nove tvornice, što smo odlučili prihvatiti, umjesto pokretanja vlastite. Navikli smo u maksimalnoj mjeri biti direktno uključeni u procese aktivnosti koje provodimo, i bilo bi idealno da možemo i proizvoditi vlastita izdanja, ali trenutačna suradnja omogućila je da se rasteretimo velikih investicija nužnih za pokretanje proizvodnje na gotovo nepostojećem domaćem tržištu, a da istovremeno ostvarujemo cilj redovitim objavljivanjem izdanja.“

*Članak je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske