I like it vol.2 (Compost Records)

Pod nazivom "4 music-lovers presents their 3 alltime favourite tracks"(prijev.:4 ljubitelja glazbe predstavljaju 3 najdraže pjesme) na drugoj inačici "I like it" našao se čovjek čiji rad jako dobro poznaju svi koji prate tzv. eklektičnu scenu, ali i par mladih imena čiji je ugled već sada dovoljno narastao da se postavi uz bok sa veličinom eklektike kao što je Richard Dorfmeister te čak da ga i premaše(u kontekstu ove kompilacije, naravno, op.a.). Pod već poznatim sloganom, a sa posve otvorenim rukama za izbor i selekciju pjesama bez obzira na cijenu njihovih autorskih prava ili možda raritetnost samog izdanja kao što je ovdje konkretno riječ o pjesmi "The Air From The Other Planets" Friedricha Guida-najkvalitetnijeg izvođača Mozartovih remek-djela, koju je među svoje tri pjesme uvrstio Richard Dorfmeister; sakupilo se još troje mladih ljudi i to redom: Trevor Jackson, Trickski i Pole. Tako da za kvalitetu ove kompilacije nisu isključivo odgovorni sami selektori, već i izdavačka kuća Compost koja je izašla u susret tim istim selektorima i poprilično 'istresla kesu' za njihove omiljene pjesme.

A kako pod pojmom elektronske glazbene eklektike zaista možemo strpati bilo što, tako je sasvim logično da je kompilacijom I Like It vol.2 prošaran šarolik spektar raznih stilova od off-beata, loungea, dub-reggaea, hip-hopa pa sve do klasične glazbe.

Sa jasnom željom da nam predstave nepoznate, a odlične pjesme-svaki od selektora se iznimno potrudio oko izbora istog tako da, primjerice Trevor Jackson sebe predstavlja sa tri kompletno različita stila. Primjerice, kompilaciju otvara njegov izbor #1, Colorboxova obrada reggae klasika Augustus Pabla "Baby I Love You So", a u kojoj je Colorbox pokazao koliko dobro poznaju roots i dub zvukove, te tehničke i sviračke malverzacije sa tim stilovima. Sve se naizgled čini kao vrlo normalno, samo što je Colorbox u osnovi pop band koji je većinu svoje diskografske prošlosti proveo istraživajući i eksperimentirajući sa različitim zvukovima.

Također je zanimljiv i njegov izbor sljedeće pjesme Juliana Jonaha "Jealousy and lies" koja je zapravo zaboravljeno britansko remek-djelo koje datira sa početaka elektronike, a koje je svojedobno poslužilo Electribeu 101 kao inspiracija i šablona za kreiranje njihovog hita "Talking to myself". No, ukoliko Jacksona inspiriraju početci elektronike i eklektike, onda Polea inspirira više šansonersko/hip-hoperski stilovi koji se najbolje manifestiraju kroz njegovu opsesiju Davidom Thomasom, kojeg je pak najlakše opisati kao inozemnu inačicu legendarnog Mancea, dok brojevi poput "Do the Digs Dug" kojeg potpisuju The Goats i "Crasping Claw" koju potpisuju Headset čine hip-hop dio inspiracije samog umjetnika.

Richard Dorfmeister je, kao što je već spomenuto odao svoju počast Friedrich Guldi uvrštavanjem njegovog klasika u svoju listu, ali je tu svoju opčinjenost klasikom i jazzom dalje produbio na ostale black music stilove sa pjesmom "African Queen" Allez Alleza u kojoj se harmonično spaja tema iz istoimenog filma sa afro udaraljkama i moćnim istraživanjem gitarskog virtuoza Debusschera te sa pjesmom Cana, jednog od najboljih njemačkih bandova svih vremena koji su pjesmom "Shikako Maru Ten" izgrađenoj na direktnoj afro/cuban jazz inspiracijskoj relaciji Kuba-Njemačka definitivno zaljubili Dorfmeistera u svoju glazbu.

Izbor pjesama "Let's start all over"-koja zastuplja detroitski oldschool, "Just don't stop the dance" Elbee Bada-u kojoj se pomiruju techno/electro i hip-hop te "Hydraulic Pump" P-Funk All Starsa koje ne treba dovoljno predstavljati, osigurale su Trickskiu, kao vrlo mladom kolektivu, dovoljnu količinu pažnje i profinjenosti da ih odmah po ovoj selekciji bookira bilo koji promotor. Energični, a opet vrlo emotivni, Trickski na prepad osvajaju i daju povoda za potragu za njihovim mixevima i produkcijama. Valja spomenuti i bonus pjesmu "Hormony" iz njihove produkcije u kojoj uspješno spajaju svu prljavost detroit zvukova i neukrotivu želju jazzera za istraživanjem vlastitih mogućnosti sa izvrsnom lo-fi produkcijom kojoj teži vjerovatno svaki pristojni electro-audiofil.

Tako da je na kraju jedino moguće za zaključiti da je kompilacija vrlo uspješno napravljena, što je vrlo čudno za tip kompilacije koji cilja na shemu 'ponešto za svakoga". Ovakve kompilacije su u prošlosti prolazile vrlo neslavno, pa ukoliko Compost i njegovi budući selektori nastave s ovako pronicljivim i kvalitetnim radom vrlo je vjerovatno da će se I Like It kompilacija priključiti svojoj "obitelji" i stati uz bok sa kompilacijama poput Future Sounds Of Jazz, koje su zapravo i približile Compostov rad širim masama.

Napisao: Igor Kozličić