Baner

Kako jedna mala zemlja preuzme festivalsku panoramu svijeta?

Ponedjeljak, 22 Kolovoz 2016

Doista kako? Kako jedan prijadranski sunčani komad zemlje u žiži postratnog oporavka male grozdove nekoliko beach partyja odgoji u globalne festivale?

 
Hrvatska bi mogla davati instrukcije na ovu temu. Odgovor je jednostavan - puno truda i rada, neprospavane noći, solidni investitori, sposobni poduzetnici, entuzijazam, ljubav, talent, dobar PR i geografska lokacija koju je dodirnuo sam Midas pozlačujućim prstom. Sve u sebi nosi latentni uspavani potencijal. Val je samo val nije li njegova energija zauzdana, sunčevo svijetlo će potamniti ili spaliti kožu ili pak pružiti energiju za napajanje aparata. Lokacija je samo lokacija ostane li neiskorištena.

 
Priča od onoga kako smo došli od toga tko smo bili u očima globalnog partijanera kozmopolita do onoga kako nas vidi sada kompleksna je i višeslojna, ispresijecana faktorima i utjecajima koji su rezultirali preobrazbom obale i imagea, no pokušat ćemo dati sažeti pregled malom šetnjom kroz aleju sjećanja, naglašavajući specifične aspekte koji su se dramatično promijenili u posljednjem desetljeću ekspanzivnog rasta.
 
Sve je započelo u vrtu hotela u malenom ribarskom selu u Petrčanima. Iz Birminghama su upali promotori Nick i Eddie i pokrenuli The Garden Fesival, koji se u svojoj posljednjoj inačici pozdravio uz prasak nakon deset godina uspješnog poslovanja, da bi prepustio mjesto prenamjeni lokacije The Gardena u Tisnom za nadolazeće festivale pod istim vodstvom. 2008. godina donijela je specifičnu nišu za dubsteppere dolaskom Outlook festivala i, ubrzo nakon lansiranja, Outlook postaje jedan od najpoželjnijih dubstep evenata na svijetu ocrtavajući već obrise Hrvatske na festivalskoj mapi. 

 
Dvije godine kasnije, pod pokroviteljstvom britanskog Warehouse Projecta stvorena je i zigota Hideouta koji se usadio na Zrće i sve češće se s internacionalnih usana moglo čuti šaputanje o Istočno-Europskoj Ibizi. 2012. je označila puni zamah rađanjem prvog hip-hop festivala, Fresh Islanda, njemački promotori iz Timewarpa, primamljeni mirisom obale i novaljske soli, započinju Sonus, a Pula s istim teamom koji je započeo Outlook otvara i nove plesne dimenzije s Dimensionsom, da bi 2013. Ultra ugovorila deal da će Split biti jedina europska lokacija održavanja Ultra festivala i privlači 160 000 posjetitelja već u prvoj godini. 2014. potom donosi rebranding Gardena kao Love Internationala, Stop Making Sense i Unknown se povlače, samo da bi napravili mjesta za Movement Croatia i Defected i priča se nastavalja dalje.
 
Što se promijenilo u infrastrukturi? Nekadašnja standardna lokacija za obiteljske odmore za vrijeme Jugoslavije zapala je jedno vrijeme u zatišje, ližući rane preostale od napete političke situacije, Pula i Tisno su prije 2007. bili zabačene lokacije, Split je uglavnom bio industrijski grad, a Zrće je bila lokacija s nekoliko barova i vodenih parkova na pijesku. Posvuda je bila vibra Ibize prije 90-ih. Nije bilo idealno, ali bilo je jeftino i imalo određeni šarm. No nova stepenica razvoja uvijek zahtjeva i novo ulaganje. Ulaganje na slijepo je rizik, ali ulaganje s vjerom u svoju zemlju i njene ljude je dobar plan, pa je tako napuštena Pulska tvrđava Punta Christo dobila hi tech kamp i razglas od kojeg ti dođe da se zagrliš, obiteljsko odmaralište Tisnog dobilo je tri velika stagea i posvuda su niknuli barovi, a Zrće je bljesnulo uz 4 superkluba, klupske hidre od kojih je posljednji izgrađen, u vodu posađeni, Noa. Svjetlosne instalacije prošarale su nebo, a plaža je postala glasnija nego ikad prije objeručki prihvačajući festivalske pridošlice u njedra.

 
Kako su avioni slijetali sve puniji onima željnima glazbe i plesa, profil posjetitelja je postao znatno mlađi, parovi i mlade obitelji zamijenjeni su studentima i mladim poslovnim ljudima gladnima zabave, a povećana potražnja za smještajem je rezultirala i većom ponudom, ali ujedno i povećanjem cijena smještaja. Cijena pića nije se realno toliko povećala i ostala je više manje stabilna iako je veća no u manje prometnim turističkim središtima i dijelom podložna željama organizatora i investitora.
 
No zamijećenja je još jedna nova praksa. Iako je porođajne festivalske boli odlikovalo poprilično žanrovsko raslojavanje festivala, pa si mogao pripadati Outlook plemenu kuca li ti srce u ritmu bassa, kretao si na Hideout za house, Sonus za techno i Ultru za dozu EDM-a i slično, granice se ponešto zamućuju. Hideout je tako ove godine bookirao Skeptu kao headlinera, Sonus se okušao u više house domeni, a Ultra Europe agresivno promovira techno pozornicu. Je li pokušaj udovoljavanja većoj ciljanoj skupini dobar ili loš potez, to ćemo tek vidjeti u godinama koje dolaze. Skupe za domaće stanovništvo festivalske bakanalije još uvijek su u kombinaciji s smještajem i letovima relativno jeftine globalnom uhu s obzirom na alternative. Unatoč ponekom protivljenju lokalnog stanovništva nevoljkog prihvatiti promjene, čak i ako one znače višestruke benefite za grad i stanovništvo, čini se da smo debelo usred priče i da se kotačići mehanizma rasta bjesomučno vrte. Novi festivali, klubovi, barovi i dnevne aktivnosti niču posvuda i izgleda se da po zatvaranju jednog već u prikrajku čeka novi da zapuni prazninu. Dalo bi se naslutiti da nas uz pravilno vodstvo i podršku turizmu (glazbenom i neglazbenom) očekuje još puno sretnih plodnih, plesnih ljeta!

Izvor:
www.ministryofsound.com
Kako jedna mala zemlja preuzme festivalsku panoramu svijeta?